HADIS DANA

"Nemoj propustiti ni olahko držati nijedno dobro djelo, makar to bilo da svoga brata sretneš sa veselim licem."  Muslim

KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

pet, 24. novembar 2023 / 10. džumade-l-ula 1445

ZAŠTO GALAMIMO JEDNI NA DRUGE?

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike na Pravome putu.

Braćo moja u Dini Islamu! Kod nas ljudi ima jedna čudna osobina. Kad nam je potamam i kad nam sve ide od ruke, mi govorimo lijepe i umiljate riječi. A je li nam neko stao na žulj ili nam se suprostavio u nečemu ili nam je u životu nešto krenulo nizbrdo, odmah počnemo da psujemo, lajemo i galamimo na druge. Kao da će to riješiti naše probleme. Naprotiv, to najčešće bude razlogom da se pokvare odnosi u porodici, prijateljstvu, zajednici. Najbliži ljudi i najbolji prijatelji u jednom trenutku postaju jedni drugima najžešći neprijatelji. Ljudi govore istim jezikom, ali se ne razumiju. Vide i osjećaju da postoji problem, ali je uvijek problem u drugome. I ko profitira? Prokleti šejtan.

Zbog toga Gospodar svjetova upozorava i Svoga Poslanika doziva: ''Reci robovima Mojim neka govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima. Šejtan je, zaista, čovjekov otvoreni neprijatelj.'' (El-Isra', 53.)

Dakle, nismo mi ljudi neprijatelji jedni drugima. Šejtan je naš neprijatelj. Ali, šejtan ne želi da mi to shvatimo. On želi da mi budemo jedni drugima neprijatelji, a da se on našim neprijateljstvom hrani i prokletom Iblisu hvali. A šta mi želimo? Da bude po našem, pa makar se nebo i zemlja izvrnuli pa zemlja otišla gore a nebo palo dolje. Želimo da pokažemo kako smo pametniji od drugih ili čak da smo svu pamet svijeta pokupili. Želimo da nas drugi respektuju, bez da i mi njih respektujemo. A ne može tako. Ne ide. Šta kaže Gospodar?

''Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi. A Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.'' (Ibrahim, 24-25.)

Dakle, lijepa riječ učvršćuje ljudske veze i daje plodove u njihovim međusobnim odnosima. Svaka lijepa riječ je plod. Svaka lijepa riječ je sadaka. Svaka lijepa riječ je poklon.

A onda Gospodar kazuje dalje: ''A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka. Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na onome svijetu. A nasilnike će Allah u zabludi ostaviti. Allah radi šta hoće.'' (Ibrahim, 26-27.)

Dakle, ružna riječ uništava ljudske veze ili ih, u najmanju ruku, destabilizira. Samo glas zdravog razuma, koji biva podržan i upućen od strane Gospodara, može da popravi situaciju. Ali, ako ga nema, onda pucaju brakovi, prijateljstva, parnerstva. Naravno, Allah je milostiv i daje ljudima vremena. Ali kada vrijeme istekne, onda je prekasno za kajanje. Neke veze se nikada više ne mogu uspostaviti. Bajat hljeb se može na razne načine iskoristiti, ali kada ubuđa, onda se može samo baciti.

S tim u vezi želim s vama da podijelim jedan slučaj sa profesorom i njegovim učenicima.

Naime, oni su se jednom prilikom zadesili u blizini kada su se neki ljudi posvađali i od silnog bijesa vikali jedni na druge. Profesor se nasmijao i upitao učenike: ''Zašto ljudi podižu glasove kada su ljuti?'' Učenici malo razmisliše, pa onda jedan od njih odgovori: ''Kad izgubimo smirenost, glas nam postaje sve jači.'' Profesor ga upita: ''Ali zašto moraš da vičeš kada je druga osoba odmah pored tebe? Možeš joj reći i na lijep način.'' Učenici onda počeše da daju i druge odgovore, ali za profesora nijedan odgovor nije bio dovoljno uvjerljiv.

Pa im on onda objasni: ''Kada se dvojica ljudi naljute jedan na drugog, tada se njihova srca udalje jedno od drugog, i da bi prevalili tu udaljenost i da bi mogli jedan drugog da čuju, moraju podići svoje glasove. I što je njihov bijes jači, i udaljenost između njihovih srca je veća, pa samim tim i njihovi glasovi moraju biti jači.

Nasuprot tome, šta se dešava kada se dvije osobe vole? Ne viču jedna na drugu, već govore blago i tiho, jer su im srca jako blizu jedno drugom. Udaljenost između njih je vrlo mala ili čak nikakva. Kada se ljudi vole njihova srca se približavaju jedno drugom i na kraju čak nema ni potrebe da bilo šta kažu jedno drugom, jer se razumiju pogledima.''

Na kraju im reče: ''Dakle, kada se ne slažete oko neke stvari, kada raspravljate, ne dozvolite da vam se srca raziđu, ne izgovarajte riječi koje bi vas mogle još više udaljiti. Inače, doći će dan kada će se udaljenost između vas toliko povećati da više nećete moći da pronađete put da se vratite nazad.''

Braćo moja, Allah zna a mi ne znamo! Zato Ga molimo da nam dadne ono što je dobro za nas pa makar nam se to i ne sviđalo. I da odstrani od nas ono što nije dobro za nas pa makar nam se to i sviđalo. Amin