HADIS DANA

KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfi

petak, 14. januar 2022 11. džumade-l-uhra 1443

GLEDAJ SVOJA POSLA!

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova! Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Najpoznatiji malikijski učenjak svoga vremena Ebu Muhammed ibn Ebi Zejd je rekao: ''Kompletan odgoj se temelji na četiri hadisa:

1. "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori samo ono što je dobro ili neka šuti!" (Muttefekun alejhi)

2. "Od ljepote čovjekovog islama jeste da se kloni onoga što ga se ne tiče." (Tirmizi, Ahmed, Ibn Madže i Malik, hadis hasen)

3. Poslanikove, s.a.v.s., riječi: ''Ne ljuti se!" (Buhari), koje je uputio čovjeku koji je od njega tražio savjet.

4. "Niko od vas neće biti vjernik sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i samome sebi." (Muttefekun alejhi)

Od navedenih hadisa za današnju hutbu želim posebno da izdvojim onaj u kome Poslanik, s.a.v.s., poručuje da se u ljepotu čovjekovog islama ubraja i to da se on kloni onoga što ga se ne tiče. Inače, ovu lijepu osobinu je Uzvišeni Allah na početku sure el-Mu'minun ubrojio u odlike onih vjernika, koji će, akobogda, nastaniti Dženneti Firdevs – najvisočiji, najljepši i Allahu Dragom najbliži dio Dženneta. Lično vjerujem da svaki vjernik stremi ka ulasku u Džennet, kao i da postoje oni među nama koji žele da se domognu Dženneti Firdevsa. S toga želim sebe i vas da podstaknem na ovu lijepu odliku, kao i da nas upozorim na štetne posljedice ukoliko se ne budemo njome okitili.

Naime, prenosi se da je, kada je umro jedan od ashaba, jedan čovjek rekao: "Raduj se Džennetu!" na što je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ne znaš ti, možda je on pričao o onome što ga se ne tiče ili je škrtario sa onim što nije moglo da umanji njegov imetak." (Tirmizi)

Dakle, briga i govor o onome što se nas lično ne tiče u velikoj mjeri može da našteti našim dobrim djelima, te na taj način nam oteža ulazak u Džennet ili, barem, dostizanje njegovih visokih deredža. Zato treba da se pozabavimo sobom, jer svako od nas ima svoje mahane na kojima treba da poradi. Ili što bi narod rekao: ''Prvo pometi ispred svojih vrata!''

S tim u vezi se spominje da je emevijski halifa Hišam ibn Abdul-Melik tražio od učenjaka Sulejmana el-E‘meša da mu napiše vrline halife Osmana i mahane halife Alije, pa mu je el-E‘meš napisao: ''Da je Osman, r.a., posjedovao vrline svih ljudi na Zemlji, to tebi ništa ne koristi, a da je Alija, r.a., posjedovao mahane svih ljudi na Zemlji, to tebi ništa ne škodi. Ti se brini o sebi i pazi da tvoja briga ne budu greške, padovi i mahane drugih ljudi, jer ti za njih nećeš odgovarati. Dobra djela drugih ljudi koriste njima lično a ne tebi, pa se posveti ispravljanju svojih mahana, kajanju za svoja loša djela i uvećanju svojih dobrih djela, jer ćeš ih naći u svojoj knjizi na Sudnjem danu. I znaj da je znak čovjekove propasti njegova zaokupljenost grijesima i mahanama drugih ljudi.''

Braćo, praksa je pokazala da kada čovjek navedeno pravilo (i u pogledu jezika i u pogledu djela) primjeni u svom životu to rezultira njegovim klonjenjem svega što ga se ne tiče: svih vidova harama (zabranjenih stvari), mekruha (pokuđenih stvari), sumnjivih stvari, kao i stvari za kojima nema potrebe, te da istovremeno počinje da osjeća posebno duševno zadovoljstvo i rasterećenje.

A da bi u tome uspio, nije mu potrebna neka velika filozofija. Jednostavno, treba sebe da zabavi korisnim stvarima, te da povede računa o svom jeziku – kako, gdje i u kojoj mjeri ga koristi, što će dodatno da rezultira smanjenjem svađa i nesporazuma sa ljudima.

U principu, dovoljno je samo imati u vidu da ćemo za svoje riječi pred Dragim Allahom polagati račun. Poznati halifa Omer ibn Abdul-Aziz je rekao: "Kada čovjek zna da se njegov govor ubraja u djela za koja će polagati račun, onda će malo pričati o onome što ga se ne tiče."

Braćo moja! Početi se baviti samo onim stvarima koje se nas lično tiču jeste, u biti, jedan veliki i dugotrajni projekat. Ne treba od čovjeka očekivati da se odjedanput prešalta, jer je to skoro nemoguće. To čak nisu mogli ni ljudi iz prvih generacija. Mnogima je za taj projekat bilo potrebno i po dvadeset i više godina. Zato, ne treba gubiti nadu već ustrajno na sebi raditi i od Dragog Allaha oprost tražiti. A rezultat će doći. A sa njima i nagrada. Akobogda.

Molim Dragog Allaha da nam pomogne da smognemo snage da se počnemo baviti samo onim što se nas lično tiče. Amin.