Kaže Uzvišeni Allah: ''Lekad kane lekum...'' – ''Vi u Allahovu Poslaniku imate divan uzor, za onoga koji za Allahovim zadovoljstvom i ahiretom žudi i koji Allaha mnogo spominje.''   Allahov Poslanik, s.a.v.s., vođa islamske države u Medini, živio je kao i svi drugi ljudi u tom društvu, nije se razlikovao od njih ni po čemu, ni po jelu i piću, niti po primanjima i uživanju. Njegov život je oličenje pravednosti, ispunjen životnim iskušenjima i tegobama, i pouka svima onima koji ga slijede. Kakvim je to životom živio, govore nam njegovi, s.a.v.s., ashabi.   Tako Malik ibn Dinar, r.a., kazuje: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada se nije najeo hljeba i mesa, osim kada bi nekoga ugostio.''   Nu'man ibn Bešir, r.a., govorio je prijateljima: ''Zar ne jedete i ne pijete šta zaželite? Znam da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije imao ni najlošijih hurmi da napuni stomak.''   Aiša, r.a.,pripovijeda: ''Mi, porodica Poslanika, s.a.v.s., provodili smo i po mjesec dana a da ne potpalimo vatru. Živjeli smo od datula i vode.''   Ebu Talha, r.a., priča: ''Požalili smo se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na glad i pokazali smo mu kamen kojim smo pritisnuli stomak. On nam pokaza svoj stomak i ugledasmo dva kamena.''   A o ovim okolnostima najbolje nam govori predaja koju prenosi Ebu Hurejre, r.a., a u kojoj stoji: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., izašao je iz kuće u vrijeme u koje ga obično niko ne bi susretao. Ebu Bekr, r.a., ga sustiže i on ga upita: 'Ebu Bekre, zašto si izašao?' 'Izašao sam da se susretnem sa Allahovim Poslanikom, da ga pogledam u lice i nazovem selam.' Ubrzo dođe i Omer, r.a. 'Zašto si izašao, Omere?', upita ga Poslanik, s.a.v.s. 'Zbog gladi, o Allahov Poslaniče', odgovori Omer. 'I ja sam osjetio glad', reče Poslanik, s.a.v.s. Krenuše skupa prema kući Ebul-Hejsema el-Ensarije koji je imao mnogo palmi i ovaca. Pošto ga ne zatekoše kod kuće, Poslanik, s.a.v.s., zapita ženu: 'Gdje ti je muž?' 'Otišao je da nam donese pitke vode', odgovori ona. Uto stiže Ebul-Hejsem sa velikom mješinom punom vode. On spusti mješinu, nazva selam i zagrli Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a zatim im prostrije hasuru u hladovini. Ubrzo donese grozd datula i stavi ga pred Allahovog Poslanika, s.a.v.s. 'Mogao si izabrati samo onih koje su zrele i njih nam nabrati?', reče mu Poslanik, s.a.v.s. 'Allahov Poslaniče, ja želim da vi sami izaberete koje volite, zrelije ili svježe.' Kada su jeli i napili se vode, Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Tako mi Allaha, ovo je blagodat za koju ćete biti pitani na Sudnjem danu. Hladovina, ukusne i svježe datule i hladna voda.'   Ebul-Hejsem ustade da pripremi ručak. Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu reče: 'Nemoj klati ovcu koja daje mlijeko.' Ebul-Hejsem zakla jagnje, ispeče ga i stavi pred njih. Kada su završili sa jelom, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga upita: 'Imaš li slugu?' 'Nemam', odgovori. A Poslanik, s.a.v.s., mu reče: 'Kada nam stigne roblje, doći ćeš nam.' Ubrzo nakon toga Poslaniku, s.a.v.s., dovedoše samo dva roba, i on odmah pozva Ebul-Hejsema. 'Odaberi kojeg hoćeš', reče mu. 'Allahov Poslaniče, ti mi odaberi.' 'Savjetniku je ukazano povjerenje', reče Poslanik, s.a.v.s., 'uzmi ovoga, jer sam ga vidio da klanja, i postupaj sa njim lijepo.'   Kada je Ebul-Hejsem stigao kući i ispričao ženi šta mu je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s., ona mu reče: 'Oporuku Allahovog Poslanika, s.a.v.s., možeš izvršiti samo ako ga oslobodiš.' 'Od sada je slobodan' , odgovori Ebul-Hejsem.   Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Svakom poslaniku i svakom vladaru Allah je dao dvije vrste prijatelja: prijatelje koji ga podstiču na dobro, a odvraćaju ga od zla, i prijatelje koji mu samo propast žele. Pa, koga Allah sačuva loših prijatelja, sačuvan je.'''   Halid ibn Umejr i Ebu Rukad, r.a., pripovijedaju: ''Omer ibn Hattab, r.a., poslao je jedne prilike Utbu ibn Gazvana na čelu vojske, i rekao mu: 'Kreni sa vojskom prema granici arapskih plemena sa nearapima.' Kada je vojska stigla blizu Basre, ugledavši bjelkasti mehki kamen, upitaše: 'Šta je ovo?' 