KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ» DORNBIRN

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

Dornbirn, 06.07.2012     

RUH I DAH

            Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu!

            Braćo moja u Islamu! U sklopu priprema za dolazak mubarek mjeseca ramazana i pojačani ibadet u njemu, danas ćemo, akobogda, kratko govoriti o jednom zanimljivom fenomenu – o dahu, o njegovoj vezi sa ibadetom i njegovom utjecaju na život ljudi.

            Dah je posljedica djelovanja RUH-a, o kome Uzvišeni kaže: ''Pitaju te o ruhu, reci: 'Ruh je nešto od moga Gospodara.', a vama je o tome dato samo malo znanja.'' (El-Isra', 85.). Prema tome, mi ćemo danas zahvatiti samo mali dio onoga što se zna o ruhu.

Uzvišeni Allah u Kur'anu poručuje: ''Čini ibadet svome Gospodaru sve do posljednjeg daha.'' (El-Hidžr, 99.) Navedeni ajet vrlo jasno povezuje dah sa ibadetom. U njemu Uzvišeni Allah poručuje: Nemoj čekati da ostariš, pa da onda počneš ibadet činiti, nemoj čekati ramazan, pa da samo u njemu ibadet činiš, a ako počneš mlad Allahu ibadet činiti, nemoj da te šejtan, l.a., navede da te ibadete ostaviš kad ostariš, pazi kako vrijeme provodiš i u šta svoje dahove trošiš, jer ćeš Meni odgovarati za svaki svoj dah!

Braćo moja, bez obzira što nekima tako izgleda, dah nije bezazlena stvar. Navest ćemo nekoliko stvari koje će nam to potvrditi.

Dah je Allahovo čudo, kojim On određuje mjeru našeg života. Sa dahom smo udahnuli (počeli živjeti) i sa njim ćemo izdahnuti (umrijeti). Dokle god imamo daha, to znači da smo živi. Pogledajte samo u čudo spavanja! Allah uzima duše iz ljudi kada oni zaspu, ali su ipak oni živi – ostavio im je Dragi Allah dah, pomoću kojeg dišu njihova pluća i rade ostali organi.

Dah može biti dobar, ali može biti i loš. On je čvrsto vezan za od naše raspoloženje. Ako smo raspoloženi, naš dah je dobar i mi onda pozitivno djelujemo na našu okolinu. A ako nismo raspoloženi, onda je naš dah loš i negativno djelujemo na našu okolinu. A da li ćemo mi biti raspoloženi, opet zavisi od dahova. Ako neko govori o lijepim stvarima ili klanja ili spominje Allaha, dž.š., (zikr čini), ili Kur'an uči – on proizvodi lijepe dahove i formira dobro raspoloženje. Pa tako kaže čovjek: ''Mašallah, što se nešto lijepo osjećam danas!'' Ali, ako galami, ruži, psuje, ogovara, laže, potvara i tome slično – on proizvodi loše dahove i formira loše raspoloženje. Pa kaže čovjek: ''Šta mi je danas? Ko da sam na lijevu nogu ust'o. Ništa mi ne ide od ruke. U štresu sam. Nervozan sam.'' A nije svjestan šta se događa.

Zbog toga je Poslanik, a.s., naredio: ''Ko vjeruje u Allaha i u Ahiret, neka govori samo ono što je dobro ili neka šuti.''

Pogotovo je ovo važno kada je u pitanju naša porodica. Ako se u našoj kući klanja, uči Kur'an i zikr čini, onda će u kući biti dobri dahovi i ukućani će jedni prema drugima biti blagi, govorit će lijepe riječi i sve će probleme moći lahko riješiti, sa razgovorom i dogovorom.

Međutim, ako se u kući ne klanja, ne uči Kur'an i ne uči zikr, onda su tu prisutni samo loši dahovi i onda su ukućani nervozni, galame jedni na druge, svađaju se, od jednog problema prave dva, nema normalnog razgovora ni dogovora.

Iz istog razloga je Poslanik, a.s., zabranio i puhanje u hranu i vodu. Jer naše neraspoloženje i naš loš dah imat će kroz puhanje i loš utjecaj na hranu i piće, koje ćemo mi onda unijeti u naš organizam, pa će nam to biti bolest i otrov i osjećat ćemo se još gore. S druge strane, dobri dahovi će od hrane i vode nama napraviti lijek. Vidjeli ste da oni koji su pod sihrima jedu hranu i piju vodu u koje su prethodno proučeni Kur'anski ajeti (bez puhanja).

Postoji još jedan razlog zašto ne treba puhati u hranu i vodu, a to je činjenica da prokleti šejtan puše u hranu i vodu, a on je još u Kur'anu opisan i kao: ''Hannas, koji unosi loše misli u srca ljudi.'' Kako on to čini? Upravo puhanjem, to jest, svojim lošim dahom. On, nažalost, u tome ima i svoje pomoćnike: ''...koji u uzlove pušu. (sihire postavljaju).'' Pa prema tome, ko god se osjeća loše, neka zna da mu se primakao prokleti šejtan i da mu svojim lošim dahom puše u srce, pa neka zatraži pomoć od Allaha, neka prouči euzu, bismillu i nešto iz Kur'ana. Poslanik, a.s., u tu svrhu preporučuje učenje dviju Kul euza (Felek i Nas) i Ajetul-kursije. A poznato je da je on pred spavanje učio po tri puta Kulhuvallahu, Felek i Nas i onda bi puhnuo u dlanove i onda bi njima prelazio preko cijelog tijela. A u tu svrhu, on preporučuje i zikr – spominjanje Allaha, dž.š., pa je poručio: ''Neka ti je jezik stalno vlažan od spominjanja Allaha!''

Braćo moja draga! S obzirom da nam se približava mubarek mjesec ramazan i dani posta, mislim da je vrijeme da razmislimo o porukama današnje hutbe. U ramazanu se šejtani okivaju u lance i ne mogu svojim lošim dahovima djelovati na ljude. Međutim, u ljudima ostaje loša navika da svojim ličnim lošim dahovima djeluju negativno na sebe i druge ljude. To je, inače, i razlog da osim jela, pića i tjelesnih uživanja, i ružne riječi (ružni dahovi) kvare post. I to je razlog zašto je i postačeva šutnja – ibadet.

Zato se polahko počnite pripremati za ramazan i ramazanski post tako što ćete trenirati svoj jezik, odnosno, svoje dahove i svoje ponašanje! Ramazan je mjesec milosti, a da bi on prenio na ljude Allahovu milost, onda treba da bude ispunjen samo lijepim dahovima.

Molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put i da nam pomogne da svoje dahove pretvorimo u ibadet, kojim ćemo u sebi proizvoditi i na druge prenositi pozitivnu energiju. Amin.