PRVI JUNI Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike, koji čuvaju svoj brak i brinu o svojoj djeci. Braćo moja u Dini Islamu! U ponedjeljak, prvog juna, u svijetu se obilježavaju ''Svjetski dan roditelja'' i ''Međunarodni dan djeteta''. Dakle, na isti dan se i odaje priznanje roditeljima za njihovu brigu o djeci i obilježava jedan od najstarijih praznika posvećen pravima djeteta. Kada je u pitanju Evropa nema sumnje da djeca uživaju sva moguća prava, jer su s jedne strane sve evropske zemlje se potrudile da naprave takve zakone, a s druge strane se i roditelji iz svoje ljubavi prema djeci potrudili, da djeci pruže svu gotivu i zaštitu. Koliko je to dobro i u kojoj mjeri je to loše, zavisi od uspjeha roditelja da svojoj djeci prenesu potrebno znanje i da u njih usade vjeru i odgoj. Vrijeme digitalizacije je roditeljima donijelo velike probleme i nove izazove u borbi sa ponašanjem i psiho-fizičkim zdravljem njihove djece, koji su uveliko oštećeni lošim uticajem socijalnih medija. To je tema kojom smo se mi u više navrata bavili i kojom ćemo se i ubuduće baviti, u cilju da pomognemo svojoj djeci da postanu ljudi, ali i da sebi olakšamo polaganje računa na Sudnjem danu jer smo kao roditelji odgovorni za njih. Zato ćemo se danas više pozabaviti temom roditeljstva, jer ako roditelji ozbiljno shvate svoju ulogu u odgoju i obrazovanju djece, onda će i djeca dobiti svoja prava i sve ono što ih kao male ljude sljeduje. Kada je u pitaju roditeljstvo, najviše stvari se vrte oko braka. Danas mnogi ljudi a posebno omladina bježe i od same pomisli na brak. Žele zajednički život, ali ne i brak. Žele da uživaju u zajedničkom životu, ali bez obaveze. Dok se slažu – dobro je. Čim počnu svađe – svako na svoju stranu, kao da nikad ništa među njima nije ni bilo. Naravno da je ta vrsta suživota haram (jer je to klasični blud), ali ono što nas danas najviše brine jeste odluka omladine da žive takvim životom bez pitanja svojih roditelja, zatim saglasnost roditelja za takvu vrstu zabranjenog i nesigurnog suživota svoje djece, kao i posljedice prekida takvog suživota. U nekim slučajevima on završava i brakom, što je opet olakšavajuća okolnost, ali u većini slučajeva završava psihičkim slomom i izgubljenošću omladine, koja nakon toga počinje sve više da srlja u harame i na taj način uništava svoj život. Pogotovo je problem kada se u tim vanbračnim vezama začnu djeca, koja često budu ubijena abortusom, ili budu rođena a zatim bačena na smeće ili ostavljena pred vratima sirotišta. Dijete rođeno izvan braka u narodu se naziva ''kopile''. Po Islamu, kao i po većini svjetskih zakona, ono pripada majci. Međutim, mora se znati i ko je otac, koji mora preuzeti svoje obaveze, htio to on ili ne. Otac se ne može odreći svoga djeteta. Čak će i na Sudnjem danu ljudi biti prozivani po imenima svojih očeva. Prema tome, ko ne želi da mu dijete na Sudnjem danu bude prozvano kao kopile neka izbjegava vanbračne odnose, tj. blud, i neka stupi u brak čim mu životni uslovi to budu omogućili. S tim u vezi, a s obzirom da sam u zadnje vrijeme počesto dobivao upite, želim da podsjetim na jedno važno pravilo. Naime, po pravilniku Islamske zajednice ne može se sklopiti šerijatski brak prije nego što se sklopi opštinski, i zato molim buduće supružnike da to imaju u vidu. U prošlosti su mnogi muškarci nakon što su prvo sklopili šerijatski brak odugovlačili sa sklapanjem opštinskog braka ili ga uopće nisu ni željeli da sklope ili su se jednostavno razvodili prije sklapanja opštinskog braka i na taj način iskorištavali žene. Šerijatski brak bez opštinskog braka u evropskim zemljama ne proizvodi pravne posljedice, što znači da žena nije zaštićena. Zato je Islamska zajednica zabranila praksu sklapanja šerijatskog braka prije opštinskog. U tom smislu podsjećam i na pravilo da se u evropskim zemljama ne može paralelno sklopiti drugi, treći ili četvrti brak, bez obzira što je to u Islamu uslovno dozvoljeno. S obzirom da evropske zemlje priznaju samo monogamiju i da zabranjuju poligamiju, tehnički je nemoguće paralelno sklopiti drugi brak. Naravno da je to apsurd, s obzirom da je u evropskim zemljama i muškarcima i ženama dozvoljeno da imaju koliko god hoće vanbračnih partnera. Nažalost, upravo je to jedan od najvećih razloga zašto se danas raspadaju brakovi, čime se u velikoj mjeri raspadaju i porodice, tj. djeci se uskraćuju njihova osnovna prava. S druge strane imamo slučaj da ljudi sklapaju paralelne brakove ''na divlje'' (kod neslužbenih lica), ili da sklapaju u šiizmu poznati mut'a-brak (brak na određeno), koji je po Islamu strogo zabranjen, ili pak da sklapaju manje poznati misjar-brak. Misjar-brak je također jedna vrsta braka ''na divlje'', kojim muškarac uz prisustvo svjedoka, a bez znanja svoje supruge, sklapa paralelni brak sa drugom suprugom. Ona pristaje na taj brak i pri tome se odriče svoga prava na izdržavanje, tj. muž joj dolazi samo po potrebi ili kada je u mogućnosti. Iako ovu vrstu braka tri mezheba odobravaju (jer ispunjava osnovne uslove), ipak se ova vrsta braka iz više razloga ne preporučuje (tj. mekruh je): država ga ne priznaje, radi se o obmani prve supruge, liči na blud, dovodi do komplikacija u slučaju rođenja djeteta i izaziva žestoke probleme u slučaju razvoda. Braćo moja, pravila nisu pisana da bi se kršila. Zato ih se držimo! I za naše dobro, a i za dobro naše djece i naših bračnih drugova. Gospodaru naš, podari nam u našim bračnim drugovima i u našoj djeci radost i učini da budemo predvodnici bogobojaznih. Amin.