A u drugoj predaji pripovijeda: ''Kada su po naredbi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., napisana pisma caru Perzije, Bizantije i Abesinije, rečeno mu je: 'Carevi ne primaju pisma bez pečata.' Tada mu je napravljen prsten od srebra na kojem je bilo ugravirano: Muhammedun resulullah.''

Enes, r.a., također pripovijeda: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., skinuo bi prsten kada bi ulazio na mjesta gdje se obavlja nužda.''

A Abdullah ibn Omer, r.a., kazuje: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., nosio je srebrni prsten, zatim ga je naslijedio Ebu Bekr, r.a., pa Omer, r.a. Kada ga je naslijedio Osman, r.a., spao mu je sa ruke u bunar Eris. Na prstenu je pisalo: Muhammedun resulullah – Muhammed, Allahov poslanik.''

A o bontonu nošenja prstena, govori nam sljedeća predaja:

Alija ibn Ebi Talib, r.a., pripovijeda: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., nosio je prsten na desnoj ruci.''

 Poznato je da je Poslanik, s.a.v.s., u svim lijepim i čistim stvarima volio i preferirao desnu stranu, a nošenje prstena je ukras i lijepa stvar, mada je u Poslanikovom, s.a.v.s., slučaju prsten imao i svoju glavnu funkciju, a to je pečaćenje i verifikacija dokumenata i pisama koje izdaje islamska država na čelu sa Poslanikom, s.a.v.s.

A Abdullah ibn Omer, r.a., kazuje: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., prvo je nosio zlatni prsten, pa su i drugi ljudi počeli nositi prstenove od zlata. Tada je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Više ga nikada neću nositi na ruci!',  i bacio je prsten, pa su i drugi ljudi bacili svoje prstenove.''

Od ukrasa koje je imao Poslanik, s.a.v.s., jeste i onaj na njegovoj sablji za koji Enes ibn Malik, r.a., kaže: ''Balčak drške na sablji Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bio je od srebra'', tj. dio na sablji koji razdvaja sječivo od drške, koji je malo izbočen i često malo povijen, bio je od srebra.

Od opreme koju je imao Poslanik, s.a.v.s., jeste i ratni oklop, pancirne košulje sačinjene od sitnih i gusto zbijenih gvozdenih halki kako nam prenosi tečić Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Zubejr ibn Avvam koji kaže: ''Na dan bitke na Uhudu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., stavio je dva oklopa, tj. dvije pancirne košulje, jednu preko druge, i kada je pokušao da se popne na jednu stijenu, nije mogao. Tada se Talha, r.a., sageo, a Poslanik, s.a.v.s., se oslonivši na njega uspeo na stijenu. Tada sam ga čuo kako kaže: 'Talha je zaslužio Džennet.'''

Osim pancirnih košulja i ratnog oklopa, Poslanik, s.a.v.s., nosio je u bitkama i još jedan dio svoje opreme, a to je kaciga koja je kao i pancir bila sačinjena od sitnih i gusto zbijenih gvozdenih halki koja bi se nosila na glavi ispod ili preko turbana ili nekog drugog prekrivača za glavu kako nam to prenosi Enes ibn Malik, r.a., i kaže: ''Kada je, na dan oslobođenja Mekke, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ulazio u Mekku, na glavi je imao kacigu.''

A za isti događaj Džabir, r.a.,  kazuje: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., ušao je u Mekku na dan njenog oslobođenja a na glavi je nosio crni turban (saruk).''

Abdullah ibn Omer, r.a., kazuje: ''Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., pravio turban, pustio bi jedan kraj da pada između plećki.''

Svi navedeni primjeri o opremi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako i kada ju je koristio, pouka su njegovom ummetu i sljedbenicima koji se na njega, s.a.v.s., ugledaju.

Tako prsten za muslimana treba da bude od srebra, u tome se ne smije pretjerivati, dok je zlato dozvoljeno muslimankama, a zabranjeno muškarcima.

Prsten treba da se nosi na desnoj ruci, a u nekim predajama se navodi da je Poslanik, s.a.v.s., prsten nosio na malom prstu, a kada se ulazi u nečista mjesta ili nužnik potrebno je skinuti onaj nakit na kome se nalazi Allahovo, dž.š., ime.

 Također, u otežavajućim okolnostima taj dio nakita na kome se nalazi Allahovo ime treba stisnuti u desnu ruku, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao običaj, kako je to spomenuto u nekim hadisima, kada bi u posebnim uvjetima odlazio u nužnik, dio prstena na kojem je ugravirano Allahovo ime okrenuti prema unutrašnjosti šake i tako ga je zatvarao stisnuvši šaku.

A što se tiče ratne opreme, Poslanik, s.a.v.s., poučava svoj ummet da je zaštita života i zdravlja veoma bitan faktor za uspjeh u borbi, i da se korištenje pancira i svih drugih sredstava zaštite uopće ne kosi sa hrabrošću i junaštvom, niti se kosi sa vjerom jednog muslimana.