HADIS DANA

KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

13.09.2019. / 14. muharrem 1441.

TRI POUČNE PRIČE

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Danas nema čovjeka koji ne uči. Neko ide u školu a neko na kurs, neko prati youtube-kanale a neko gleda TV, neko čita knjige a neko internet-portale, neko sluša predavanja a neko priče sa DVD-ova, neko se obrazuje na Facebooku a neko na Šejh-Googlu. Neko uči svjesno a neko nesvjesno, neko uči više a neko manje, neko stiče korisna a neko beskorisna znanja. No, bilo koji način učenja da izabere, čovjek mora biti svjestan da: mnoge stvari koje bude naučio nikada mu u životu neće zatrebati; nijedan medij ne može baš u potpunosti da zamijeni knjigu; sve škole traju po par godina, ali životna škola traje sve do smrti. Iako se životna škola pohađa u vlastitoj koži, uvijek je bolje njena znanja sticati kroz iskustva i savjete drugih ljudi. S toga, danas želim s vama da podijelim tri poučne priče, koje treba da nas podsjete na blagodati koje nam je Uzvišeni Allah podario, a na kojima smo vrlo često nezahvalni, te na važnost pripreme za drugi, vječni život koji dolazi, a na koji, zbog silnih obaveza i stresa, mi vrlo često zaboravljamo.

Priča prva. Jedan beduin je prolazio kroz planinski vijenac i naišao na slijepog starca, koji je bolovao od raznih bolesti, pa čak bio i paralizovan i primoran da bude u sjedećem položaju. Prolazeći tako čuo je kako starac govori: ''Sva hvala Allahu, koji me je sačuvao od bolesti kojima je iskušao Svoje robove i Koji me je uzdigao iznad mnogih Svojih stvorenja!''

''Brate moj!'' – uzviknu beduin. ''Od čega si ti sačuvan? Tako mi Allaha, ti si obolio od svake bolesti koja postoji!''

''Idi od mene!'' - viknu starac i podiže glavu. ''Zar još uvijek nemam jezik kojim mogu spominjati svoga Gospodara? I zar još uvijek nemam srce kojim Ga mogu spoznati?''

Ove riječi pogodiše beduina te se pokaja Allahu za svoje grijehe i zamoli Ga za oprost.

Priča druga. Jedan slijepi dječak je sjedio na stepenicama svoje zgrade sa šeširom među nogama, držeći komad papira sa natpisom: ''Slijep sam, molim vas pomozite.'' U šeširu je bilo samo nekoliko novčića. Tada naiđe jedan čovjek, koji izvadi nekoliko novčića iz džepa i spusti u dječakov šešir. Zatim uze natpis od dječaka, okrenu ga i napisa nešto. Potom vrati natpis dječaku i ode dalje. Uskoro se šešir počeo puniti novcem, jer je sve više ljudi davalo novac dječaku. Popodne je onaj čovjek ponovo navratio do dječaka da vidi kakva je situacija. Dječak ga prepozna po njegovom hodu i upita: ''Jeste li vi promijenili moj natpis jutros? Šta ste napisali?'' Čovjek mu odgovori: ''Napisao sam samo istinu. Rekao sam isto što i ti, samo na drugi način.'' I produži dalje.

Na papiru je bilo napisano: ''Danas je lijep dan, a ja ga ne mogu vidjeti.'' Naravno, oba natpisa su govorila da je dječak slijep. Ali, prvi natpis je samo iznio činjenicu da je on slijep, dok je drugi natpis govorio da su ljudi sretni zbog toga što oni nisu slijepi.

Priča treća. Priča se da je Hamid el-Lefaf jednog petka htio da krene na džumu-namaz, ali se našao u dilemi; magarac mu se izgubio, brašno mu je ostalo u mlinu, a bio je njegov red da napaja svoju zemlju vodom iz potoka.  Razmišljao je: ''Ako odem u džamiju, sve ću propustiti.'' A onda reče sam sebi: ''Ma ahiretski poslovi su bolji i vječni su.'' Te on zanemari svoje dunjalučke obaveze i ode u džamiju na džumu.

Kada se vratio kući, opazio je da je njegova zemlja dobro natopljena vodom, u štali je primjetio privezanog magarca, a kada uđe u kuću vidje da njegova žena pravi hljeb od tek samljevenog brašna. On se začudi te upita ženu šta se dogodilo, a ona mu reče: ''Čula sam neku trku vani, pa sam izašla i ugledala hijenu kako goni našeg magarca, te on uteče u štalu i ja ga privezah. Naš komšija, koji je napajao svoju zemlju zaspao je, pa je voda natopila i našu zemlju. Isto tako, drugi naš komšija je imao brašno u mlinu, pa kad je otišao da ga donese, greškom je uzeo našu vreću brašna i donio je kući. Pa kad je to primjetio, donio je vreću i ostavio pred naša vrata.''

Tada Hamid zahvalno baci pogled prema nebu i reče: ''Gospodaru! Ja sam prema Tebi izvršio samo jednu obavezu, a Ti si mi zauzvrat tri moje obaveze nadoknadio!''

Molim Dragog Allaha da nas opskrbi halal-nafakom, korisnim znanjem i djelima koja vode u Džennet. Amin.