KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 

 Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

 

petak, 12.april 2019.god. 07.ša'ban 1440.h.

 

OHOLOST – SKRIVENA OPASNOST

 

 

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Nalazimo se, evo, na početku mjeseca ša'bana, kada bismo kroz razne nafile (post, namaz, zikr i druge) trebali da počnemo malo ozbiljnije da se pripremamo za doček mubarek-mjeseca ramazana. Osim toga, trebali bismo povesti računa i o svom ponašanju, pogotovo iz razloga što će prokleti šejtan u mjesecu ramazanu biti vezan i neće moći da djeluje, zbog čega će on ovaj mjesec maksimalno iskoristiti da bi ljude zavadio i da bi ih što više jedne od drugih udaljio. Iz tog razloga, danas želim da nas upozorim na jednu vrlo opasnu pojavu, koja udaljava ljude jedne od drugih i koja je vrlo prisutna kod nas, a da je većina ljudi uopće nije ni svjesna. To je OHOLOST.

Oholost je bolest, koju niko sebi ne želi da prizna. Niste nikad vidjeli nekog da se hvali kako je ohol. Kao što niste vidjeli ni jednog oholog, a da svoju oholost ne negira ili da je na neki način ne opravdava. Misli čovjek, ako klanja redovno namaze, ako posti mjesec ramazan, ako daje zekat i sadaku, ako je bio na hadžu, ako redovno dolazi u džamiju i tako dalje, da on nije i da ne može biti ohol. Naprotiv! Upravo se u tim djelima i rađa osnova za oholost, a ona se ogleda u zadivljenosti sobom. Kada čovjek postigne neki uspjeh u životu ili pomisli da je kod Allaha dostigao visoku deredžu, a onda počne smatrati da je taj uspjeh rezultat njegovog rada i pameti, a ne da je blagodat od Uzvišenog Gospodara.

Pa tako vidite ljude, koji je ohole sa svojim znanjem. Samo oni znaju i niko više. Oni su najpametniji. Samo oni imaju pravo da prosipaju pamet. A zaboravljaju da će pred Dragim Allahom biti pitani da li su po svom znanju radili i da li su ga na druge prenosili. Pa kako da se time ohole?

Drugi se, opet, ohole sa ibadetom. Niko u tako velikoj mjeri ne uči Kur'an, ne klanja i ne posti nafile, ne zikri, ne daje sadaku i tako dalje, kao što to rade oni. Kako oni mogu biti sigurni da im je išta od nabrojanog kabul kod Dragog Allaha? Pa kako da se time ohole?

Treći se ohole imetkom. Zaboravljaju da su na ovaj svijet došli bez ičega i da će ga napustiti bez ičega, a ponašaju se kao da nešto imaju. Šparaju i gomilaju imetak, pa se njime hvale. Kao da niko drugi nema. Kao da taj imetak nije tuđi, koga će neko lahko naslijediti i slatko potrošiti. Zaboravljaju da će pred Dragim Allahom za svaku stvar biti pitani jednom, a da će jedino za imetak biti pitani dva puta – kako su ga stekli i kako su ga potrošili. Pa kako da se time ohole?

A oni četvrti, koji nimalo pameti nemaju, ohole se sa svojim porijeklom. Oni pripadaju toj i toj lozi, toj i toj porodici. Njegov babo je bio taj i taj, njegov dedo taj i taj... Kao da su oni mogli da biraju u kojoj će porodici biti rođeni i kao da će im to kod Allaha donijeti neku korist. Poslanik, s.a.v.s., veli: ''Ko ne bude imao djela, neće mu koristiti porijeklo.'' Pa kako da se time ohole?

Oni čine istu onu grešku, koju je učinio prokleti Iblis, kada mu je Uzvišeni Allah naredio da učini sedždu Ademu, a.s., pa je on to odbio. Nakon svih uspjeha koje je bio postigao – činjenje sedžde na svakom pedlju zemaljske kugle, udruživanje sa melekima u ratu protiv džina nevjernika, boravak u društvu Allahu najbližih meleka, čitanje iz Levhi-Mahfuza... – on je sebi dopustio luksuz da u svome srcu zasadi klicu ''JA'', iz koje je onda izraslo drvo oholosti. Velikog grijeha, koji je nastao iz zavisti, razvio se na riječima ''Ja sam bolji od njega.'' i kulminirao izlaskom iz Dženneta.

I upravo u tome se ogleda sva pogubnost ovog grijeha. Nema, bolan, Dženneta! Prokleti Iblis je i nakon izlaska iz Dženneta dobio priliku da okolo malo šnjuha, sve dok nije dozvao pa prevario Adema i Havvu, nakon čega su onda svi sišli na Zemlju. Ali, poslije toga, nikome ko je ohol nema ni primicanja Džennetu. Ne može ni prijeći preko Sirat-ćuprije. Veli naš Poslanik, s.a.v.s.: ''U Džennet neće ući onaj u čijem srcu bude i koliko trun oholosti.'' Dakle, džaba ti brda dobrih djela. Valja srce očistiti od oholosti.

Braćo moja! Oholost je u biti neznanje, odnosno, gubitak svijesti o Uzvišenom Allahu. Jer, ko god je svjestan veličine Onoga kome na sedždu pada, taj neće biti ohol. Zato, liječimo svoju oholost! A ona se liječi znanjem, odnosno, razvijanjem svijesti o Uzvišenom Allahu i djelovanjem u skladu sa tim znanjem.

 

Molim Dragog Allaha da naša srca u potpunosti očisti od oholosti. Amin. 

Oholost II.doc
Microsoft Word Dokument 44.0 KB