'Basra', odgovoriše i krenuše dok ne stigoše do jednog malog mosta. Tada neko reče: 'Određeno nam je da ovdje stignemo', i tu se ulogoriše. Utbe ibn Gazvan, r.a., obrati im se: 'Sjećam se kada nas je bilo samo sedam uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a jedina hrana nam je bilo lišće sa drveća, od kojeg su nam se usta pretvarala u rane. Tada sam raspolovio ogrtač sa Sa'dom ibn Ebi Vekkasom, a danas smo sva sedmerica namjesnici u nekoj od pokrajina, a doći će vrijeme kada ćete i vi poslije nas iskusiti šta je namjesništvo.   Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Bio sam zastrašivan na Allahovom putu kao što nije niko, i bio sam na Allahovom putu proganjan kao što nije niko. Trideset dana proveli smo Bilal i ja, a jedina hrana koju živ čovjek može jesti bilo nam je nešto koliko je Bilal mogao sakriti pod svoj pazuh.''   Aiša, r.a., kazuje: ''Za cijelog života Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije bio sit dva uzastopna dana.''   Abdullah ibn Abbas, r.a., priča: ''Porodica Allahovog Poslanika, s.a.v.s., noćima nije imala šta večerati, a najčešće su jeli ječmeni hljeb.''    Kajs ibn Ebi Hazim, r.a., kazuje: ''Čuo sam Sa'da ibn Ebi Vekkasa, r.a., kada je rekao: ''Ja sam prvi čovjek koji je prolio krv na Allahovom putu i prvi čovjek koji je na Allahovom putu gađao strijelom. Bio sam sa vojskom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u borbi gdje nam je jedina hrana bilo lišće sa drveća i trnja od čega su nam usne bile povrijeđene. Neki od nas su se tada naprezali pri vršenju nužde kao što se ovca napreže kada se janji ili deva kada se devi. A danas me Benu Esed uče vjeri, ako je tako, onda sam propao i propala su mi djela.''   Muhammed ibn Sirin pripovijeda: ''Kada smo jedne prilike sjedili kod Ebu Hurejre, r.a., koji tada bijaše ogrnut u dva lanena obojena ogrtača, on kihnu u jednog od njih i reče: 'Vidi, vidi.' Ebu Hurejre se useknu u laneni ogrtač. Zaista sam padao u nesvijest između minbera Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i Aišine, r.a., sobe. Tada bi neko, ko bi mi prišao, mogao staviti nogu na moj vrat misleći da sam poludio. No, mene nije spopadalo ludilo nego je to bila samo glad.'' Allahov Poslanik, s.a.v.s., iako vođa i prva ličnost države, nije uživao, niti je koristio položaj vladara kako bi lagodnim živio životom, kakva je bila praksa prijašnjih vladara i današnjih predsjednika ili premijera ili drugih funkcionera, nego je on, s.a.v.s., brinuo iste brige i patio iste patnje u kojima je bio njegov narod, pa čak i često bio u težem stanju nego i oni sami, a u ovo smo se mogli uvjeriti u prethodno navedenim predajama.   Njegov, s.a.v.s., cilj bio je uputa čovječanstva na jedini ispravan put, sprovođenje pravde na Zemlji, jednakost svih ljudi gdje će im jedina razlika biti u bogobojaznosti i dobrim djelima, što je svojim primjerom najbolje i pokazao.   Njegovim, s.a.v.s., stopama nastavili su koračati prve halife, vladari pravovjernih, koji nisu imali ni dvore ni palače, niti su svoj položaj koristili za lično bogaćenje niti bogaćenje svojih bližnjih, tako se za Omera, r.a., govori da mu je, u vrijeme dok je bio halifa, došao neki čovjek  da ga nešto priupita, a Omer, r.a., ga na vratima svoje kuće zaustavi i reče: ''Kojim poslom si došao, po državnom pitanju ili radi mene lično?'' ''A zašto to?'', upita ga čovjek. ''Zato'', reče Omer, ''da ugasim državnu i upalim vlastitu svijeću, ako nisi došao radi nekog državnog pitanja'', bojeći se Allaha da makar i mali trenutak ne gori državna svijeća dok on razgovara o nekom pitanju koje nije vezano za islamsku državu.   Sa ovakvim primjerima bogobojaznosti, pravednosti i skromnosti vođa, prvo sa Poslanikom, s.a.v.s., a potom pravednim halifama, islamsko društvo obasjalo je u kratkom vremenskom periodu velika prostranstva tadašnjeg poznatog svijeta spašavajući ih od nepravednih vladara, a ovaj primjer često se ponavljao u historiji kada god bi muslimani odlučno krenuli stazama svojih pravednih prethodnika i koracima posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s.