HADIS DANA

"Ko poziva na uputu Allahovu, imaće nagradu sličnu onim koji ga budu slijedili, bez njihova oštećenja u nagradi." Muslim

KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم

   

19. rebiu-l- evvel 1439.H. / 07. decembar 2017.g.

 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

 

LICE JOJ SE ZARUMENILO, ALI SE IPAK OSMJEHNULA

 

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Danas želim s vama da podijelim jednu priču, koja govori o iskrenoj ljubavi između Ebul-Asa b. Rebia, r.a., i Poslanikove kćeri Zejnebe, r.a., koja govori o čvrstom karakteru jednog muslimana, o poslušnosti djeteta prema roditelju, o muslimanskoj samilosti, zatim, o Poslaniku, a.s., kao uzornom ocu i uzornom puncu, o njegovoj toleranciji prema drugom i različitom, te o njegovoj milosti prema ljudima.

Priča počinje Ebul-Asovom prosidbom Zejnebe od Poslanika, a.s. On je odbio da prihvati dok ne čuje njeno mišljenje. Lice joj je zarumenilo od stida, ali se ipak osmjehnula, što je, ustvari, bio njen odgovor da prihvata brak. Priča dalje govori da je ona sa Ebul-Asom rodila dvoje djece – Aliju i Umamu. Zanimljivo je da ove Poslanikove unuke niko ili skoro niko nikada ne spominje. Uvijek se spominju samo Hasan i Husejn, r.a., kao da drugi unuci nikada i nisu postojali.

Helem, jednog dana se ispred Ebul-Asa i Zejnebe ispriječio veliki problem. Muhammed, a.s., je dobio Objavu i postao poslanik, dok je Ebul-As bio na putovanju. Kada se vratio sa puta, njegova supruga je bila muslimanka. Kada ga je o tome obavijestila, on se naljutio, jer se o tome nije konsultovala sa njim. Ona mu reče da nije mogla da ne povjeruje svome ocu, koji nikada nije lagao, koji je Iskreni i Povjerljivi. A osim toga, Islam su primile i njena majka i njene sestre, kao i njen amidžić Alija, te Ebul-Asov tečić Osman b. Affan, i njegov veliki prijatelj Ebu Bekr, r.a.

On je odgovorio da nije spreman da prihvati novu vjeru jer nije želio da ljudi kažu kako je on ponizio svoj narod i zanijekao vjeru svojih djedova samo zato da bi udovoljio svojoj supruzi. Ona mu je tada rekla da ga razumije i dala mu je čvrsto obećanje da će mu pomoći da savlada sebe i da prihvati Istinu. Priča kazuje da je ona ostala vjerna svom obećanju punih 20 godina.

U međuvremenu se desila Hidžra. Zejneba je od Poslanika, a.s., tražila dozvolu da ostane u Mekki sa svojim suprugom i on joj je dozvolio. Godinu dana kasnije, stigao je poziv za mobilizaciju radi bitke na Bedru i Ebul-As se pridružio mušričkoj vojsci. Za Zejnebu je to bio veliki udarac. Njen suprug će se boriti protiv njenog oca! Plakala je i u dovi Allaha Dragog molila da joj sačuva i oca i muža. Dragi Allah joj je dovu ukabulio.

Bitka je završila pobjedom muslimana, a Ebul-As je bio zarobljen. Zejneba je pala na sedždu iz zahvalnosti Dragom Allahu, a zatim je poslala otkupninu za svog muža – ogrlicu svoje majke Hatidže, r.a. Kada je Poslanik, a.s., ugledao ogrlicu zaplakao je. Potom je rekao da on nema nikakve zamjerke na svog zeta, te tražio dozvolu od muslimana da oslobodi Ebul-Asa bez otkupnine i da Zejnebi vrati ogrlicu, što su oni prihvatili. Zatim je nasamo rekao Ebul-Asu da je Dragi Allah naredio da se svaka muslimanka rastavi od nevjernika i zamolio ga da pošalje Zejnebu u Medinu.

Kada je Ebu-As saopćio Zejnebi da se rastaju i zbog čega to čine, ona ga je zamolila da prihvati Islam i da krene sa njom. On je odbio, te ona uze svog sina i kćerku i ode za Medinu. Punih šest godina su joj najugledniji ashabi nudili brak, a ona ih je odbijala nadajući se da će joj se vratiti njen suprug.

Neposredno prije oslobađanja Mekke Ebul-As je poveo karavanu za Šam. Kada se vraćao prema Mekki sa kravanom od preko stotinu natovarenih deva i preko 170 naoružanih ljudi, nedaleko od Medine ga je presrela jedna vojna jedinica koju je poslao Poslanik, a.s. Oduzeli su mu cijelu karavanu i zarobili sve njegove ljude, ali se on uspio izvući i pobjeći. Kada se spustila noć on je krišom ušao u Medinu, došao do Zejnebine kuće i od nje zatražio zaštitu. Ona mu je pružila zaštitu, a zatim tražila i od ostalih muslimana da mu je pruže, i oni su to prihvatili.

Zatim je Poslanik, a.s., zamolio ashabe da vrate Ebul-Asu njegov imetak i da ga puste da ide u svoj grad, u Mekku, i oni su to prihvatili. A kada je Ebul-As krenuo prema Mekki, Zejneba ga upita zar će smoći snage da ih opet ostavi, te mu opet ponudi da prihvati Islam i da ostane s njima u Medini. Međutim, on je ponovo rekao: Ne. Uzeo je svoj imetak i otišao za Mekku.

Kada je stigao u Mekku stao je na trg i viknuo: ''O ljudi, ovo su vaši imeci! Je li nekome nešto ostalo?'' Oni odgovoriše: ''Allah te nagradio, ti si svoju obavezu na najbolji način izvršio.'' On tada reče: ''Ja svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik!''

Zatim se uputio ka Medini i u zoru došao kod Poslanika, a.s., i rekao: ''O Allahov poslaniče, jučer si me zaštitio, a ja sam danas došao da kažem: 'Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enneke resulullah.' Zatim je po drugi put od Poslanika, a.s., isprosio Zejnebu. Poslanik, a.s., ga je uzeo za ruku i odveo do Zejnebe, a zatim je upitao da li pristaje da se vrati Ebul-Asu. Lice joj se zarumenilo, ali se ipak osmjehnula.

Braćo moja! Ova priča je samo jedan u nizu dokaza da lažu svi oni koji kažu da je Islam vjera terora, prisile i netolerancije. On to nikada nije nije bio i nikada neće biti. To su posvjedočili Muhammed, a.s., i njegovi ashabi, to su posvjedočili i muslimani kroz povijest, i to svjedočimo mi muslimani u sadašnjosti, mi koji smo uzeli Muhammeda, a.s., za svoga uzora u životu.

 

Molim Dragog Allaha da nas proživi pod zastavom Muhammeda, a.s. Amin.

Lice joj se zarumenilo (1).doc
Microsoft Word Dokument 21.5 KB