KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić  

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيم

 

23. ramazan 1436.H. / 10. juli 2015.g.

 

SREBRENICA DANAS


Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Povodom 20. godišnjice Genocida u Srebrenici danas ćemo se, akobogda, kroz dijelove elaborata glavnog imama u Srebrenici Damir ef. Peštalića upoznati sa situacijom u tom gradu, od 1995. godine do danas.

''Od 1995. do 2001. godine Srebrenica je bilo leglo za ratne zločince i kriminalce. Tada je u Srebrenici svaka kuća imala po jednu ili više srpskih porodica, koji su Srebrenicu opljačkali i dobili njene zgrade, kuće i imanja kao poklon za genocid koji su počinili.

U tom periodu Zapadne zemlje otvaraju granice i primaju kao imigrante brojne Bošnjake, a pogotovo one iz Podrinja. Podaci ukazuju da je 10.000 porodica tada otišlo. Zato povratka u Srebrenicu u periodu od 1995. do 2001. nije ni bilo.

2001. godine po prvi put u historiji čovječanstva žrtva genocida se vraća na mjesto gdje je genocid počinjen. Ljudi se vraćaju u Srebrenicu, gdje su policija, školstvo, sud, općina i sve druge institucije u rukama dojučerašnjih ubica i silovatelja. Svaki dan gledaju u lica onih koji su im pobili najmilije, a svoju djecu upisuju u školu gdje ih srpski nastavnici uče srpskom jeziku i srpskoj historiji. Ali, zahvaljujući upornosti, 2012. mijenja se naziv škole, a Bošnjaci dobijaju nacionalnu grupu predmeta. Mnogi su zločinci odgovarali i kažnjeni su za svoja djela, a život se nastavlja zajedno sa normalnim ljudima, koji nisu svoje ruke uprljali.

Islamska zajednica je 2002. godine reaktivirala Medžlis Islamske zajednice u Srebrenici. Godine 2003. današnji glavni imam, Damir ef. Peštalić, je postavljen na tu funkciju te je bio jedini imam u jedinom džematu u jedinoj obnovljenoj džamiji na području općine. Došao je sa suprugom, te u Srebrenici zasnovao porodicu. Danas imaju troje djece i žive u Srebrenici.

Na početku nije bilo ni gasulhane, ni pokopnog društva, ni mujezina, ni drugih imama. Sve je ef. Peštalić radio sam. Danas, hvala Allahu, Islamska zajednica može odgovoriti svim izazovima.

Medžlis Srebrenica je prije agresije brojao 20 aktivnih džemata, sa 8000 članova, sa ukupno 23 džamije, od kojih 5 u centru grada. Sve džamije su tokom agresije do temelja porušene, osim jedne koja je bila zapaljena. Od 20 imama koji su radili prije genocida, njih 10 je ubijeno.

Danas ima 6 aktivnih džemata sa oko 850 članova. Uspjeli smo obnoviti 14 džamija, Islamski centar, pet vakufskih kuća i četiri gasulhane. U toku je obnova još četiri džamije.

Sve do 2014. Medžlis Srebrenica je bio u nezavidnoj situaciji. Velika geografska rasprostranjenost Općine, loši putevi i nedostatak stanovništva imamima su otežavali angažman. Većina imama mora da vozi 20 km makadamom da bi došli do mjesta gdje žive djeca, koju će jednom sedmično na jednom školskom i jednom mektebeskom času učiti osnovama vjere Islama.

I pored teških uvjeta uspjeli smo organizovati da naša djeca redovno pohađaju časove Islamske vjeronauke i mektebsku nastavu.

Bitno je naglasiti da se broj mladih i obrazovanih povratnika povećava, te da je natalitet na našoj strani.

U mektebu Čaršijske džamije u Srebrenici ove godine je upisano 54 djece. 15 djece uči u Kur’anu, a 10 u sufari. Mekteb i vjeronauku pohađa 257 učenika, koliko ih ukupno ima u osnovnoj školi. Broj djece u mektebu i školi je svake godine sve veći.

Najzanimljiviji je podatak za školsku 2014/2015 godinu.Od ukupnog broja upisane djece u školu, 63% je bošnjačke djece.

U Memorijalnom Centru do sada je ukopano 6.241. žrtva genocida. Oni bijeli nišani svjedoče kakvu prošlost je doživio bošnjački narod. To nikada, ne smijemo zaboraviti niti sa uma smetnuti. To mora biti naša sveta lekcija.

Ne smijemo dozvoliti da se Srebrenice i sličnih mjesta sjetimo samo 11. jula. Uzmimo samo da svaki Bošnjak sa svojom porodicom jedanput godišnje dođe u Srebrenicu, upozna djecu svoju sa dešavanjima na ovom prostoru, sebe preispita u mezarju ispred 6.241 nišana, poslije toga prošeta Srebrenicom, popije kahvu i ruča, šta bi se desilo.

Mi ne želimo da nas neko sažalijeva. Poručujemo: Nama je u Srebrenici lijepo, uživamo u svakom trenutku provedenom u njoj, zahvalni smo Bogu što nam je omogućio da budemo dio ove priče. Ne želimo da nas neko gleda kao socijalne slučajeve. Želimo samo jedno, a to je ono što je u drugim krajevima sasvim normalno, da dobijemo priliku da radimo i da od svojih deset prstiju živimo i odgajamo našu djecu. Radna mjesta će sigurno zadržati povratnike. Neka ovo bude moj i naš apel, ovdje na ovom mjestu sa molbom da ga prenosimo na svakom mjestu gdje imamo priliku.''

Braćo moja! Bujrum u Srebrenicu!

Molim Dragog Allaha da se smiluje našoj braći i sestrama u Srebrenici – i onima koji su pobijeni tokom genocida i onima koji su se vratili da brane svoju Zemlju i svoju Vjeru. Amin.

Srebrenica danas.doc
Microsoft Word Dokument 36.0 KB