KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ» DORNBIRN

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

Dornbirn, 21.12.2012   

PROPISI O NEISLAMSKIM PRAZNICIMA

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.

            Braćo moja u Islamu! Ovih dana su u našem džematu ponovo aktuelna pitanja vezana za neislamske praznike. Tim povodom ćemo danas, akobogda, tretirati tri pitanja: Da li musliman smije nemuslimanu čestitati praznik? Smije li prisustvovati proslavi neislamskog praznika? Smije li slaviti neislamske praznike?

Odgovor na prvo pitanje nalazimo u Kur'anu, gdje je Uzvišeni Allah regulisao odnose između muslimana i nemuslimana.

            On poručuje: ''Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone. Allah, zaista, voli pravedne. Ali vam zabranjuje da budete prijatelji sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima budu prijatelji, sami sebi nepravdu čine.'' (El-Mumtehine, 8-9.)

U ovim ajetima vidimo da je Dragi Allah napravio razliku između nemuslimana koji ratuju protiv muslimana i nemuslimana koji s muslimanima žive u miru.

Šta to bukvalno znači za muslimane u Austriji? Mi živimo u državi, koja ne samo da nas nije protjerala sa ognjišta, nego nam je čak ponudila da živimo na njenoj teritoriji i koja nam je dala sva naša vjerska i socijalna prava. Prema tome, nama je dozvoljeno da činimo dobročinstvo prema nemuslimanima Austrije i da im čestitamo njihove blagdane. Jedini uslov, koji se postavlja, jeste da čestitka ne smije sadržavati vjerske oznake koje su u suprotnosti sa načelima Islama, kao npr. čestitanje ''božića''. Stav Islama po tome je jasan – Isa, a.s., (Isus) nije Bog, nije ubijen i nije razapet i nije rođen 25. decembra. Naša čestitka treba da bude u prostom obliku: ''Sretan vam praznik!''

Na tragu prvog odgovora je i odgovor na drugo pitanje. Uzvišeni Allah je rekao: ''Hrana sljedbenika knjige (kršćana i jevreja) je vama dozvoljena.'' (El-Maide, 5.)

U navedenom ajetu Uzvišeni Allah poručuje da muslimani smiju jesti hranu koju pripreme sljedbenici knjige, odnosno, da muslimani smiju prisustvovati proslavama neislamskih praznika, ali pod uslovom da ne priznaju taj praznik kao svoj, da ne učestvuju aktivno u eventualnim vjerskim obredima i da hrana i piće koji se poslužuju budu halal, tj. bez svinjetine i alkohola. U suprotnom, musliman će objasniti domaćinima zašto Islam ne podržava navedene harame i odbit će da prisustvuje takvim proslavama.

Odgovor na treće pitanje se izvodi iz prva dva odgovora. Dakle, muslimanima je zabranjeno da obilježavaju neislamske praznike, jer bi to značilo da prihvataju drugu vjeru mimo Islama. A o tome Uzvišeni Allah kaže: ''Ko bude želio drugu vjeru mimo Islama, neće mu biti prihvaćena i on će na Ahiretu stradati.'' (Ali Imran, 85.)

Jedan od najpoznatijih neislamskih praznika, a koga muslimani najviše praznuju jeste Nova godina. Cijelom Dunjaluku je nametnuto mišljenje da je to Međunarodna nova godina, jer je obilježava veliki broj zemalja. Međutim, to nije istina. Istina je da je to kršćansko-paganska nova godina. Naime, prvi januar je prvi dan kršćanskog kalendara, koji je dobio naziv po papi Gregoriju XIII. Također, to je prvi dan julijanskog kalendara, i taj dan su pagani posvetili Janusu, božanstvu vrata, ulaza i početka.

S druge strane, obilježavanje nove godine kao državnog praznika prvi je uveo paganski rimski car Konstantin I, koji je prihvatio kršćanstvo i proglasio ga za državnu religiju. Od tada su se paganski običaji duboko ukorijenili u kršćanskom učenju.

Takav je slučaj i sa običajem kićenja jelke. Pagani su u zimskom periodu, kad sve zamre, donosili u kuću vječno živo, zeleno drvo ne bi li doveli i dobrog duha, koji je jači od zime i od smrti i na grane su mu vješali darove. Mnogi muslimani, po pravilu: ''Hajd' šta fali.'', kite jelke u svojim kućama i ne znajući da je to paganski ritual.

Također, neki muslimani Novu godinu dočekuju obilježavajući još i praznik Silvester, ne znajući da je taj praznik uveden kao znak sjećanja na Silvestera I, kojeg je car Konstantin I priznao za papu, i da je on prisustvovao Prvom saboru u Nikeji (325. god.), na kome su sabornici Allahovog poslanika Isa'a, a.s., proglasili ''božijim sinom''.

Braćo moja draga! Najveća blagodat koju nam je naš Gospodar dao jeste vjera Islam. Zato je čuvajmo i nemojmo u nju ubacivati ono što joj ne pripada. I poštujmo vjerska osjećanja drugih prema Kur'anskom pravilu – njima njihova vjera, a nama naša.

Molim Dragog Allaha da nam podari snage da pronađemo Pravi put. Amin.