HADIS DANA

Zejd b. Halid el-Džuheni, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Ko pripremi iftar postaču, imat će nagradu kao i on, a da se postaču njegovi sevapi uopće ne umanje“! 

Roman “Vrisak do neba” autorice Hazete Hamzić Salihović ugledao svjetlo dana

Druga knjiga kalesijske spisateljice Hazete Salihović Hamzić izašla je iz štamparije i spremna za čitaoce, ljubitelje lijepe pisane riječi. “Vrisak do neba” govori o ratu u Bosni i Hercegovini. Autorica kaže da je to knjiga o potrazi za identitetom.Glavni lik nakon 22 godine odlazi u portagu za biološkom majkom.

“Uz to ja pratim još dva lika. Jedno je nastalo kao plod silovanja Bošnjakinje, a drugo dijete nesvjesno također traži svoje roditelje”-dodaje Hazeta Hamzić Salihović

Jedan od recenzenata Velid Bajramović kaže da autorica pisanjem ovog romana daje svoj puni doprinos kako se ne  bi desio novi genocid i izmjeni stanja svih drugih potlačenih naroda  u svijetu kako i oni ne bi doživjeli veliko zlo.

“Roman je nastao tokom 2018 godine. S obzirom da sam supruga, majka, domaćica a takođe i radnik , vrijeme za pisanje pronalazim u toku noći dok svi spavaju. Tada mi i najviše dolazi inspiracija za pisanjem. Nadam se da će moji čitaoci biti i sa ovim romanom zadovoljni kao sto su i sa Šapatom sudbine i da će mi ostati vjerni.”-kaže autorica Hazeta Salihović-Hamzić

Promocija romana “Vrisak do neba” bit će upriličena prvo u Kalesiji 26.12.2018.godine.

“Kalesiju sam izabrala da tu održim prvu promociju jer  kod prve knjige  nije se uspjelo na vrijeme organizovati da Kalesija bude prva. Ovoga puta to neć opustiti. Ja volim moju Kalesiju! To je mjesto gdje sam se rodila, odrasla”-dodaje autorica

 

Prvom knjigom “Šapat sudbine” Hazeta Salihović Hamzić na velika vrata ušla je u bh. književnost, sudeći prema recenzijama nakon drugog romana tu će i ostati. Koliko je ostavila traga knjiga “Šapat sudbine” govori i činjenica da će biti prevedena na njemački jezik.

 

KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 

 Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić 

    

05. džumade-l-ula 1440.H. /11. januar 2019.g.

 

ADABI JELA

 

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Ovaj obilni snijeg, koji je prethodnih dana vozačima donio mnogo problema, a djeci mnogo radosti, podsjetio nas je da se nalazimo u periodu zime, koja, kao i sva ostala vremenska doba, ima svoje čari. Kao prvo, svojom hladnoćom zima ubija viruse u zraku, koji nam, po običaju, zadaju mnogo problema. Zatim, bjelinom svoga snijega zima nas podsjeća na čistoću naše duše sa kojom smo došli na ovaj svijet i opominje nas da je takvu (čistu) treba i da vratimo svome Gospodaru na kraju našeg dunjalučkog puta. Potom, kako kaže naš Pejgamber, s.a.v.s., zima je velika blagodat za vjernike – dani kratki za post, a noći duge za ibadet. I, konačno, zimski period je dušu dao za naše posjete i duga sijela, na kojima osvježavamo naša prijateljstva i gradimo međusobnu bratsku ljubav.

Na tim sijelima, osim uobičajenog kahvenisanja, vrlo često se i večera, pa iz tog razloga danas želim da se kratko podsjetimo na propise (adabe) vezane za jelo.

Prije početka i nakon završetka jela sunnet je oprati ruke. Prije jela radi čistoće, što većina ljudi i radi, te nakon jela radi bereketa, što većina ljudi zaboravi uraditi, osim ako su im ruke masne ili umrljane hranom.

Jelo se započinje Bismillom, odnosno, traženjem dozvole od Gospodara da se nahranimo Njegovim blagodatima, a završava riječima ''Elhamdu lillah!'', odnosno, zahvalom Gospodaru na pruženoj hrani, bez koje ne bismo mogli živjeti. Zbog toga hranu nipošto ne smijemo kuditi, nego ako nam se nešto ne sviđa ili je preslano i slično, hranu treba, kako kaže ona poslovica, poljubiti i ostaviti.

