DUŽNOSTI PREMA POSLANIKU A.S.

Muslimani, kao pripadnici ummeta Muhammeda a.s., sljedbenici njegovog šerijata i primaoci njegove objave Kur`ana, nikada u svojoj svjesti, u svojim djelima, postupcima i ponašanju ne smiju izgubiti Muhammeda a.s., kao živog životnog uzora i primjera u vjeri i etici.

Na to ih Kur`an izručito opominje i upozorava:

 

„I znajte da je među vama Allahov Poslanik. Kad bi vas on u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali; jer Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vašim lijepim ga prikazao, a nezahvalnost, raskalašenost i neposlušnost vam omrzio. Takvi su na pravom putu.“

(Kur`an, el-Hudžurat, 7.)

 

Dok su muslimani svjesni, dok tako vjeruju, rade, postupaju i ponašaju se s uvjerenjem da je Muhammed a.s., među njima, dotle im nema poniženja i poraza na ovome niti kazne na budućem svijetu. To je neizmjenjivi Allahov zakon, kome je svjedok povjest, 1414 godina.

 

„Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio, i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.“

(Kur`an, el-Enfal, 33.)

 

 

Ono što je zajedničko Muhammedu a.s. i svim drugim vjerovjesnicima jeste da su oni bili isključivo Allahov izbor te da su svi oni s istog vrela i izvora, po izričitoj Allahovoj volji i obredbi, prenosili Allahovu objavu ljudima kao milost i uputu.

 

„Mi objavljujemo tebi kao što smo objavili Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu – a Davudu smo Zebur dali – i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali, i poslanicima o kojima ti nismo kazivali; a Allah je, sigurno, s Musaom razgovarao.“

(Kur`an en-Nisa, 163. i 164.)

 

„Ostavljam vam u amanet nešto zbog čega, budete li ga se držali, nećete skrenuti s pravog puta: ostavljam vam Allahovu Knjigu (Kur`an) i moj sunnet.“

(Hadis