KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

KRIŽARSKI RAT(OVI)

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Islamu! Mi ne možemo i ne smijemo biti ravnodušni u pogledu Muslimanskog svijeta, koji svakog dana upada u sve veću krizu. Iako trenutno ne možemo puno učiniti za svoju braću, mi moramo pratiti situaciju, zato što je ona vezana za skori dolazak Imama Mehdija, kada će se od nas očekivati brza mobilizacija u njegove borbene redove.

Razlog više za našu brigu i pažnju jeste sadržaj pisma koji je (navodno) Albert Pike, napisao 1871. godine, a u kome stoji da će Treći svjetski rat biti rat protiv muslimana (Islama), te izjava bivšeg predsjednika Amerike, koji je prilikom pokretanja ''rata protiv terorizma'' 2001. godine rekao: ''Ovo je nastavak križarskih ratova''.

Zato, da bismo bolje razumjeli trenutnu situaciju, koja će uskoro biti puno ozbiljnija, treba da se vratimo u 11, 12. i 13. stoljeće i da se ukratko podsjetimo na tok i ciljeve deset križarskih ratova, koje su Evropljani vodili protiv muslimana.

Godine 1095. papa Urban II je sazvao sabor u Klermon Feranu, na kome je pozvao kršćanski svijet da krene u sveti križarski rat protiv osvajača Jerusalima, to jest, protiv muslimana. Kao cilj ovog rata on je naveo oslobođenje svetog groba Isusovog od nevjernika. Međutim, pravi cilj ovog rata je bio pljačka i oduzimanje teritorije. Da bi ljude dodatno motivisala, crkva je ovaj rat proglasila Bogu ugodnim djelom i obećala oprost grijeha svima onima koji se odazovu pozivu. Učesnici u ovim ratovima su prišivali na svoja odijela znak križa, pa su zato i dobili naziv križari.

1097. godine križari su pod vođstvom Gotfrida Bujonskog i grofa Rajmonda iz Tuluza krenuli prema Palestini. Stigli su 1099. godine i nakon jednomjesečnog opsjedanja zauzeli su Jerusalim, nakon čega su napravili strahovit pokolj nad muslimanima. Dakle, Palestina.

Drugi križarski rat je trajao od 1147. do 1149. Vojsku su predvodili kralj Konrad III i Luj VII. Stigli su do Damaska, ali su ih muslimani ipak prisilili da se vrate u Evropu. Dakle, Sirija.

Godine 1187. slavni Salahuddin Ejjubi je od križara oslobodio Jerusalim i Siriju. Rezultat tog oslobađanja jeste Treći križarski rat, koji je trajao od 1189. do 1192. U ovom ratu su učestvovala tri evropska kršćanska vladara: njemački imperator Fridrih Barbarosa, francuski kralj Filip II i engleski kralj Ričard, zvani Lavlje srce.

Opsada je trajala pune dvije godine, nakon čega se muslimanski garnizon predao. Ričard je tada naredio da se pobije svih 2.700 zarobljenika. Tada je sklopljen mirovni ugovor, prema kome je obala pripala križarima, a unutrašnjost (Jerusalim) muslimanima.

Četvrti križarski rat se, ipak, sveo na međukršćanski rat i završio je u Carigradu.

Nakon njega slijedi nerazumni križarski pohod djece (1212. god.), prilikom kojeg je stradalo blizu 50.000 djece!!

Šesti križarski rat su predvodili Andrija II i Žan Brian. Napali su Egipat, ali bez rezultata.

U sedmom križarskom ratu (1228-1229.) Jerusalim je sramno, bez ikakve borbe, poklonjen Fridrihu II. To je učinio tadašnji vladar Egipta Kamil ibn Adil radi očuvanja svoje zemlje. Dakle, Egipat.

Osmi i deveti križarski rat je predvodio francuski kralj Luj IX, koji je u oba rata doživio totalni fijasko. Njegovu vojsku je zahvatila i uništila epidemija kuge.

Deseti i posljednji križarski rat se odigrao 1290. godine. Tada je posljednja križarska tvrđava, sirijska luka Akka, pala u muslimanske ruke.

Koji su rezultati Križarskih ratova? Ogromni ljudski gubici, te pljačkanje, ali ne i osvajanje, muslimanske zemlje.

Nakon ovih ratova, u kojima je Evropa saznala da postoje: ogledalo, šećer, heljda, riža, proso, susam, rogač, limun, narandža, dinja, lubenica i kajsija, kršćani su se okrenuli muslimanskoj Španiji, gdje su se upoznali sa naukom i kulturom ponašanja.

Braćo moja! Na osnovu svega danas rečenog, mislim da ne treba da nas čudi ovolika borba oko osvajanja muslimanske teritorije, naročito Sirije. Ta borba je najavljena u hadisima kao predznak Smaka svijeta. Također, među predznacima Smaka svijeta se spominje i povlačenje rijeke Eufrat (koja teče kroz Irak i Siriju, te završava u Turskoj), koja će otkriti brda zlata. Oko tog zlata će se voditi velike borbe, u kojima samo će samo 1% ljudi preživjeti.

Ono što se danas dešava u Siriji, jeste samo priprema i vježba i za te borbe, ali i za jedan drugi događaj, a to je sudar velikih sila (u narodu poznat kao ''Armageddon''), pri čemu će se pojaviti Imam Mehdi. Muslimanska vojska će doći sa istoka i nosit će crne Poslanikove zastave. Međutim, ta vojska nije ISIL, bez obzira što oni nose te zastave. ISIL je samo ubačeni element, koji treba da zbuni muslimane i da ih izazove u navedeni veliki rat.

Muslimani će sa Imamom Mehdijem stati na stranu kršćana i pobijedit će svog zajedničkog neprijatelja. Zatim će povesti rat i protiv kršćana, pa će i njih pobijediti. Zatim će ponovo osvojiti Istambul, sa tekbirima (bez borbe). A nakon toga će se pojaviti Dedžal.

Molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put, pa da se pripremimo za navedene događaje. Amin.