HADIS DANA

KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

petak, 20. maj 2022  19. ševval 1443

ŠURA (DOGOVARANJE)

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Kada sam nedavno djeci u školi dao zadatak da opišu sebe, na način da na radnom listu jednostavno oboje one karakteristike koje imaju pri sebi, većina njih je ostavila praznim (tj. neobojenim) polje u kome je pisalo ''strpljiv''. Time su, ustvari, djeca otkrila jedan od najvećih nedostataka današnjice, a koji je istovremeno i jedan od najvećih uzročnika ljudskih problema, kako pojedinačnih tako i zajedničkih. Ljudi, dakle, nemaju sabura ni da izađu nakraj sa vlastitim izazovima, a kamoli sa džematskim.

Ne možemo a da ne primjetimo da smo u mjesecu ramazanu (kao direktnu posljedicu našeg posta) imali podosta sabura, iako smo mjesecima prije imali mnogo međusobnih trzavica, nerazumijevanja, netrpeljivosti. Imali smo nekakav čudan osjećaj, kao da smo prava braća i sestre. Taj osjećaj smo nastavili da nosimo u sebi i nakon mjeseca ramazana, što je najbolje pokazao naš prošlosedmični Kermez, kojim smo istovremeno obilježili i tridesetu godišnjicu postojanja i rada našeg Džemata, a na kome smo pokazali snagu našeg jedinstva i naše zajednice.

Naravno da je tu bilo i propusta. To su najbolje vidjeli oni koji su bili direktno uključeni u organizaciju. Međutim, sami gosti to nisu primjetili i zato smo s njihove strane dobili samo riječi hvale i podrške. Djelovali smo kao jedno, tako da se uopće u pitanje nije mogla dovesti činjenica da su nam srca blizu. Sada kada je, hvala Dragom Allahu, sve hairli prošlo i kada smo pokazali da smo se probudili te da smo spremni da ponovo organizujemo velike manifestacije, moramo se zapitati do kada će nas ovaj osjećaj držati, odnosno, da li smo spremni u ovome ritmu i atmosferi iskrenog bratstva i sestrinstva da nastavimo dalje?

Jedan od prvih odgovora na ovo pitanje dobit ćemo, akobogda, na redovnoj skupštini našeg Džemata, koja će nakon prošlogodišnje pauze te ovogodišnjeg pomjeranja termina zbog korona-mjera biti održana u nedjelju 12. juna nakon podne-namaza (u 14 h). Ja koristim priliku da vas već danas neslužbeno pozovem da sebi zabilježite ovaj datum i da dođete toga dana u džamiju te da svojim prisustvom i glasom date svoj doprinos daljem radu i razvoju našeg Džemata.

S tim u vezi, moram da vas podsjetim i upozorim da prisustvo na skupštini džemata nije stvar volje pojedinca već je to obaveza svakog člana džemata, jer skupština nije ništa drugo do li džematsko dogovaranje, a koje je u Kur'anu i Sunnetu poznato pod pojmom ''ŠURA''. A o šuri u suri Eš-Šura (38. ajet) Gospodar svjetova poručuje: ''I u poslovima svojim se dogovaraju.'' Dok je u suri Ali Imran (159. ajet) čak i naređuje: ''I dogovaraj se sa njima!''

S druge strane, mnogi hadisi govore o Muhammedovom, s.a.v.s., dogovaranju sa ashabima, među kojima se posebno izdvaja onaj o dogovoru prije Bitke na Bedru. Naime, kada je Muhammed, s.a.v.s., odredio mjesto logora muslimanske vojske, jedan ashab je upitao: ''Božiji poslaniče, je li objavom određeno da se ovdje stacioniramo ili si ti to odredio na osnovu svog mišljenja?'' Muhammed, s.a.v.s., je rekao da je on to učinio na osnovu svog mišljenja, pa mu je ashab preporučio da se pomaknu malo dalje i da zauzmu bedranske bunare. Na taj način bi sebe obezbijedili vodom a nevjernicima uskratili pristup vodi, pa je Muhammed, s.a.v.s., tako i postupio.

Naravno, ovaj hadis osim što govori o važnosti dogovaranja također sugeriše da postoje stvari oko kojih se ne može dogovarati niti pregovarati. To su uglavnom stvari koje su vezane za šerijatske propise (poput namaza, posta, zekata...), kao i dogovorenih pravilnika o radu sve dok oni važe, a od kojih su za džemat posebno važni oni koji se tiču prava i obaveza (tj. nadležnosti) imama i predsjednika džemata. To su pravila koja se moraju poštovati i koja se ne mogu mijenjati kako i kad se kome ćefne.

Na kraju, vezano za pravila želim još da ukažem na jednu našu mahanu, koja je istovremeno i jedan od najvećih propusta na našem Kermezu, a to je naša neozbiljnost u pogledu planiranja i dogovaranja. Mnogi muškarci i žene ne žele da dođu na sastanak povodom Kermeza niti da najave svoje učešće na njemu (jer se to kao podrazumijeva), a onda se od jedanput pojave i kažu da bi radili to i to ili donesu hranu koju nisu najavili. Njima hvala od srca! Neka ih Dragi Allah nagradi za trud. Vjerovatno bez njih naš Kermez ne bi ni bio u ovolikom obimu u kojem jeste. Ali, jednom zauvijek treba da shvatimo da se u životu ništa ne podrazumijeva. Svuda postoje red i pravila ponašanja i ja sam 100% siguran da ih mi svuda i poštujemo. Eh, tako isto postoje red i pravila ponašanja i u našem Džematu i naša je obaveza da ih poštujemo.

Molim dragog Allaha da nas uputi na Pravi put, da nam podari još više pameti, razumijevanja i mudrosti i da našem Džematu podari još puno godina uspješnog rada i postojanja. Amin.