HADIS DANA

Zejd b. Halid el-Džuheni, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Ko pripremi iftar postaču, imat će nagradu kao i on, a da se postaču njegovi sevapi uopće ne umanje“! 

 

KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 

 Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić 

    

29. rebiu-l-evvel 1440.H. / 7. decembar 2018.g. 

 

KO JE (BIO) SAMIRIJA?

 

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! U Časnom Kur'anu ima jedna sura po imenu Ta Ha. Ona je dobila ime po jednom od mnogobrojnih imena našeg Poslanika, s.a.v.s., dok je većina njenog kazivanja vezana za Musaa, a.s., odnosno, za njegov razgovor sa Uzvišenim Allahom, njegov odlazak kod Faraona da ga pozove u Islam, njegovo takmičenje sa čarobnjacima, njegov prelazak preko Crvenog mora i spas Sinova Israilovih (Židova) od faraonovog iživljavanja, te njihov boravak u Palestinskoj pustinji.

Poseban akcenat u ovoj suri, koja se nalazi negdje na početku druge polovine Kur'ana, je stavljen na čovjeka, koga su ljudi zvali Samirija, odnosno, Es-Samirijj. Iako ga većina ljudi, pa i mufessiri, spominju pod imenom Samirija, očigledno je da to nije njegovo lično ime već odrednica pripadnosti njegovom plemenu. Dakle, Kur'an ne spominje njegovo ime, nego kaže da on pripada židovskom plemenu Samir.

Samirija je bio veliki prevrtljivac, koji je, nakon što je vidio da neki ljudi u Palestini obožavaju kravu, nahuškao svoj narod da od Musaa zatraže da i on njima nađe nešto slično za obožavanje. Musa, a.s., ih je, naravno, glatko odbio i pozvao da se okane džahilijjeta (neznanja) i da se vrate čistoj vjeri u Jednog i Jedinog, i za ljudske oči Nevidljivog, Boga.

Sura Taha nas dalje obavještava da je, nakon što je Musa, a.s., otišao na Sinaj da primi Tevrat, Samirija naredio svom narodu da sav nakit i zlato, koje su sa sobom ponijeli iz Egipta, skupe na jedno mjesto. Zatim ga je on istopio i salio u kalup te napravio zlatno tele. Potom je ugledao trag od Džibrilovog konja te ga je uzeo i bacio na tele, koje je odjednom oživjelo i počelo da mȗče, a zatim rekao ljudima da je to njihov i Musaov bog i da treba da mu se klanjaju.

Uprkos tome što ih je Harun, a.s., odvraćao od robovanja teletu, oni nisu htjeli prestati sve dok se Musa nije vratio sa Sinaja. A kada se Musa, a.s., koga je Uzvišeni Allah obavijestio šta se desilo, ljut vratio sa Sinaja i kada je vidio šta radi njegov narod, bacio je ploče na kojima je bio ispisan Tevrat, te dograbio brata Haruna za kosu i bradu i temeljito ispitao zašto je dopustio da se tako nešto dogodi. Nakon što je Harun rekao da je bio nemoćan da promijeni stanje i da je upućivao narod na pravi put, Musa, a.s., je tele zapalio i njegov prah nad morem prosuo, a zatim je Samiriju protjerao iz svoga naroda, a svome narodu donio uputu i svjetlo Časnoga Tevrata.

Ono što u ovom kazivanju samo po sebi nije jasno, jeste: Zašto je Musa dograbio svog brata za kosu i bradu, a ne Samiriju? I zašto je tek tako pustio Samiriju da ode i nije ga kaznio, iako je Samirijino djelo po njihovom zakonu zasluživalo smrtnu kaznu? Nema drugog logičnog odgovora, osim da je Samirija, ustvari, Dedžal, koji je još u vrijeme Musaa, a.s., bio živ.

To zaključujemo na osnovu više činjenica. Kao prvo, ako je, po riječima našeg Poslanika, s.a.v.s., Dedžal najveće iskušenje u povijesti ljudskog roda, onda zvuči nelogično da se tako velika stvar i tako velika opasnost ne spomene u Časnome Kur'anu.

Zatim, sama činjenica da je Samirija vidio ono što drugi nisu vidjeli, dakle, Džibrila na konju, te da je bacanjem traga od Džibrilovog konja oživio tele, dovoljno govori da Samirija nije bio običan čovjek.

I na kraju, sam čin Musaovog puštanja Samirije na slobodu, umjesto smrtne kazne, uz riječi da će njegovo vrijeme i njegov kraj tek doći, potvrđuje činjenicu iz hadisa da Dedžala niko neće moći ubiti osim Isa, a.s., o čemu je Musa, a.s., očigledno bio obaviješten.

Braćo moja! Uprkos tome što svi svjetski mediji bruje o globalnom zagrijavanju, pri čemu niko ne zna radi čijeg i kakvog interesa to rade, naučnici tvrde da se mi, ustvari, nalazimo pred vratima novog ledenog doba. To nije nikakva izmišljotina niti teorija zavjere, nego normalan prirodni fenomen, koji se ponavlja u pravilnim vremenskim razmacima, uz napomenu da su, od kako se prati ovaj fenomen, periodi ledenih doba uvijek bivali sve duži i hladniji, dok su istovremeno ljudi jedni prema drugima postajali sve hladniji i odbojniji.

Dakle, svi vjetrovi, poplave, zemljotresi, požari i ostale vremenske anomalije, koje su 2018. godine u neviđeno velikoj mjeri pogađale Zemlju, velike pripreme za neviđeno veliku kataklizmu koja se sprema Planeti, kao i neviđeno velika hladnoća među ljudima, ne samo među nacijama i religijama, nego i u nacijama i religijama, jasan su znak da će uskoro biti oslobođen čovjek, koji će imati veliku moć, čiji će prvi dan slobode trajati kao godina dana, drugi dan kao mjesec, treći dan kao sedmica, a ostalih 37 kao normalni dani, a za čiji dolazak se moramo pripremiti.

Zato, braćo moja, učimo suru Kehf svakoga petka, naučimo napamet njenih prvih 10 ili zadnjih 10 ajeta, učimo dovu u namazu za zaštitu od Dedžala, držimo se Islama i držimo se džemata i onda se nemojmo bojati!!!

 

Molim Dragog Allaha da nam bude na pomoći. Amin.

Samirija.doc
Microsoft Word Dokument 43.5 KB