HADIS DANA

KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

subota, 9. juli 2022 10. zu-l-hidždže 1443

KURBAN-BAJRAM (10. Zul-hidže 1443. H. god.)

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Neka je neizmjerna hvala dragom Allahu što nam je omogućio da u normalnim uslovima u ovoj našoj lijepoj džamiji dočekamo još jedan Kurban-bajram. Neka Mu je velika hvala i za podršku koju pruža našem Džematu, a koji ove godine obilježava trideset godina svog rada i postojanja. I neka Mu je posebna hvala zato što je omogućio da, nakon dvije godine pauze, hadž ponovo mogu da obave muslimani iz cijeloga svijeta. Istina, u nešto manjem broju i uz korona-mjere i visoke cijene te sa novim sistemom prijave za hadž, zbog kojeg je, nažalost, za mnoge potencijalne hadžije odlazak na hadž postao nemoguća misija.

Braćo moja! I pored sveg našeg optimizma, mi moramo biti realni i svjesni da je Dunjaluk svijet iskušenja, da će bez obzira na naše najljepše želje on jednog dana ipak propasti, te da su prema najavama Božijeg Poslanika, s.a.v.s., pred nama teška vremena. Zbog toga smatram da je krajnje vrijeme i u tom smislu pozivam vas i sebe da oko sebe okupimo i čvrsto prigrlimo ono što je naše. Prije svega našu vjeru, a onda i našu porodicu i prijatelje.

Vi se vjerovatno sjećate da sam nas na početku godine upozorio da je konačno došlo vrijeme da se uozbiljimo i da se koliko god je to moguće pripremimo za događaje koji su pred nama, a koji nam nimalo neće biti prijatni. Danas koristim priliku da nas ponovo na to upozorim te da nas pozovem da prestanemo jedni drugima da podmećemo nogu te da povežemo naše safove, jer to što nam se sprema i čije posljedice već sada osjećamo sigurno će nam puno teže pasti ako ne budemo jedno i zajedno. Posljedice su već sada teške, a zamislite kakve će tek biti u naredne dvije-tri godine.

A da bismo za te događaje bili spremni, onda prvo treba da kod sebe izgradimo spremnost na žrtvu. Tome nas i uči i na to nas svake godine i podsjeća naš Kurban-bajram.

Prvo što moramo žrtvovati jesu naša sebičnost, oholost i mržnja koju osjećamo prema nekoj braći i sestrama u Islamu. Ako to ne budemo žrtvovali, onda budite sigurni da nećemo daleko dogurati, ni na Dunjaluku ni na Ahiretu.

Slijedeće što moramo jeste da žrtvujemo sebe i sve od sebe za svoju porodicu i svoje prijatelje. Oni su u ovome kao i u vremenu koje dolazi naše najveće bogatstvo i zato se moramo boriti da ih sačuvamo, bez obzira koliko veliku žrtvu budemo morali prinijeti.

I treće što moramo jeste da žrtvujemo dio sebe za svoj Džemat. U tom smislu vazifa igra vrlo važnu ulogu, ali ona sama po sebi nije dovoljna, pogotovo ako nije redovna. Ja znam da se mnogi od vas oslanjaju na aktivnost džematskog odbora, međutim, njihov angažman nije dovoljan za razvoj i napredak Džemata. S toga svaki džematlija, porodično ili pojedinačno, bi trebao da uloži i dio svoga vremena i truda. Ako ništa više ili ništa drugo onda barem jednom mjesečno da posjeti džamiju i da provjeri da li je sve uredu, da li je džamija još uvijek tu i da li Džemat još uvijek postoji.

U najmanju ruku, od svakog džematlije se očekuje da barem uzme učešće na džematskim skupštinama, koje iako su rijetke ipak su jako bitne. Kao što se očekuje i da ne ometa rad Džemata. Ako će nešto uraditi za Džemat pa onda to pogovoriti, onda je bolje da ništa i ne radi. Ako će dati dobrovoljni prilog za Džemat pa onda očekivati neke povlastice i pogodnosti, onda je bolje da ništa i ne daje. I ako će u džemat dolaziti isključivo radi toga da bi pravio probleme, sijao smutnju, pametovao ili vrijeđao, onda je bolje da i ne dolazi. Ne zbog štete koju može nanijeti Džematu, jer (podsjećam vas) Allah čuva džemat. Već radi sebe, da se ne bruka pred ljudima i da ga ljudi ne bi mrzili.

Braćo draga! Ako budemo žrtvovali navedene stvari, mi ćemo ustvari sebe žrtvovati Allahu i Njegovoj vjeri Islamu. Na taj način ćemo sačuvati i svoju vjeru i svoju vezu sa Gospodarom, a to i jeste suština života na ovome svijetu. U tom smislu, naši kurbani koje ovih dana budemo prinijeli predstavljaju važan dio naše žrtve. Jer, valja nam preživjeti to što dolazi, a kurban je zamjena za život. Zato se, inače, i kolje isključivo živima.

Na kraju, molim Dragog Allaha da primi naše kurbane, da nam njihovim bereketom podari zdravlje, sreću i uspjeh, te otkloni probleme, bol i tugu. Amin, ja Rabbel alemin.

