HADIS DANA

KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić 

petak, 23. septembar 2022  27. safer 1444

PARAKLIT (S.A.V.S.)

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Kao uvertiru u Rebiu-l-evvel (mjesec mevluda), koji nam dolazi za koji dan, želim s vama da podijelim priču o prelasku na Islam Anselm Turmeda (1355-1433.), jednog od najvećih kršćanskih svećenika Muslimanske Španije. 

On kazuje slijedeće: ''Ja sam iz Majorke. Jedinac u oca, koji me je sa napunjenih šest godina predao jednom svećeniku da pred njim učim Bibliju a zatim šest godina jezik Jevanđelja i logiku. Nakon toga sam otišao u Lleidu, naučni centar za kršćane u pokrajini Katalonija, u kome je studiralo oko hiljadu i po kršćanskih studenata.

Tu sam šest godina učio prirodne nauke i astronomiju. Nakon toga sam četiri godine učio Jevanđelje i jezik Jevanđelja, a zatim otputovao u Pamplonu gdje sam živio u crkvi kod nadaleko poznatog svećenika Naklav Martila. Pred njim sam učio o temeljima i propisima kršćanstva. 

Jednog dana on se razbolio i nije došao na nastavu. Čekajući ga, studenti su počeli da raspravljaju o raznim vjerskim pitanjima i temama. Između ostalog, povela se rasprava i o citatu iz Jevanđelja u kojem je Isus rekao: ''Ja ću uistinu otići, a doći će vam Paraklit, dah istine, neće govoriti od sebe nego će govoriti onako kako mu se objavi.'' (Evanđelje po Ivanu, 14:15)

Studenti su razmijenili svoja mišljenja o osobi na koju se odnosi ta radosna vijest, ali nisu mogli da nađu jedinstven odgovor. Nakon toga sam otišao kod svećenika u rezidenciju pa me on upita: 'O čemu ste razgovarali u mom odsustvu?' Rekao sam mu da su studenti razgovarali o imenu ''Paraklit'' i da su se razišli oko toga na koga se ono odnosi. Spomenuo sam mu mišljenja studenata, a on reče: 'Taj i taj student je pogriješio, taj i taj je bio blizu ispravnog odgovora, ali istina je suprotna svemu tome, jer je tumačenje ovog časnog imena poznato samo učenjacima koji su u nauku dobro upućeni, a vi o tome imate malo znanja.'

Požurio sam da mu poljubim stopala govoreći: 'Gospodaru moj, ti znaš da sam došao iz dalekog kraja i evo već deset godina te služim. Za svo to vrijeme od tebe sam mnogo naučio, pa se nadam da ćeš me tvojom dobrotom poučiti i tom imenu.'

On reče: 'Znaj, sinko moj, da je ''Paraklit'' ime poslanika Islama Muhammeda, njemu je objavljena četvrta Knjiga koju je spomenuo poslanik Danijel, rekavši da je njegova vjera istinska vjera te da je njegov ummet opisan u Jevanđelju.'

Ja ga upitah: 'A šta kažeš o vjeri kršćana?', a on odgovori: 'Sinko moj, kada bi kršćani slijedili pravu Isusovu vjeru, onda bi slijedili Allahovu vjeru, jer Isus i svi poslanici pozivali su u Allahovu vjeru. Kršćani su izmijenili vjeru i postali nevjernici.'

Ja dalje upitah: 'Gospodine, a kako se može spasiti od zablude?' On reče: 'Sinko moj, prihvatanjem Islama.'

Zatim ga upitah: 'Gospodine, razuman čovjek bira ono što je najbolje za njega, pa ako znaš vrijednost Islama šta te sprječava da ga prihvatiš?' On reče: 'Sinko moj, ovo što sam ti rekao saznao sam tek kada sam ostario i oslabio, a da sam to saznao kada sam bio u tvojim godinama, sve bih ostavio i prihvatio Islam – jedinu istinsku vjeru. Pohlepa za ovim svijetom je izvor svake zablude. Vidiš li koliko sam ja ugledan i cijenjen kod kršćana i kako mi imetak dolazi u izobilju? Kada bih ispoljio imalo naklonosti prema Islamu narod bi me ubio. Pretpostavimo da pobjegnem od kršćana i njihove osvete i da odem u muslimansku zemlju te im kažem da sam došao kao musliman. Oni bi rekli: 'Sebi si učinio korist primanjem Islama.' Tako bih među njima bio oronuli i siromašni starac koji ima devedeset godina i koji ne govori njihovim jezikom, pa se bojim da bi mi uskratili moje pravo i da bih umro ostavljen i gladan.'

Na kraju ga upitah: 'Gospodine, savjetuješ li mi da odem među muslimane i prihvatim njihovu vjeru?', a on reče: 'Ako si pametan i želiš da se spasiš, požuri! Postići ćeš uspjeh i na ovom i na budućem svijetu. Ali, sinko moj, ovo što sam ti rekao niko nije čuo. Ako nešto od toga otkriješ odmah će te ubiti i ja ti neću moći pomoći. Znaj da ti ne vrijedi ako kažeš da sam ti ja to rekao, jer ja ću to poreći i meni će vjerovati, a tebi neće.'

Obećao sam mu da ću tajnu čuvati, a zatim se spremio za putovanje. Na rastanku mi je poželio puno sreće.''

Anselm Turmeda je zatim otputovao u Tunis gdje je prihvatio Islam i promijenio ime u Abdullah. Oženio se i stekao veliku porodicu. Jedan sin mu se zvao Muhammed. Sultan ga je imenovao za člana carskog vijeća i naredio mu da nauči arapski jezik kako bi mogao prevoditi pisma koja je sultan dobijao od evropskih vladara, pa je tako dobio nadimak Et-Terdžuman (prevodilac). Tako je postigao uspjeh na ovome svijetu. A i na onome ga čeka, akobogda.

