HADIS DANA

"Dva svojstva se neće sastati ni kod jednog vjernika: škrtost i ružna narav."
Tirmizi

KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

 

petak, 24. juni 2022 25. zu-l-ka'de 1443

 

BEZ RESPEKTA NEMA NAPRETKA

 

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Uzvišeni Allah u Kur'anu časnom poručuje: ''Upitaj: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?' Samo oni koji pameti imaju pouku primaju.'' (Ez-Zumer, 9.)

Braćo moja u Dini Islamu! Nema dobrih odnosa među ljudima ako između njih nema zdrave komunikacije. A zdrave komunikacije neće biti sve dok među njima ne bude obostranog respekta. A da bi obostrani respekt postojao, onda on mora da ima čvrstu podlogu. Ta podloga se zove respekt prema Uzvišenom Allahu. Jer onaj koji nema respekta prema Uzvišenom Allahu, taj sigurno nema ni respekta prema ljudima.

Respekt prema Dragom Allahu se prije svega ogleda u poslušnosti Njemu, to jest, postupanju po Njegovim naredbama i odstupanju od Njegovih zabrana. Da bismo to postigli, nije dovoljno samo da (pro)čitamo Kur'an, već i da upoznamo te u praksi primjenimo sunnet Muhammeda, s.a.v.s., jer je on bio Živi Kur'an. Drugim riječima, da bismo respektovali Uzvišenog Allaha onda moramo da respektujemo Njegovog Poslanika.

A da bismo njega respektovali onda moramo da respektujemo ulemu, jer su oni Poslanikovi nasljednici te kao takvi nose najveću odgovornost za prenošenje znanja i sprovođenje Poslanikovog sunneta.

A da bismo respektovali ulemu onda moramo da respektujemo znanje, odnosno, da se potrudimo da ga u što većoj mjeri steknemo. Jer onaj koji nema znanja i ne želi da ga stekne i primjeni, taj nema ni respekta prema ulemi, pa time ni prema Poslaniku a ni prema Uzvišenom Allahu te kao takav ne zaslužuje ni da se prema njemu pokaže respekt.

S tim u vezi želim s vama da podijelim slučaj jednog siromašnog studenta, koji je studirao na Univerzitetu u iračkom gradu Samarra. Taj grad je u vrijeme svog nastanka bio onakav kakvim ga i sam njegov naziv opisuje – surre men re'aha (Sretan je onaj ko ga vidi.) Inače, bio je jedan od prijestolnica abbasijskog hilafeta i poznat kao Grad znanja.

Na čelu njegovog Univerziteta svojevremeno je bio šejh Ebu Hasan, jedan od najpametnijih i najučenijih ljudi u Iraku, kod koga je znanje stekao veliki broj studenata. Među njima je bio i ovaj spomenuti siromašni student, koji je bio izuzetno inteligentan i imao ambiciju da postane jedan od stubova nauke u Iraku.

Jednog dana je taj student izašao iz učionice gladan te otišao na pijacu da kupi sebi nešto za jelo, pri čemu je u džepu imao samo jedan i po peni. Za jedan peni je kupio hljeb a zatim je otišao u piljaru te njenog vlasnika zamolio da mu proda svežanj rotkvica za pola penija. Međutim, piljar mu reče da svežanj rotkvica košta jedan peni i da mu ga neće prodati za pola.

Student mu onda ponudi slijedeće: ''Pomoći ću ti u nekom naučnom ili pravnom pitanju u zamjenu za rotkvice.'' A piljar mu reče: ''Da od tvog znanja ima ikakve koristi, ti bi zaradio makar pola penija da sebi kupiš svežanj rotkvica. Nego, zamoči ti to svoje znanje u vodu i pij dok se ne zasitiš.''

Te piljareve riječi su studentu teže pale od udarca sabljom, pa sam sebi reče: ''Upravu je. Da je moje znanje korisno, zaradio bih sebi barem za svežanj rotkvica. Ništa. Napustit ću fakultet i naći sebi neki posao i onda ću moći sebi da kupim šta god poželim.''

Nekoliko dana kasnije šejh Ebu Hasan primjeti da mu fali ovaj student, pa upita prisutne: ''Gdje vam je kolega? Ne vidim ga u zadnje vrijeme na predavanjima.''

Studenti rekoše da je napustio fakultet i da se zaposlio. Šejh potom uze adresu od studenta i ode da ga posjeti. Kad su se sreli upita ga za razlog napuštanja fakulteta, a on mu sa suzama u očima ispriča cijelu priču.

Šejh mu tada reče: ''Ako ti treba novac, uzmi moj prsten, prodaj ga i riješen problem.''

Student uze prsten te ode u zlataru da ga proda. Međutim, zlatar se začudi kad vidje kod studenta skupocjen prsten, pa mu reče: ''Kupio bih od tebe prsten za hiljadu dinara. Ali, prvo moram da znam odakle ti.''

Student reče: ''To je poklon od mog šejha Ebu Hasana.''

U želji da provjeri informaciju, zlatar ode zajedno sa studentom do Šejha pa kad se uvjeri da ovaj govori istinu, dade mu hiljadu dinara za prsten i ode.

Tada Šejh upita studenta: ''Kome si otišao kada si htio prodati prsten?''

Student odgovori: ''Zlataru, naravno.''

''A zašto zlataru?'' – upita Šejh. ''Zašto nisi otišao kod prodavca rotkvice?''

A student mu odgovori: ''Zato što zlatar zna vrijednost nakita, a prodavac rotkvice ne zna.''

Braćo moja. Htjeli mi to shvatiti i prihvatiti ili ne, činjenica je da bez respekta nema napretka. Razmislimo o tome!

 

Molim Dragog Allaha da nam se smiluje i uputi nas na Pravi put. Amin.