KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 

 Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

 

11. ševval 1440.H. / 14. juni 2019.g.

 

USTRAJNOST U DARIVANJU

 

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! U mjesecu ramazanu bili smo ustrajni u svim dobrim djelima, a posebno u darežljivosti. Davali smo sadaku i dobrovoljne priloge, bacali na sergije, uplatili zekat i vitre, pomagali i siromasima i Džematu i Islamskoj zajednici, i pri tome nismo žalili, jer smo vjerovali da će nam Uzvišeni Allah sve to, što smo dali, nadoknaditi. Sada, kada ramazan više nije sa nama, ne smijemo stati i čekati idući ramazan. Trebamo ostati ustrajni i nastaviti sa udjeljivanjem i pomaganjem, kada možemo i koliko možemo, i pri tome trebamo biti svjesni da će nam Uzvišeni Allah i ono što podijelimo mimo ramazana također nadoknaditi i da naše dobročinstvo nikada neće propasti. S tim u vezi, poslušajmo sada jedan lijep primjer iz prošlosti.

Prenosi se da je u vrijeme emevijskog halife Sulejmana b. Abdul-Melika u oblasti Džezira živio bogataš po imenu Huzejme b. Bišr. Bio je vrlo darežljiv čovjek, koji je mnogo novca trošio na siromašne i potrebne. Čak je dijelio i onima koji nisu bili siromašni. Tako je bilo sve dok se točak života nije okrenuo i Huzejme postao siromah, bez igdje ičega. Na početku su mu pomagali neki ljudi, kojima je on prije pomagao, ali je njihova pomoć trajala samo par mjeseci i onda je prestala. To ga je natjeralo da se izolira i da se zajedno sa svojom ženom zatvori u kuću.

U to vrijeme namjesnik u Džeziri bio je Ikrime b. Fejjad, koji je dobro poznavao Huzejmu, i pošto ga jedno vrijeme nije viđao, upitao je za njega. Rečeno mu je da je Huzejme osiromašio i da se zatvorio u kući. Ikrime je bio iznenađen, pa je odlučio da pomogne Huzejmi. Kad je pala noć izašao je iz svoje kuće prekrivenog lica i ponio jednu vreću na leđima. Kad je stigao do Huzejmove kuće pokucao je na vrata, a Huzejme upita: ''Ko je to?'' ''Gost'', odgovori Ikrime. Huzejme otvori vrata, a Ikrime spusti vreću ispred njega i reče: ''Ovo je za tebe.'' Huzejme upita: ''Od koga je ova pomoć?'' Ikrime odgovori: ''To je pomoć iz Allahovog imetka.'' ''A ko si ti?'', upita Huzejme. Ikrime odgovori: ''Ja sam 'Džabir ‘Aserâtul-Kiram' (onaj koji pomaže posrnule uglednike)'', a zatim brzo ode. Nakon toga Huzejme reče svojoj ženi: ''Upali mi fenjer da vidim šta nam je maskirani čovjek donio u ovoj vreći.'' A žena mu odgovori: ''Mužu dragi, ti znaš da nemamo čime ni vatru potpaliti, a kamo li fenjer upaliti.'' Kad je svanulo Huzejme otvori vreću, kad u njoj 4.500 zlatnika. Zahvalio se Allahu na novcu, koji mu je to pomogao da vrati dugove i popravi svoje materijalno stanje.

A kada se Ikrime vratio kući, zatekao je ženu budnu i ljutu. ''Namjesnik ne izlazi u ovo doba, osim radi druge žene.'', reče ona, a on odgovori: ''Ne, tako mi Allaha, nemam drugu ženu!'' ''A gdje si onda bio?'', upita. Ikrime odgovori: ''Da sam tebi ili nekom drugom to htio reći, ne bih se maskirao i ne bih kradom išao po noći.'' Međutim, žena je bila uporna tako da joj je na kraju morao reći gdje je bio i šta je radio, a ona je obećala da to neće nikome pričati.

Nakon nekog vremena, Huzejme je otišao kod halife Sulejmana b. Abdul-Melika, koji ga upita: ''Pa gdje si ti, Huzejme? Već duže vremena o tebi ništa nisam čuo.'' Onda mu Huzejme ispriča šta se dogodilo i kako se spasio od siromaštva. Halifa ga upita: ''A ko je taj 'Džabir ‘Aseratul-Kiram'?'' Huzejme reče: ''Ne znam, nije mi se htio predstaviti.'' Na to halifa reče: ''Eh, kamo sreće da si ga upoznao.'' Zatim naredi da se Huzejmi dadne još novca i izda naredbu da se Ikrime smijeni sa mjesta namjesnika Džezire i da se na njegovo mjesto imenuje Huzejme.

Kada se Huzejme vratio u Džeziru, ljudi, koji su čuli da je on imenovan za namjesnika, izašli su da mu čestitaju i dadnu prisegu na vjernost. Među njima je bio i Ikrime. Kad su se sreli, Huzejme mu reče: ''Želim da mi podneseš izvještaj o stanju bejtul-mala (državne kase).'' Ikrime je to rado učinio, međutim, kada su izbrojali novac, falilo je 4.500 zlatnika. Huzejme ga upita: ''Gdje je novac?'' Ikrime odgovori: ''Nije kod mene i nisam ga uzeo sebi.'' Na to Huzejme reče: ''Ili ćeš donijeti novac ili ćeš u zatvor.''

Pošto Ikrime nije donio novac, neko vrijeme je bio u zatvoru. Stavili su mu teške okove na ruke i lance na leđa, sve dok mu tijelo nije potpuno oslabilo. Kad je njegova žena vidjela u kakvom je stanju, otišla je kod Huzejme (svog amidžića) i rekla mu: ''O Huzejme, zar se tako nagrađuje 'Džabir ‘Aseratul-Kiram'?'' Kad je to čuo, Huzejme poče drhtati od straha i upita je: ''Tako ti Allaha, je li to bio Ikrime?'' ''Da'', odgovori ona. Huzejme onda požuri u zatvor i plačući poče da skida okove sa Ikrimovih ruku. Ikrime ga upita: ''Šta se desilo? Zašto plačeš?'' Huzejme odgovori: ''Plačem zbog tvoje plemenitosti i strpljivosti, a i moje nepromišljenosti i lošeg odnosa prema tebi. Kako ću tebi i tvojoj supruzi pogledati u lice?''

Nakon toga, Huzejme naredi da se Ikrimi donese novo odijelo, a zatim zajedno sa njim ode kod halife Sulejmana b. Abdul-Melika. Kad ga halifa ugleda, upita ga: ''Zašto si došao, Huzejme, a tek si preuzeo dužnost namjesnika?'' On odgovori: ''Došao sam sa čovjekom, koji mi se predstavio kao 'Džabir ‘Aseratul-Kiram'. Znam da si htio da ga upoznaš.'' Tada halifa reče: ''Tako ti Allaha, jesi li to bio ti, Ikrime? Baš sam požurio sa svojom odlukom i baš si nas postidio svojom plemenitošću i strpljivošću.'' Zatim ga je ponovo vratio na mjesto namjesnika u Džeziri.

 

Molim Dragog Allaha da nas učini iskrenim vjernicima i iskrenim dobrotvorima kao što su to bili Huzejme i Ikrime, rhm.a. Amin. 

Istikamet II.doc
Microsoft Word Dokument 51.0 KB