KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيم

01.05.2015. / 12. redžeb 1436.

 MESDŽID DIRAR

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Povodom 7. maja, Dana džamija, kada se prisjećamo svih porušenih džamija, na čelu sa Ferhadijom u Banjoj Luci, danas ćemo se, akobogda, prisjetiti jedne džamije, koju je Poslanik, a.s., naredio da se poruši.

Ta džamija je poznata pod imenom Mesdžid Dirar(džamija koja donosi štetu). O njoj govori sura Et-Tevba (107-110.), a mi ćemo danas poslušati Ibn Kesirov komentar tih ajeta.

On pripovijeda da je u Medini živio čovjek iz plemena Hazredž koji se zvao Ebu Amir er-Rahib. On je primiokršćanstvou periodu džahilijjeta i uživao je veliki ugled u plemenu Hazredž. Međutim, kada je dolaskom Muhammeda, a.s., u Medinu Islam ojačao, ugled Ebu Amira je počeo da blijedi. Stoga je on pokrenuo veliku propagandu protiv Muhammeda, a.s., i Islama. I pošto nije mogao opstati u Medini, odlučio je da ode u Mekku i da se tamo pridruži Kurejšijama.

Međutim, kada je vidio da svojim djelovanjem ne može naškoditi napretku Islama, on je otišao kod rimskog caraHerakla da zatraži pomoć. Herakle mu je obećao pomoć, nakon čega je Ebu Amir putem pisma naredio svojim prijateljima u Medini da mu pripreme mjesto odakle će moći djelovati. Tako je donesen plan da se izgradi džamija u blizini Kubba džamije.

Džamija je bila dovršena pred sami polazak muslimana uPohod na Tebuk. Licemjeri su tom prilikom otišli kod Poslanika, a.s., i pozvali ga da klanja u toj džamiji, kako bi ona i zvanično bila otvorena. Naime, oni su htjeli da dokažu da Poslanik, a.s., dozvoljava i opravdava njihov čin.

Rekli su mu: ''Mi smo napravili džamiju zbog naših staraca i iznemoglih, koji u zimskim noćima ne mogu dolaziti u tvoju džamiju. Oni bi zato dolazili u ovu džamiju, jer im je bliža.''

Međutim, Allah, dž.š., Koji poznaje svačije namjere, sačuvao je Poslanika, a.s., od klanjanja u toj džamiji. Poslanik, a.s., im je tada rekao: ''Mi sada idemo na put, pa (ću klanjati u njoj) kad se vratimo, akobogda''.

Međutim, kada su se muslimani vraćali sa Tebuka i kada su bili na udaljenosti od jednog dana hoda od Medine, Poslaniku, a.s., je došao melek Džibril i obavijestio ga o stvarnom razlogu izgradnje te džamije. Rekao mu je da su tu džamiju napravili licemjeri, kako bi izazvali podjele među muslimanima. Stoga jePoslanik, a.s., odmah naredio da se ta džamija poruši i da se spale njeni ostaci. I to je bilo izvršeno prije nego što su muslimani stigli nazad u Medinu.

Braćo moja! Na osnovu ovog kazivanja postavimo sada sebi nekoliko pitanja!

Koliko kod nas, po selima i gradovima, ima ovakvih džamija i džemata?

Da li i koliko naša sijela po tankštelama (benzinskim pumpama) i stanovima, na kojima donosimo odluke o sudbini našeg džemata, liče na ovu Dirar džamiju?

Zašto građevine, koje i Kur'an i Hadis nazivajumesdžidom(mjestom gdje se čini sedžda), mi nazivamo džamijom (mjestom koje okuplja)?

Jesu li se to naše džamije svele samo na objekte gdje organizujemo razna okupljanja, na kojima ćemo ''usput i klanjati''?

Koliko smo daleko ili, pak, blizu vremena u kome ćeprazne i ukrašene džamijeslužiti kao turistička destinacija, što Poslanik, a.s., najavljuje kao predznak Smaka svijeta? Ili, možda, već živimo u tom vremenu?

Šta nama, ustvari, naša džamija ili bilo koja druga džamija znači? I da li nam, uopće, nešto znači?

Je li naša dženaza, koja nas čeka, jedini razlog koji nas veže za džemat?

I da li smo mi, uopće, i koliko (smo) muslimani?

I dok budemo razmišljali o odgovorima na ova pitanja, sjetimo se da danas, 1. maja, neki ljudi slave pobjedu, koju su još davne 1886. godine izborili radnici u Čikagu, a ona podrazumijeva: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati za ostale aktivnosti(tzv. kulturno obrazovanje).

Gdje smo mi u svemu ovome?

Molim Dragog Allaha da nam podari svijest o tome ko smo, šta smo i gdje smo. Amin.