Molim Dragog Allaha da nas učini istinskim sljedbenicima Muhammeda, s.a.v.s. 

Amin, ja Rabbel alemin.

KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić 

petak, 16. septembar 2022 20. safer 1444

 EKSTREMIZAM? NE, HVALA!

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Uzvišeni Allah u Kur'anu časnom poručuje: ''Eto tako, mi vas učinismo ummetom sredine da biste bili svjedoci drugim ljudima i da bi Poslanik vama bio svjedok.'' (El-Bekare, 143.)

Braćo moja u Dini Islamu! Čitajući informativne novine ''Preporod'', prije par godina u oči mi je zapao izvještaj sa islamskog kongresa koji je održan negdje u Pakistanu, a na kome je učešće uzeo jedan naš ugledni profesor iz BiH. Opisujući tamošnju atmosferu on je, između ostalog, zapisao da su u jednom trenutku, nakon obraćanja jednog od alima, svi ljudi ustali na noge i počeli da uzvikuju: ''La šerkijje la garbijje! Islamijje, islamijje!'' – ''Ni istočni ni zapadni! (Već) Islamski, islamski!''

 Tim riječima oni su poručili da nema podjele na istočni i zapadni Islam, kao ni na istočne i zapadne muslimane, jer je Islam samo jedan a svi muslimani su braća. Također su poručili da je Islam vjera sredine, to jest da u Islamu nema desnog i lijevog puta, već samo pravac (Sirat-i mustekim) i da su muslimani (kako ih Kur'an časni i naziva) ummet sredine, odnosno, da u Islamu jednostavno nema mjesta za ekstremizam.

Međutim, uprkos svemu, ekstremizma ipak ima kod muslimana. Uglavnom se javlja tamo gdje fali odgoja i obrazovanja. A to najčešće fali kod dvije vrste ljudi: kod povratnika u Islam i kod omladine. 

Što se tiče povratnika u Islam oni, u želji da na svaki mogući način nadoknade ono što su propustili od vjere ali i da druge na to podstaknu, trude se da nasilu druge ljude ''uvedu u vjeru'' i da im utuve u glavu kako su oni skontali šta je vjera, te da od njih niko nema ni pametniji ni u vjeri jači. 

Lično smatram, i to im poručujem, da nema potrebe da budu takvi. Kao prvo, Allah im je obećao (ako su se iskreno pokajali) da će im njihova loša djela pretvoriti u dobra, tako da u suštini oni ništa nisu propustili. Čak šta više, mnogo su napredovali i profitirali. Kao drugo, oni treba da budu svjesni da njihov ekstremizam smeta drugim ljudima i tjera ih da i oni postanu ekstremni (ne samo po pitanju vjere), a to uopće nije dobro za zajednicu. I kao treće, s obzirom da su sa povratkom u Islam oni postali čisti od grijeha i sa sevapima daleko ispred mnogih, sada nemaju ni potrebe ni razloga da svojim ekstremizmom uništavaju tu svoju poziciju i svoja dobra djela. 

A što se tiče omladine, oni su najčešće zavedeni od strane ekstremnih ''prijatelja'' čiji su roditelji također ekstremni. To su uglavnom djeca ili od roditelja koji se strogo drže vjere ili od roditelja koji su dolaskom na Zapad ili životom na Zapadu pomalo zapostavili svoju vjeru i vjerski odgoj svoje djece, pa sada njihova djeca žele njih da odgoje. I jedni i drugi, bez obzira na svoje ''dobre namjere'', prave probleme i sebi i društvu i porodici.

Jer u svom pokušaju da druge nasilno uvedu u vjeru ili da reodgoje svoje roditelje, ta djeca, tj. omladina, prave kardinalne greške. Kao prvo, grubi su. Ne drže se Allahovih uputa o pozivanju na Pravi put, a one su spomenute u suri En-Nahl (125.): ''Pozivaj na put svoga Gospodara mudrošću i lijepim govorom i sa njima raspravljaj na najljepši način! Zaista tvoj Gospodar najbolje zna ko je skrenuo sa Njegovog puta i On najbolje zna ko je upućen.'' Mnogi od te omladine niti imaju mudrosti niti koriste lijepe riječi niti znaju na lijep način da raspravljaju, čime ustvari samo pokazuju svoj neodgoj, pa kako će onda druge odgojiti?

Kao drugo, nemaju dovoljno znanja. Najčešće se uz naučenih par ajeta i hadisa vežu za mišljenja kontroverznih ''šejhova'' ili ''daija'', tako da nemaju vlastito mišljenje i sud, pa kako će onda sa tim svojim krnjavim i površinskim znanjem druge podučiti vjeri ili im dokazati da nisu upravu?

I kao treće, zaboravili su da uputa nije u njihovim već u Božijim rukama, te da prije nego što pokušaju druge da upute na Pravi put, prvo treba da provjere da li su i oni sami na Pravome putu. U tom smislu ih pozivam da razmisle o riječima Uzvišenog Allaha iz sure El-Isra' (23-24.): ''Tvoj Gospodar naređuje da nikoga osim Njega ne obožavate i da roditeljima dobročinstvo činite. Ako jedno od njih ili oboje kod tebe starost dožive ne reci im ni ''uh'' i ne podvikni na njih i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima blag i milostiv i reci: 'Gospodaru, smiluj im se! Oni su mene kada sam bio mali njegovali.'' 

Kao i da razmisle o Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: ''Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova ljutnja je u ljutnji roditelja.'' (Tirmizi, hadis hasen li gajrihi) 

Braćo draga! Nemojmo biti ni istočni ni zapadni! Već islamski. Islamski.

Molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put. Amin.