KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić 

09. ša´ban 1438.H. / 05. maj 2017.g.

VEŽI SRCE ZA DŽAMIJU!

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Koji je odredio da prva Kuća u kojoj će se sedžda činiti bude Ka'ba veličanstvena. Neka su salavat i selam na našeg Poslanika i miljenika Muhammeda, a.s., koji nas je podučio da su Dragom Allahu najdraža mjesta na Zemlji – džamije (mesdžidi), mjesta u kojima se sedžda čini. Salavat i selam šaljemo i njegovoj časnoj porodici, ashabima i svim sljedbenicima.

Braćo moja u Dini Islamu! Mi se često pitamo da li ono što radimo radimo na ispravan način, sa ispravnim ciljem i sa ispravnim motivom. Zato i danas, kada se podsjećamo da je 7. maj dan džamija, zapitajmo se da li mi u džamiju, na namaz, dolazimo na ispravan način, sa ispravnim ciljem i sa ispravnim motivom!

Zaista je među nama malo onih koji džamiju, namaz i abdest doživljavaju na ispravan način. Mi džamiju najčešće ne doživljavamo kao Božiju kuću. Obično je džamija samo džamija i ništa više. Obično mjesto okupljanja sa posebnim povodom. Pa ako nema povoda, nema ni okupljanja.

Kada razmišljamo o namazu, a posebno o džumi, mi najčešće ne razmišljamo o ciljevima namaza, a posebno džume. Obično je namaz samo namaz i ništa više. Jedna obaveza, koju treba skinuti sa vrata ili puki običaj, koji treba ispoštovati.

Kada uzimamo abdest, mi ga najčešće ne doživljavamo kao svoje sređivanje za odlazak u Božiju Kuću da bismo tamo stali pred svoga Gospodara, ponizno Mu se obratili, zahvalili Mu se na nimetima, zamolili Ga za oprost, zaštitu, itd. Obično je abdest samo abdest i ništa više. Skup radnji kojima se propisani dijelovi tijela operu vodom.

Zato vas, braćo moja, pozivam! Kada sljedeći put budemo dolazili u ovu Božiju kuću, probajmo sebi dočarati da je namaz u džamiji susret sa Gospodarom svjetova u Njegovoj Rezidenciji. Tamo se može otići samo čist, noseći iskrenost, poniznost i pokornost u srcu. Abdesteći pokušajmo izvršiti pripremu za taj susret. Kad dolazimo pred džamiju i u nju ulazimo, treba da osjetimo kako u Njegovu Rezidenciju ulazimo. Sa koliko straha i skrušenosti treba to da činimo? Jer, došli smo Gospodaru svjetova na prijem. Poslanik, a.s., nas je podučio da to treba da činimo na način kao da pred sobom, u ovoj Božijoj Kući, vidimo Gospodara. Na trenutak se prisjetimo kako mi to činimo i koliko je to daleko od onoga kako bismo trebali činiti. Zatim, kada nas ezanom pozovu i prijem počne, trebali bismo osjetiti ushićenje i radost, a potom se ćutke usmjeriti ka vratima džamije i u nju ući sa poštovanjem.

Na takav način treba da pristupimo i početku namaza. Da stanemo dostojanstveno i ponizno, da se poredamo u pravilne safove, čisti i pristojno odjeveni i da slijedimo imama kroz namaz. On govori ispred nas, a na njegove riječi mi kažemo amin. Pri tome ne smijemo zaboraviti da, svi skupa, stojimo pred Bogom, da je On tu, pred nama, zadovoljan što se odazivamo Njegovom pozivu i spreman da udovolji našoj molbi, tako Moćan i Silan, a tako Milostiv i Dobar.

A kada se prijem završi, trebalo bi da zadovoljni izađemo iz ovog časnog prostora i da sa sobom ponesemo obilje nade da će On našu zahvalu i strahopoštovanje prihvatiti i da će na našu dovu odgovoriti, a On sve može.

Braćo moja! Namaz, naročito onaj koji je u džamiji obavljen, samo je jedan od mnogobrojnih puteva koji nas vode do vječnih ljepota u blizini našeg Gospodara. Zato, preispitajmo ispravnost svoga namaza. A zatim, poput namaza, pokušajmo preispitati i ispravnost ostalih naših ibadeta. Dragi Allah nam, s tim u vezi, obećava: "One koji se budu trudili da do Nas dođu, Mi ćemo uputiti ka stazama koje do Nas vode!" (El-Ankebut, 69.)

Molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put. Put onih kojima je darovao svoje blagodati, a ne na put onih koji su srdžbu Njegovu izazvali, niti onih koji su zalutali. Amin.