KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 

 Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić 

    

26. džumade-l-ula 1440.H. /01. februar 2019.g.

 

KRŠĆANSKE DOGME

 

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Uzvišeni Allah je Istina. Njegova Riječ – Kur'an je istina. Koju je povjerljivi melek Džibril prenio povjerljivom poslaniku Muhammedu, a.s., a on, onda, prenio svojim povjerljivim ashabima, koji su je, potom, zapisali u Mushaf i naučili napamet, a onda je predali nama da je i mi čitamo i koristimo se njenim istinama sve do Sudnjeg dana.

U jednoj od njenih istina stoji: ''Ni jevreji ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš njihovu vjeru. Reci: 'Allahov put je jedini Pravi put!' A ako bi ti slijedio njihove želje, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao ni zaštititi ni odbraniti.'' (El-Bekare, 120.)

Braćo moja! Bez obzira na to što mi živimo u kršćanskoj zemlji, mi moramo biti muslimani. Ma koliko nam se neko od kršćana pokazivao kao neprijatelj, nama valja ovdje ostati, raditi i porodicu hraniti. I ma koliko nam se neko od kršćana pokazivao kao prijatelj, nama valja biti na umu da oni neće biti nama zadovoljni sve dok ne prihvatimo njihovu vjeru. A kako da je prihvatimo, kada je ona izvan razuma i prepuna simbolizma?!

Zvanično kršćansko učenje, koje nema temelj u Bibliji, bazira se na vjerovanju u sveto trojstvo, koje je započeo sveti Pavle, a uobličio Atanazije 325. godine. Prema toj dogmi u jedinstvu božanstva imaju tri osobe: otac, sin i duh sveti, a svaka osoba je različita od druge. Drugim riječima, otac je bog, sin je bog i sveti duh je bog, ali je u principu jedan Bog. Ova dogma ni kršćanima nije jasna, iako je slijepo slijede, pa čak nije bila jasna ni samom Atanaziju. On je priznao da, kad god je prisiljavao svoj razum da posreduje po pitanju Isusovog božanstva, njegovi mučni i beskorisni napori su uzmicali, i što je više pisao, manje je bio u stanju da izrazi svoje misli.

Naravno, kao što smo to i prije spominjali, nisu svi kršćani isti. Nisu svi prihvatili učenje o trojstvu. Jedan od njih, koji se žestoko suprostavio svetom Pavlu, bio je Isaov najbliži učenik Josip, Jevrej sa Kipra, koga su zbog njegove odanosti Isau drugi apostoli prozvali Bernaba (Sin utjehe). On i njegovi sljedbenici su smatrali da je Isa bio samo čovjek, natprirodno nadaren od Boga, te da u njegovim riječima i događajima u njegovom životu nije postojalo ništa što bi ukazivalo na njegovu božansku prirodu.

Dakle, prve belaje u kršćanstvo unio je sveti Pavle, čija je teologija bila zasnovana na njegovom ličnom iskustvu interpretiranom u svjetlu savremene grčke filozofije. U osnovi, on je bio Jevrej iz Tarza, koji je dugo vremena proveo u Rimu gdje je, u saradnji sa vlastima, širio svoje učenje i otvorio vrata kasnijem priznanju kršćanstva kao državne religije. Tako je, umjesto učenika koji su sjedili uz noge Isa'a, u prvi plan došla jedna sasvim nova figura, koja čak nije ni poznavala Isa'a. A umjesto Palestine, Rimsko carstvo je postalo centrom kršćanstva.

Prema Djelima apostolskim, koje su pisali Pavlovi učenici, Pavle je jedno vrijeme sarađivao sa Bernabom, ali su se kasnije razišli. Naime, Pavle je želio da se ukinu naredbe o jelu, koje su date Musau, te naredba o sunećenju, koja je data Ibrahimu, što Bernaba nije prihvatio, nakon čega se u nastavku Djela apostolskih Bernabi gubi svaki trag.

Zanimljivo je reći, da postoji i jevanđelje po Bernabi, koje je danas dostupno za čitanje u prijevodima na razne jezike, a u kojem stoji da će nakon Isa'a doći Poslanik po imenu Ahmed. Naravno, Vatikan je njegovo jevanđelje proglasio apokrifnim (odbačenim, izmišljenim).

No, bez obzira na to, kao ni na činjenicu da sljedbenici Bernabe nikada nisu razvili centralnu organizaciju, njihov broj je vrlo brzo porastao. To je izazvalo bijes Crkve, koja ih je sistematski uništila i izbrisala sve tragove njihovog postojanja, uključujući knjige i crkve.

To je bio početak jedne nove epohe u kršćanstvu, period kada se ono transformiše i uobličava, kada vladaju rasprave i svađe među kršćanima, pri čemu jedni prihvataju nametnuto učenje od strane Crkve, a drugi se bore protiv toga želeći da očuvaju originalno učenje Isa'a, a.s.

Među današnjim kršćanima još uvijek ima veliki broj ljudi i žena, koji idu stopama Bernabe, i koji vjeruju u samo Jednog Boga. Naravno, zbog ogromne moći Crkve oni ne mogu da dođu do izražaja i među njima nema mnogo komunikacije.

 

Na kraju, molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put, put onih kojima je darovao Svoje blagodati, a ne na put onih na koje se naljutio niti onih koji su zalutali. Amin.

Krscanske dogme.doc
Microsoft Word Dokument 45.0 KB