JA PA JA! Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike, koji čuvaju svoje dostojanstvo i poštuju dostojanstvo drugoga. Braćo moja u Dini Islamu! Kada se u narodu za nekoga želi reći da je stabilan, jak i odmjeren, onda se za njega ili nju kaže da ''ima svoje ja''. To je dobro ako se odnosi na osobu koja je psihički jaka da upravlja svojim emocijama, mentalno jaka da brani svoje stavove i fizički jaka da na svaki način pa i svojim životom brani i čuva ono što mu je najvažnije u životu. Ali, nije dobro ako se odnosi na nekog kabadahiju, koji argumentom sile umjesto silom argumenata želi sebi da priskrbi stvari na koje nema pravo, titulu koju nije stekao ili mjesto u društvu koje mu po vokaciji ne pripada. Drugim riječima, dobro je kada čovjek kaže ''ja'', ako ima znanje, mudrost i iskustvo na osnovu kojih onda iznosi svoje mišljenje, nudi rješenja i stavlja se na raspolaganje svojoj zajednici. Ali nije dobro kada čovjek kaže, ono što je u engleskom jeziku poznato kao ''I, me and myself'', odnosno, što je u našem društvu a posebno kod sufija poznato kao ''ja pa ja''. U smislu, ja sam ovdje ''baja'', mora biti kako ja kažem, ne zanima me mišljenje drugih. Zašto naglašavam ovo ''kod sufija''? Zato što se sufije na putu svog odgoja i duhovnog uzdizanja prema svome Gospodaru maksimalno trude da se odreknu svoga ''ja'', odnosno, da ga bace pod noge i stave pod kontrolu. Zato kada oni kažu ''ja pa ja'', to kažu sa prijezirom i velikom količinom ironije. Slično je postupio i Poslanik, a.s., kada mu je došao jedan ashab i pokucao na vrata. Pa kada je Poslanik, a.s., upitao: ''Ko je?'', ashab je rekao: ''Ja.'' Nakon toga je Poslanik, a.s., počeo ponavljati: ''Ja. Ja. Ja...'' U smislu, šta ti znači to tvoje ''ja''? I šta meni znači tvoje ''ja'', kad ne znam ko si ti? O opasnostima i jogunjenju čovjekovog ''ja'' Uzvišeni Allah na vrlo lijep način govori u Kur'anu u slučaju Musa'a, a.s. Navodeći svoj prvi dijalog sa njim, Uzvišeni Allah je na početku sure Ta Ha rekao: "Zaista sam Ja Ja - Allah i nema boga osim Ja (Mene). Pa robuj Meni i obavljaj namaz da bih ti Ja bio na umu." Time je Dragi Allah rekao da samo Njemu pripada potpuno ''ja''. Zatim je iskušao Musa'a i pitao ga šta je u njegovoj ruci, pa je Musa odgovorio: "Ovo je moj štap, na njega se oslanjam, stoci lišće dohvatam, a koristi mi i za druge svrhe." Ovdje su dvije poruke.  Prvo: Musa je mogao samo reći da ima štap. Međutim, on je nastavio da govori o svom štapu, što je znak da voli i poštuje osobu s kojom razgovara, jer želi da produži razgovor. I drugo: Opet je izrekao svoje ''ja'', jer je rekao "moj" štap. Zato mu je Dragi Allah dalje rekao: "Baci ga, o Musa!" Tj. baci svoje ''ja''. Pa ga je on bacio i štap je postao zmija. Ta zmija je ustvari naše ''ja''. Zmija je jako opasna i nema nikoga od nas ko se ne boji zmije. Zato se i Musa uplašio i ustuknuo. Zatim je Dragi Allah iskušao njegov iman, odnosno, htio je da vidi da li Mu Musa vjeruje, pa mu je rekao da slobodno uzme zmiju i da će je On vratiti u prvobitni oblik. Pa je Musa tako i postupio. Kada je pružio ruku, zmija se ponovo pretvorila u štap. Poenta ovoga jeste, da ako želimo da se približimo Allahu, onda svoje ''ja'' moramo da bacimo na zemlju, tj. na sedždu. Uopće nije problem da ga ponovo uzmemo, ali to uzimanje mora da bude sa vjerom u Uzvišenog Allaha. To znači da naše ''ja'' mora da bude pokorno Allahovom ''Ja''. Jer kada je Faraon sa svojom vojskom pristigao Musa'a i Izraelćane kod Crvenog mora, Musa je samoinicijativno udario štapom u more. Međutim, ono se nije razdvojilo. Tek kad mu je Dragi Allah rekao da udari, more se razdvojilo, čime je onaj Musaov štap (koji je nekada bio zmija) sada spasio jedan cijeli ljudski rod. Zanimljivo je spomenuti i to da kada Uzvišeni Allah u Kur'anu govori o Sebi vrlo rijetko kaže Ja. U većini slučajeva kaže Mi. Naravno, On Sebe na taj način i persira, ali i govori da je riječ ''mi'' važnija od ''ja''. I u porodici, i u familiji, i u prijateljstvu, i u firmi, i u džematu... Braćo moja! U ovom predramazanskom mubarek periodu, i u ovom časnom mjesecu redžepu, svaki čovjek bi trebao da iskoristi priliku i upozna sebe, odnosno, svoje ''ja''. To znači, da svako od nas ponaosob treba da sjedne i porazgovara sa samim sobom, da razmisli o svome stanju, da analizira svoju situaciju i svoje halove, i da onda donese odluku o tome kako će i u kojem smjeru ići dalje. Da se jednostavno zapita: ''Gdje sam to ja?'' i ''Gdje ja to želim biti?'' Da li sam zadovoljan svojim stanjem? Gdje griješim? Šta treba da promijenim? Kako da se popravim? Neka nam u tom smislu Dragi Allah bude na pomoći, podari nam Svoju uputu i oprosti nam naše grijehe. Amin.