KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم

20.10.2017. / 30. muharrem 1439.

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

ŠTA POSLIJE IZBORA?

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Da bi se održao dobar vaz, nekada ne treba puno pripreme. Dovoljno je da čovjek iz srca progovori. Zbog toga su životna iskustva običnih ljudi nekada bolji vazovi nego vazovi imama ili uglednih predavača. Iz tog razloga danas želim s vama da podijelim životno iskustvo jedne naše sestre koja se vratila Islamu, jer njeno iskustvo mnogo govori o životu na Zapadu, gdje mi živimo. Njeno iskustvo govori o tome kakvi su nemuslimani, zatim, kakvi su muslimani, te sa kakvim problemima se susreću oni koji su shvatili da je Islam jedini pravi put ka Gospodaru. Moja želja danas jeste da poslušamo njeno iskustvo i da razmislimo o njemu, jer će nam ono dati odgovor na pitanje: kako nastaviti život u Austriji nakon prošlosedmičnih izbora?!

Ona nam poručuje: ''Ime mi je Alijeh. Muslimanka sam. Prihvatila sam Islam prije skoro 12 godina. Hoću da vam ispričam priču o svome prelasku na Islam. Živjela sam običnim životom u malom gradu u Njemačkoj. O Islamu sam malo znala. Ništa drugo, osim onog što je do nas stizalo preko vijesti i što sam u školi čula – da je to vjera Arapa.

O Islamu nismo razmišljali kao o vjeri, jer je vjera u našem društvu nešto nebitno. U mojoj zemlji ljudi žive za ovaj svijet i ne misle o budućem svijetu. To je bilo tako dok nisam upoznala skupinu muslimana, što me je privuklo da više saznam o Islamu. Počela sam izučavati Kur’an i ulaziti u rasprave sa muslimanima. Željela sam saznati sve o ovoj lijepoj vjeri. Potom sam počela sama isprobavati neke od islamskih propisa, da vidim da li je to moguće obaviti ili ne. Postila sam i klanjala kao i muslimani.

Počela sam razmišljati o smrti i kako ću stati pred Boga, dž.š., Koji će me pitati zašto nisam prihvatila Islam? Šta bih Mu odgovorila!? Odlučila sam prihvatiti Islam, pa su me obavjestili da se trebam okupati. Okupala sam se i izgovorila šehadet – ove lijepe riječi koje su osnova Islama. Od tada sam počela redovno obavljati namaz, naučila sam sure “Fatihu” i “Ihlas” i sve ono što
je neophodno kako bi se namaz mogao obaviti.

U početku nisam nikoga obavijestila o svom prihvatanju Islama, ali sam to kasnije uradila. Ali nisam bila pokrivena, jer je to za mene u početku bila teška stvar. Ljude u Evropi ne brine toliko tvoje vjerovanje koliko ih brine tvoje odijevanje i spoljašnji izgled. Pokrivanje je, naravno, nešto veoma čudno za evropsko društvo i puno im skreće pažnju.

Jednog dana sam pričala sa svojom prijateljicom na fakultetu i ona je, pričajući o muslimanima, rekla: 'Oni nisu ljubazni, ne znaju ništa o životu na ovom svijetu.' Pa sam joj rekla da sam ja muslimanka. Ona se začudila i rekla mi: 'Ne djeluješ mi tako! Ne izgledaš tako.' Tada sam shvatila mudrost nošenja hidžaba; treba da se pokrijemo kako bi se vidjelo da smo muslimanke.

Pokrila sam se, i to je teško palo mojoj porodici, jer moja porodica nije pridavala neku pažnju vjeri, pa su ih komšije i rođaci počeli zapitkivati: 'Šta to radi vaša kćerka? Zašto se tako oblači?' Zato
sam sa svojom porodicom imala žestoke rasprave oko mahrame. Postala sam meta uvreda, a na ulici su mi govorili: 'Idi u svoju zemlju, nema tebi mjesta ovdje.' Jer, po njima, Islamu nema mjesta u Njemačkoj.

Nakon kraćeg vremena otkako sam prihvatila Islam udala sam se za muslimana iz Egipta, i to još dok sam bila studentica. Nakon toga sam okončala svoje školovanje i stekla zvanje magistra. Dobila sam dvije kćerke, uz Allahovu, dž.š. pomoć. Kada nas je Allah, dž.š., opskrbio drugom kćerkom, počela sam razmišljati o njihovom odgoju. Njemačka sredina ne odgovara, bit će izložene mnogim problemima, a željeli smo da naše dvije kćerke sačuvamo od ovih problema, pa smo odlučili da ih odgajamo u Egiptu, među njihovom muslimanskom porodicom.

Ali, nije mi ni tamo bilo lahko. Naišla sam na loše ophođenje ljudi u Egiptu. Vidjela sam da me mnogi još uvijek gledaju kao da sam nemuslimanka. Govorili su mi: 'Sigurno si prihvatila Islam radi svoga muža, pa kad se ponovo vratite u Njemačku, skinut ćeš hidžab i nećeš više klanjati niti postiti, jer se ti na to nisi navikla od malehna, kao mi.' Na te prigovore sam im odgovarala: 'Kako da ostavim svoju vjeru? Ja sam muslimanka i bit ću u Islamu gdje god da odem. To nema veze sa zemljom u kojoj se nalazim.'

Nažalost, nisam našla egipatsko društvo onakvim kakvim sam ga zamišljala, jer sam zamišljala da ću naći muslimane koji su primjer ostalim ljudima. Ali sam našla da ima onih koji su zaluđeni Evropom i slijede je u mnogim stvarima, trče za modernom odjećom i frizurama, traže šta je to novo.

Kada sam prihvatila Islam i počela nositi hidžab, mislili su da ću ostaviti fakultet, ali sam ja nastavila i stekla zvanje magistra. A to je zato što Islam podstiče na izučavanje i učenje. Kada sam se udala, mislili su da neću raditi i da ću samo biti u kući i roditi desetero djece. Ali, to nije bilo tako. Allah, dž.š., nas je opskrbio sa dvije kćerke i ja sam sretna zbog njih. A kada je moja druga djevojčica završila period dojenja ponovo sam se vratila na posao.

Najljepše nešto na ovom svijetu jeste da imaš cilj. A najljepši cilj u kosmosu jeste da spoznaš svoga Gospodara. Zar nas nije On stvorio i zar se nećemo Njemu vratiti?''

Na kraju, molim Dragog Allaha da nam ovo iskustvo naše sestre bude podstrek u čuvanju naše vjere i naše porodice. Amin.