Ispred džematskog odbora našeg džemata, te u svoje ime i ime IZBA-e želim vam hairli i berićetne dane Kurban-bajrama sa dovom Dragom Allahu da ih u zdravlju i veselju provedete sa svojim najmilijim.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

petak, 8. juli 2022 9. zu-l-hidždže 1443

Sjećanje na genocid u Srebrenici

Cijenjene džematlije, danas je Dan Arefata, 9. zu-l-hidže 1443. godine po Hidžri. Sve ovogodišnje hadžije danas su u bijelim ihramima okupljene na brdu Arefatu kod Mekke i upućuju dove Allahu, dž.š., u kojima su satkane sve njihove nade, želje i potrebe, strahovi i brige – svjesni onoga čemu nas je podučio naš čestiti pejgamber Muhammed, a.s.: ''Najvrjednija dova je dova na Dan Arefata.'' Ovo je mubarek-dan i za sve nas koji smo ostali kod svojih kuća, spremajući se za sutrašnji blagdan – Kurban-bajram. Mnogi su danas odlučili postiti, te i na taj način u svoje živote unijeti sunnet Allahovog poslanika Muhammeda, a.s.

Uprkos ovim dragim povodima za radost, naša sreća nije potpuna, jer je obavijena tužnom uspomenom na doživljeni genocid u Srebrenici. Sa golemom tugom sjećamo se 11. jula 1995. godine. Tada je u srcu Evrope, u zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda, počinjen genocid! Najmanje 8372 osobe su na svirepan način ubijene, među njima i tek rođena djeca! Zločin je provođen bez prekida nekoliko dana zaredom, od 11. do 19. jula, na više lokacija u Srebrenici i okolini.

Sve ovo nije počinjeno slučajno, već je riječ o dobro planiranome i organiziranome projektu u kojem je učestvovao veliki broj počinilaca. Govorimo o najvećem zločinu počinjenom na tlu Evrope nakon Drugoga svjetskoga rata! Na ploči ispred mezarja i Memorijalnog centra u Potočarima, uklesano je svih 8372 imena žrtava genocida u Srebrenici. Svako od ovih imena stoji za nevinu žrtvu, jedan otrgnut ljudski život, jedno ubistvo! Samo jedan dio ovih žrtava je pronađen i ukopan. Stotine drugih još uvijek su skrivene u masovnim i pojedinačnim grobnicama. Još uvijek postoji i veliki broj neidentificiranih osoba.

Žrtve genocida nisu samo oni koji su izgubili svoje živote, već i preživjeli. Punih 27 godina ove osobe i njihovi ukućani svakodnevno proživljavaju traume koje su ostale kao posljedica nasilja, ubistva članova porodice i prijatelja. Sve dok traju ove traume, traje i zločin koji je počinjen. Naša vjerska i moralna dužnost jeste da bez prestanka ukazujemo i podsjećamo na važnu kur'ansku poruku u kojoj nas Allah, dž.š., upozorava: ''Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.'' (El-Maide, 32.)

Genocid u Srebrenici vječno će ostati grijeh i sramota ljudske povijesti. On mora biti podsjetnik i opomena, koji će našu i sve buduće generacije podsjećati do kojih razmjera mogu izrasti mržnja, rasizam i političko huškanje. Upravo zato je nedopustivo negiranje ili relativiziranje genocida! Ali, to se itekako događa pred našim očima! Osobe koje odabirom svojih riječi ublažavaju razmjer genocida i prikazuju ga bezazlenim ili čak negiraju njegovo postojanje, danas se nalaze na važnim političkim i društvenim funkcijama u Bosni i Hercegovini.

Slični glasovi dopiru i iz pojedinih političkih krugova malog broja drugih evropskih zemalja. Ova pojava pričinjava nam velike brige i upozorava nas na obavezu njegovanja kulture sjećanja. Svi smo dužni prema žrtvama genocida, ali i prema našim potomcima, čuvati uspomenu na genocid i boriti se, da se slično više nikada i nikome ne ponovi. Cijeli ljudski rod je pozvan da duboko razmisli o onome što se dopustilo da se dogodi u Srebrenici i da iz toga izvuče lekciju za budućnost. Posebno Evropi Srebrenica je podsjetnik i smjerokaz za budućnost.

Zahvalni smo za ohrabrujuću poruku koja je u srijedu poslana iz Parlamenta Republike Austrije. Parlament je apsolutnom većinom izglasao rezoluciju kojom se nalaže Vladi Republike Austrije ''da se, zajedno sa ostalim članicama Evropske unije, između ostaloga i u okviru Ujedinjenih naroda, i dalje aktivno zalaže za čuvanje sjećanja na genocid u Srebrenici, pogotovo zato što su Međunarodni sud i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju zločine u Srebrenici kvalificirali kao genocid.''

Rezolucijom koju je usvojio Austrijski parlament jasno se daje do znanja i pokazuje odlučnost da će austrijska politika i ubuduće njegovati kulturu sjećanja i čuvati uspomenu na genocid počinjen nad Bošnjacima u Srebrenici, te da će svakoga 11. jula odavati spomen žrtvama.

Molimo Svevišnjeg Allaha da nas uputi na pravi put i da nas sačuva stranputica. Molimo ga da nam podari snagu i mudrost da uvijek istrajemo na putu mira i suživota. Neka su Njegov blagoslov i Njegova milost na sve nevine žrtve, a posebno na žrtve genocida u Srebrenici. Amin.