KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيم

 

08. džumade-l-ula 1436.H. / 27. februar 2015.g.

 

TEVBE-I NESUH (ISKRENO POKAJANJE)


Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Uzvišeni Allah poručuje: ''O vjernici, Allahu se iskreno pokajte, pa će vaš Gospodar prijeći preko vaših ružnih postupaka i uvest će vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, na Dan u kome Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i vjernike uz njega; svjetlo njihovo će ići ispred njih i s njihove desne strane. "Gospodaru naš" – govorit će oni – "učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam, jer Ti, doista, sve možeš." (Et-Tahrim, 8.)

Braćo moja u Islamu! Jedina sura u Kur'anu, koja na svom početku nema bismille, jeste Et-Tevba, koja govori o iskrenom pokajanju trojice ashaba, koji su izostali iz pohoda na Tebuk.

Jedan od njih se zvao Ka'b b. Malik, koji veli: ''Nisam izostajao iz pohoda, koje je vodio Poslanik, a.s., osim iz pohoda na Tebuk, kojeg je Poslanik, a.s., vodio po žestokoj vrućini, uputivši se na dalek put kroz bezvodne pustinje, protiv mnogobrojnog neprijatelja.

Poslanik, a.s., i vjernici su se spremali. Požurio sam da se i ja spremim sa njima, pa sam se vratio i nisam ništa pripremio, pa sam sebi rekao: 'Ja to mogu kad hoću.' Ljudi su se ozbiljno pripremili, pa su rano ujutro krenuli sa Poslanikom, a.s., a ja još uvijek ništa nisam bio spremio i rekao sam: 'Spremit ću se za dan ili dva, pa ću ih stići.' Na kraju sam ipak ostao. Kada sam poslije njihovog odlaska izašao među ljude, rastužilo me kada sam vidio da su ostali samo licemjeri i ljudi kojima je Uzvišeni Allah dao opravdanje.

Poslanik, a.s., me se sjetio tek kada je stigao na Tebuk, upitavši ljude: 'Šta je sa Ka'b b. Malikom?' Neki čovijek iz plemena Beni-Seleme reče: 'Zadržale su ga, Allahov Poslaniče, njegove dvije bunde i gledanje u dva plašta.' A Muaz b. Džebel reče: 'Ružno je to što si rekao; tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, mi o njemu znamo samo dobro.', a Poslanik, a.s., je šutio.

Nakon što sam obaviješten da se Poslanik, a.s., vraća sa Tebuka, kod mene se pojavila tuga i jad, pa sam nastojao da se sjetim laži koju ću reći kako bih izbjegao njegovu srdžbu. U tome sam tražio pomoć od svakog razumnog iz svoje familije. Pošto je rečeno da Poslanik, a.s., stiže, laž je otišla od mene, pa sam odlučio da budem iskren prema njemu.

Rekao mi je: 'Dođi', pa sam došao i sjeo ispred njega, a zatim me upita: 'Šta se desilo pa si izostao? Zar nisi bio kupio jahalicu?' Rekoh: 'Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, nisam imao opravdanja i nije bilo spremnijeg od mene kad sam izostao iza tebe.' Allahov Poslanik, a.s., je rekao: 'Ovo je istina. Ustani i idi dok ti Allah ne presudi.'

Zatim sam upitao ljude: 'Da li je ikog zadesilo ovo što je mene?' Odgovorili su: 'Da, zadesilo je to još dvojicu.' Pa sam upitao: 'Ko su njih dvojica?' Odgovorili su: 'Mirare b. er-Rebia el-Amirij' i Hilal b. Umejje el-Vakifi.'

Poslanik, a.s., je tada zabranio muslimanima da razgovaraju sa nama trojicom. U takvom stanju ostali smo pedeset noći. Kada je prošlo četrdeset noći, došao mi je izaslanik Poslanika, a.s., i rekao: 'Allahov Poslanik, a.s., ti naređuje da se odvojiš od svoje žene.' 'Je li da je pustim?' – upitah. A on reče: 'Da joj se ne približavaš.' Isto tako je bilo i sa dvojicom drugova. Zatim sam rekao svojoj ženi: 'Idi svojima i budi kod njih dok Allah ne presudi u ovom slučaju.'

Ostali smo još deset noći. Ujutro pedesete noći klanjao sam sabah na ploči svoje kuće. I dok sam sjedio u stanju tjeskobe, koju je Uzvišeni Allah spomenuo, kada mi je zemlja postala tijesna bez obzira koliko je ona prostrana, čuo sam čovjeka koji viče sa brda Sal': 'Muštuluk, Ka'b b. Malik!' Pao sam na sedždu i znao da je došao spas, te da nam je Uzvišeni Allah primio tevbu.

Nakon što mi je došao ovaj čovjek, skinuo sam svoja dva odijela i obukao ga njima. Tako mi Allaha, imao sam samo ta dva. Posudio sam druga dva odijela, a zatim ih obukao i otišao da potražim Allahova Poslanika, a.s. Usput su me susretale grupe ljudi i čestitale mi na Allahovom pomilovanju govoreći: 'Neka ti je prijatno Allahovo pomilovanje', sve dok nisam ušao u džamiju, gdje je Poslanik, a.s., sjedio sa ljudima u džamiji. Kada sam nazvao selam, Poslanik, a.s., je odgovorio i lice mu je sijevnulo od radosti: 'Raduj se najboljem danu koji ti je došao od kako te je majka rodila.' Rekao sam: 'Je li to od tebe, Allahov Poslaniče, ili je od Allaha?' 'Od Allaha!' – reče.

Sjedoh ispred njega i rekoh: 'Allahov Poslaniče, zaista u moje pokajanje spada i to da ću izdvojiti sav svoj imetak kao sadaku Allahu i Njegovom Poslaniku.' Poslanik reče: 'Zadrži dio imetka, to je bolje za tebe.' Rekoh: 'Uistinu, zadržat ću svoju dionicu na Hajberu. Allahov Poslaniče, zaista me je Allah spasio zbog istine i u moju tevbu spada i to da ću i ubuduće govoriti samo istinu.' ''

Braćo moja! ''Svi su ljudi griješnici, a najbolji griješnici su oni koji se kaju.'' (Tirmizi)

 

Molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put i da nam oprosti naše grijehe. Amin.

Tevba.doc
Microsoft Word Dokument 37.0 KB