KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

03. zu-l-ka'de 1435.H. / 29. avgust 2014.g.

ODAKLE, KAKO I KUDA?

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe, šehide i sve dobre i iskrene Allahove robove.

Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., i svjedočim da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Poslanik.

Uzvišeni Allah poručuje: ''I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a nemoj zaboraviti ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i nemoj činiti nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.'' (El-Kasas, 77.)

Braćo moja u Islamu! U današnjoj hutbi, sa kojom započinjem četvrtu godinu svog druženja druženja sa vama, govorit ćemo o našem životnom putu. Odakle dolazimo, kako treba proći kroz Dunjaluk i kuda idemo nakon smrti?

Vjernik vjeruje da dolazi iz ezela (prapovijesti) i ide ka ebedu (vječnosti). Dunjaluk mu je samo kratka stanka na tom njegovom beskrajnom putu.

Dok su naše duše boravile u svijetu duša (ezel) pozvao nas je naš Gospodar i okupio nas sve pred Sobom, a zatim upitao jesmo li spremni posvjedočiti da je On naš Gospodar. Svi smo tada spremno potvrdili. ''Bela, šehidna''. Priznali smo da mi drugog Gospodara osim Njega nemamo. To je bio naš prvi šehadet.

Od tada smo, jedan po jedan, počeli pristizati na Dunjaluk. Spojili smo se sa materijom. Dobili smo svoje tijelo, koje nam je nužno, jer bez njega ne možemo proći kroz Dunjaluk. A moramo proći kroz Dunjaluk, jer je to zadatak koji smo dobili od svoga Gospodara. Da se dokažemo. Da pokažemo da smo bili iskreni kada smo prvi put izrekli šehadet.

Eh, tu se javlja jedan problem. Koliko god se duša trudi da se isključivo posveti svome Gospodaru, to joj ne uspijeva. Njeno tijelo je ometa svojim stalnim željama. Hoće da jede, hoće da pije, hladno mu je ili vruće, hoće da se odmori, da šeta, da spava, i tako u nedogled.

Ova situacija, za nedovoljno snažnu dušu, može biti veoma opasna. Jer, dogodi se da se duša premori i prepusti se zahtjevima tijela, i onda u potpunosti zaboravi na svog Gospodara. To je najopasnije stanje. Da bi spriječio dušu da zapadne u takvo stanje ili da bi joj pomogao da se iz njeg izbavi, Dragi Allah je na Dunjaluk poslao Podsjetnik (zikr), to jest, Objavu koja duši svakog dana dovikuje: ''Ti imaš Gospodara, ne zaboravi to!''

Braćo moja! Najefikasnije sredstvo protiv zaborava jeste Kur'an. On nas vraća u stvarnost i razbija naše iluzije o vječnom Dunjaluku. Zatim, jako sredstvo protiv zaborava jeste post, kojim duši pomažemo da lakše drži tijelo pod kontrolom jer mu ona, na neko vrijeme, uskraćuje neke njegove prohtjeve. A tu su, potom, i namazi, kojima svakodnevno, u različitim dijelovima dana, podsjećamo svoju dušu da ona ima Gospodara sa Kojim mora održavati stalnu vezu, kako se ne bi izgubila u dunjalučkom vrtlogu i kako ne bi postala rob svoga tijela, odnosno, materije!

A kada vjernikova duša dođe do kraja svog Dunjaluka, ona sa olakšanjem napušta svoje zemljano tijelo i ostavlja ga da se vrati u zemlju. A ona, kroz vrata smrti, nastavlja dalje ka ebedu.

Vjernikovu dušu iza vrata smrti čeka svjetlost radosti. Ona tada postaje slobodna, i onda na krilima Allahovih meleka, hrli ka blizini svoga Voljenog Gospodara. I dok čeka da ostale duše prođu kroz Dunjaluk, ona boravi u posebnom međuprostoru ili međuvremenu koji nazivamo ''Berzeh''.

I u Berzehu je vjernikovoj duši lijepo. Kabur joj nije onakav kakvim ga vide oni koji još uvijek hodaju Dunjalukom. Za nju je kabur prostrana svijetla zelena dolina ispunjena trajnom radošću. Svakodnevno joj se pokazuje mjesto gdje treba da dođe, kada Israfil drugi put u rog puhne, u kakvim ljepotama treba da provede svoju vječnost.  

Eto, braćo moja, to je istina o nama. To je naš životni put. Ovo ovdje, ovaj Dunjaluk i njegov prolazni sjaj, nije naše opredjeljenje. Mi idemo ka ljepšem. Ovdje nam se valja malo strpiti i zaštiti dušu od zaborava. Malo je još ostalo do dana kada će Sunce sa Zapada izaći. Mi se nalazimo u ikindijskom vaktu. I još vrlo malo je ostalo do akšama.

Molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put i da nam podari snage da dostojanstveno prođemo kroz Dunjaluk i da dođemo u okrilje Njegove blizine. Amin.