Hrana se jede isključivo DESNOM rukom, a ne, kako to prokleti šejtan radi, lijevom. Bez obzira na to što je običaj kod nekih ljudi da kod kuće, kao što je to slučaj i u restoranima, viljušku serviraju sa lijeve a nož sa desne strane, viljušku treba prebaciti u desnu ruku. Čak i ljevoruke osobe, bez obzira što pišu lijevom rukom, treba da nauče da jedu desnu rukom. Poslanik, s.a.v.s., je vidio jednog čovjeka kako jede lijevom rukom, pa mu je rekao: ''Jedi desnom rukom!'', na što mu je ovaj drsko odgovorio: ''Ne mogu!'' ''Pa i ne mogo!'' – reče mu Poslanik, a.s. Nije prošlo mnogo vremena, a ovom čovjeku se desna ruka osušila, tako da, i da je htio, više nije mogao jesti desnom.

Sunnet je da se jede sa tri prsta (palac, kažiprst i srednji prst), bez obzira što mi Bošnjaci ne volimo kada ih neko pokaže. Nauka je, naime, dokazala da se ta tri prsta sami čiste kroz čovjekove svakodnevne aktivnosti. Također, sunnet je da se nakon jela, a prije pranja ruku, ta tri prsta poližu radi bereketa. Naravno, ne smeta ni da se jede kašikom ili viljuškom, pogotovo što ima jela koja se ne mogu jesti rukom, ali ono što se može jesti rukom bolje je i slađe ako se jede rukom. Naravno, ako nekad zalogaj ispadne na tlo, sunnet je da se uzme, očisti i pojede, radi bereketa.

Ma koliko hrana vrela bila, u nju se ne smije puhati, jer tako radi prokleti šejtan, a time se ona i zagađuje bakterijama iz daha. Također, ma koliko nekome to ne smetalo, hranu ne treba jesti vrelu, jer vrela hrana izaziva čir na želudcu. Hranu treba pustiti da se dovoljno ohladi.

Jesti treba umjereno, bez pretjerivanja. Poslanik, a.s., je rekao da stomak treba podijeliti na tri dijela – jedan dio za hranu, jedan za vodu i jedan za zrak, dodavši da je čovjeku dovoljno samo par zalogaja da povrati snagu. Mi, nažalost, o tome ne vodimo dovoljno računa, pa umjesto da jedemo po potrebi, mi jedemo po običaju. Tu nas još, u ovom brzom protoku vremena, snađe i stres pa požurimo sa jelom i ne sažvaćemo dobro hranu, što našem želudcu pravi dodatni teret a nama dodatni problem.

Nije grijeh da čovjek jede sam, ali je puno bolje, slađe i berićetnije da se jede u društvu. Uzvišeni Allah nam u suri En-Nur u 61. ajetu savjetuje da jedemo kod najbliže rodbine i kod prijatelja. Drugim riječima, On nas poziva da se posjećujemo i da čuvamo rodbinske i prijateljske veze. Kod zajedničkog jela adab je da se jede ispred sebe, da jelo započne najstarija osoba u društvu, te da se jelo završi zajedničkom dovom i zahvalom Dragom Allahu i domaćinima.

U toku jela, lijepo je da se razgovara, ali ne punim ustima, nego u pauzama između zalogaja. Na taj način se pravi razlika u odnosu na židove, koji ne pričaju tokom jela. Naravno, iz poštovanja prema Božijem nimetu, treba voditi računa o čemu se priča te da se tokom jela puno ne smije, jer nekome može polehnuti, a to može biti opasno.

Kod izbora hrane, pogotovo kada je u pitanju meso, treba gledati, koliko god je to moguće, da ona bude halal. Ja izražavam svoje žaljenje što još uvijek ima naših džematlija koji jedu krmetinu (svinjetinu), kao i svoje zadovoljstvo olakšicom od strane našeg Gospodara, koja je nama na zapadu posebno potrebna, a koja je satkana u riječima Milostivog: ''Hrana sljedbenika knjige je vama halal, a i vaša hrana je njima halal.'' (El-Maide, 5.)

 

Molim Dragog Allaha da nam podari zdravlje, hairli nafaku i bereket. Amin.

 

Adabi jela.doc
Microsoft Word Dokument 41.5 KB