HADIS DANA

KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić 

12.10.2018. / 03. safer 1440.

INSAN – NEZAHVALKO

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Uzvišeni Allah u Kur'anu Časnom poručuje: ''Reci: 'On vas stvara i daje vam sluh i vid i pamet, a vi malo zahvaljujete!'" (El-Mulk, 23.)

Braćo moja u Dini Islamu! Jedna od definicija insana glasi: ''Čovjek je biće koje hoda na dvije noge i nezahvalan je.'' Prema tome, osim što je neznalica i zaboravko, insan je i nezahvalko. Međutim, šta je to što čovjeka čini nezahvalnim, kada ima sve što poželjeti može?

Prenosi se da je Abasijski halifa Ebu Džafer el-Mensur jednom prilikom ručao sa svojim bratićem Ibrahimom, pa je Ibrahim u toku jela uzeo jedan zalogaj hrane i stavio ga na rub stola. Vidjevši to, Ebu Džafer ga upita: ''Zašto si odbacio taj zalogaj?'' Ibrahim odgovori: ''U njemu je dlaka.'' Tada Ebu Džafer uze zalogaj, ukloni dlaku i pojede ga, a zatim  reče bratiću Ibrahimu: ''Tebe je pokvarilo izobilje.''

Tu je, dakle, osnova našeg problema, kojeg najbolje opisuje poznata narodna izreka: ''Ko nije zahvalan na malom, nije ni na velikom.'' – problema ili bolje reći, bolesti, koja se zove naviknutost na blagodati.

Glavni pokazatelj ove bolesti jeste da je čovjek izgubio osjećaj u pogledu blagodati koje posjeduje, odnosno, da blagodati ne doživljava kao blagodati, nego kao zasluženo stečena prava. Pa tako čovjeku sasvim normalno biva da uđe u svoju kuću i tamo nađe svoju porodicu u zdravlju i rahatluku; sasvim normalno je da uđe u supermarket, stavi u korpu ono što želi, plati račun i vrati se kući bez ikakvog osjećaja zahvalnosti, jer je to ''njegovo pravo'' u životu; sasvim normalno je da se probudi ujutru u miru i rahatluku, zdrav, a da pri tome ne prouči dovu zahvale Uzvišenom Allahu.

S toga, braćo moja! Ako se kod nas nalazi ova bolest, onda nema druge nego je valja liječiti, a najbolji lijek jeste podsjećanje. Podsjećanje, koje prate riječi zahvale Dragom Allahu.

Prema tome, ako smo se navikli na to da uvijek imamo šta pojesti i popiti, sjetimo se da ima puno onih koji zanoće gladni i žedni, ili posjeduju hranu i piće, ali iz zdravstvenih razloga nisu u stanju da jedu i piju. Stoga, zahvalimo se Gospodaru na blagodatima hrane, pića i zdravlja!

Ako smo se navikli da se ujutro budimo živi i zdravi i da možemo ustati za nafakom, sjetimo se da ima puno onih koji su zaspali, ali se nisu probudili, ili su se probudili, ali zbog bolesti ne mogu da ustanu, pa se zahvalimo Allahu na blagodatima novog dana i nove nafake.

Ako smo se navikli da poslije posla dođemo svojoj kući i tamo nađemo svoju hairli suprugu i djecu u zdravlju i bereketu, sjetimo se da ima puno onih koji su samci, neženje ili udovci; puno onih čije su supruge i djeca neposlušni ili nemoralni; puno onih čija su djeca bolesna, a nemaju lijeka ili sredstava za liječenje, pa se onda zahvalimo Allahu na blagodatima čednosti i ljubavi.

Braćo moja, ako nas je život navikao na svakodnevne blagodati, pa gledajmo onda da i mi sebe naviknemo na svakodnevnu zahvalnost Uzvišenom Allahu na tim blagodatima.

I pri tome stalno imajmo na umu to da ništa brže ne uništava blagodati kao što to čini njihovo negiranje i nezahvalnost Uzvišenom Allahu. I obrnuto, da ništa bolje ne čuva blagodati kao što to čini zahvalnost Allahu, dž.š., na njima, na što nas Uzvišeni Allah u Kur'anu i upozorava: ''Ako budete zahvalni, Ja ću vam, sigurno, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja će, doista, stroga biti.'' (Ibrahim, 7.)

Zato, braćo moja, ako nas neko upita: ''Šta ima?'', nemojmo reći: ''Nema ništa.'' ili ''Nema ništa do plate.'', jer, mi imamo neizmjerne blagodati, koje nam je Dragi Allah podario. Uživajmo u tim blagodatima, ali se uvijek i sjetimo da dok mi uživamo u tim blagodatima, na drugoj strani ima puno onih kojima su upravo u ovom trenutku te blagodati uskraćene. Koliko je onih koji su do jučer živjeli u miru i spokoju, a danas su u strahu? Koliko je bolesnih, koji su do jučer bili zdravi? Koliko je bogataša, koji su preko noći postali siromasi? Koliko je onih koji su vidjeli pa oslijepili? A mi i dalje uživamo u tim blagodatima!

Zato recimo Elhamdu lillah (Hvala Allahu!) i dio svojih blagodati podijelimo sa drugima!

Završit ćemo sa dovom, odnosno, zahvalom, koju je Poslanik, s.a.v.s., imao običaj učiti: ''Elhamdu lillahi-llezi bi ni'metihi tetimmus-salihat!'' (Hvala Allahu sa čijim se blagodatima upotpunjuje svako dobro!) Amin.