Ummu Selema, r.a., kaže: ''Košulja  je bila najdraža odjeća Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.''

Esma bint Jezid, r.a., pripovijeda: ''Rukavi košulje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, padali su po zglobovima do šaka.''

Muavija ibn Kurre, r.a., prenosi da mu je njegov otac pripovijedao: ''Došao sam sa predstavnicima plemena Muzejne da se Allahovom Poslaniku,  sallallahu alejhi ve sellem, zakunemo na vjernost. Pošto mu je košulja bila otkopčana, stavio sam ruku i dotakao poslanički pečat...''

Enes ibn Malik, r.a., prenosi: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je u džamiju oslanjajući se na Usamu ubn Zejda, r.a. Bio je ogrnut ogrtačem iz Jemena, a potom  nam je klanjao namaz.''

Ebu Seid el-Hudri, r.a., kazuje: ''Kada bi oblačio novu odjeću, Allahov Poslanik bi proučio: Allahumme lekel hamdu kema kesevtenihi, es'eluke hajrehu we hajre ma sunia lehu, we e'uzu bike min šerrihi we šerri ma suni'a leh.

Gospodaru moj, Tebi hvala što si me obukao. Molim Te za dobro ove odjeće i za dobro za koje je šivena, a utječem Ti se od njenog zla i zla za koje je šivena.''

Enes ibn Malik, r.a., nam pripovijeda: ''Najdraža odjeća Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bio je jemenski ogrtač.''

Ebu Rimse, r.a., kazuje: ''Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na sebi imao dva zelena ogrtača (burde).''

Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Nosite bijelu odjeću. Neka je oblače živi, i u nju umotavajte mrtve, jer je to najbolja odjeća.''

Aiša, r.a., pripovijeda: ''Kada je jednog jutra izašao, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je na sebi ogrtač od crne kostrijeti.''

Mugire ibn Šu'be, r.a., kazuje: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom obukao je bizantijsko džube uskih rukava.''

Vidimo da Poslanik, s.a.v.s., nije pretjerivao u pogledu odjeće, nego je bio zadovoljan onim što mu je bilo dostupno, odjeća mu je bila različitih kvaliteta, oblačio ju je u odgovarajućim situacijama, volio je bijelo i čisto.

Sve navedene predaje govore nam o načinu odijevanja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i kada ih pomno promotrimo, možemo zaključiti da je Poslanik, s.a.v.s., odredio osnovne crte mode jednog muslimana za sva vremena.

Jedna od tih uputa je da je sunnet odijevati se onako kako se odijeva narod u kojem se nalazimo, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., oblačio upravo onu odjeću koju je oblačio i njegov narod.

Međutim, ovdje postoji jedan veoma bitan uvjet, a to je: ''ta odjeća ne smije biti zabranjena u islamu'', kao što je zabrana oblačenja odjeće koja se naziva ''libasu šuhre'', a to je odjeća isticanja ili odjeća po kojoj se dotična osoba razlikuje toliko da odstupa od ostalog naroda sa kojim živi.

U odijevanju se ne smiju oponašati nevjernici, niti je dozvoljeno muškarcima da u odijevanju oponašaju žene, niti ženama da oponašaju muškarce.

  Poslanik, s.a.v.s., u nekoliko predaja određuje granice islamske odjeće jednog muslimana.

Ebu Hurejre, r.a., nam prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Allah neće na Sudnjem danu ni pogledati onoga čija se odjeća vuče po zemlji iz oholosti.''

A u drugim predajama navodi se da je Poslanik, s.a.v.s., zabranio da odjeća prelazi preko članaka, te da mora pokrivati stidna mjesta, ne smije biti uska ni providna.

Odjeća ne smije biti svilena, dok je dozvoljena za žene, ne smije biti potpuno jarkocrvene boje, niti jarkožute boje, tj. ne smije biti upadljivih boja.

Sve ovo govori da Poslanik, s.a.v.s., nikada nije želio da se ističe nad ostalim ljudima niti je želio da se musliman ističe nad ostalim muslimanima, i uvijek je podsjećao i riječima i postupcima da isticanje treba biti u bogobojaznosti i pobožnosti i u dobrim djelima, i uvijek se oslanjao na Allaha i Njemu se upravljao i obraćao, čak i kada bi oblačio novu odjeću.

O mestvama

Burejde, r.a., kaže: ''Kada je Nedžašija poklonio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., potpuno crne mestve, on ih je obukao i uzimajući abdest potrao po njima (učinio mesh).''

A Mugire ibn Šu'be, r.a., pripovijeda: ''Dihje el-Kelbi poklonio je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., mestve i džubbe. Poslanik, s.a.v.s., ih je nosio dok se nisu poderale, a da nije znao jesu li mestve od životinje zaklane u Allahovo ime ili ne.''

O obući

Abdullah ibn Abbas, r.a., kazuje: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao je papuče sa dva unakrsna kaiša.''

Koliko su se prvi muslimani ugledali na Poslanika govori nam i predaja od Ubejda ibn Džurejdža koji kaže: ''Upitao sam Abdullaha ibn Omera: 'Vidim da oblačiš sandale od uštavljene kože, bez dlaka?'

A Abdullah ibn Omer odgovori: 'Vidio sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., oblačio sandale od kože bez dlaka i u njima uzimao abdest, zato i ja volim da ih oblačim.'''

Amr ibn Hurejs, r.a., kazuje: ''Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako klanja u zakrpljenoj obući.''

Kao i u pogledu odjeće, tako i u pogledu obuće Poslanik, s.a.v.s., nije pretjerivao, obuvao je jednostavnu obuću koja bi mu bila pri ruci i ni po čemu se nije isticao nad ostalim. Njegova jednostavnost osvajala je ljudska srca koja bi se napunila ljubavlju prema njemu često i pri samo jednom susretu, tako da su se ljudi poistovjećivali sa njim u svemu pa čak i u obuvanju obuće.

I kada je u pitanju obuća, Poslanik, s.a.v.s., postavlja bonton ponašanja jednog muslimana za sva vremena.

Tako nam Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Nemojte hodati jedne obuvene noge. Ili obujte obuću na obje noge, ili ih obje izujte.''

A Džabir, r.a., pripovijeda: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da se jede lijevom rukom i da se hoda obuvene samo jedne noge.''

A Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Kada obuvate obuću, obujte prvo desnu nogu, a kada se izuvate, izujte prvo lijevu. Neka desna noga bude prva koju obuvate, a zadnja koju izuvate.''

Ovaj bonton u odijevanju i obuvanju je nepromjenjiv, ostat će vječno, a da li će ga muslimani sa ponosom praktikovati, zavisi od naše ljubavi prema onome ko ga je uspostavio, koji ne govori po hiru svome. Ako nakon svega navedenog zapostavimo ovaj bonton radi nekog drugog bontona, znači da nismo ni u srcu našli ljubavi prema posljednjem Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., za razliku od prvih generacija ashaba i tabiina.

Neka je na njega, s.a.v.s., njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru Allahov salavat i selam sve do Sudnjeg dana.