KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم

09. muharrem 1439. H. / 29. septembar 2017. god.

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

JUNUS, A.S.

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Nalazimo se, evo, u mjesecu Muharremu, zabranjenom mjesecu i jednom od četiri časna mjeseca. Njegov post je najvredniji post nakon posta mjeseca Ramazana. Njegov deseti dan, koji nastupa u subotu, akobogda, nosi naziv Dan Ašure. Ko isposti ovaj dan i pridoda mu jedan dan prije ili poslije, bit će mu oprošteni grijesi koje je počinio u protekloj godini.

Dan Ašure je poznat i po tome što su se u povijesti na taj dan događale velike stvari, pogotovo vezane za poslanike, zbog čega se on još naziva i ''Bajram Allahovih poslanika''.

S tim u vezi, danas ćemo se prisjetiti jednog događaja koji se desio na Dan Ašure, a koji je vezan za Junusa, a.s., koga Kur'an naziva Zunnun. Uzvišeni Allah poručuje: ''I (spomeni)  Zunnuna, kada ljutit ode i pomisli da ga nećemo usmrtiti, pa poslije u tminama zavapi: 'Nema boga osim Tebe, Uzvišen neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su nasilje učinili!' Pa mu se odazvasmo i tegobe ga spasimo; eto tako Mi spašavamo vjernike.'' (El-Enbija’, 87-88.)

Ovaj slučaj, koji se spominje u surama Es-Saffat i Junus, govori o tome kako je Junus, a.s., poslan narodu Ninive (Irak). On je među njima boravio, radost i sreću sa njima dijelio i svom snagom ih na Pravi put upućivao. Pa ipak, samo su mu se poneki odazvali. Većina je ostala nezainteresovana i suzdržana, što ga je navelo da im zaprijeti Božijom kaznom, ako se ne pokore. Međutim, ni to nije pomoglo.

Onda se Junus, a.s., odlučio na korak koji ne smije napraviti ni jedan vođa, a kamoli Božiji poslanik. Naime, on je ljutito napustio Ninivu i svoj narod, koji mu je bio stavljen u emanet.

Posljedice tog postupka Junus, a.s., je osjetio odmah. Morao je da napusti lađu u koju se bio ukrcao i da skoči u more. Božijom voljom, progutala ga je velika riba (kit) kojoj je bilo naređeno da ga poštedi i da mu svoju utrobu ponudi kao zatvorsku ćeliju. Mračnu i hladnu.

Kit je Junusa, a.s., odnio do najnižih morskih dubina. Tu, gdje ljudski um ne može ni zamisliti da postoje i žive Božija stvorenja, Junus, a.s., je čuo neki šum. Pitao se: "Šta je ovo?" Tada mu je Uzvišeni Allah objavio da je to što čuje tespih koji čine morske životinje. Junus, a.s., je tada skrušeno izgovorio: ''Nema boga osim Tebe, Uzvišen neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su nasilje učinili!''

Tespih Junusa, a.s., su čuli meleki, pa povikaše: "Gospodaru naš, mi čujemo slabašan glas u zemlji neznanoj." Gospodar reče: "To je Moj rob Junus. Pogriješio je prema Meni, pa sam ga u more, u utrobu ribe, smjestio." Meleki upitaše: "Je li to onaj dobri čovjek od kojeg Ti je svakog dana i noći stizalo dobro djelo?'' "Jeste.", odgovori Uzvišeni. Zatim su se meleki zauzeli za Junusa, a.s., pa  je Dragi Allah naredio da ga riba izbaci na obalu, o čemu Uzvišeni kaže: ''Pa mu se odazvasmo i tegobe ga spasimo; eto tako Mi spašavamo vjernike.''

Kur'an nas dalje obavještava da se Junus, a.s., vratio u Ninivu kako bi nastavio svoju poslaničku misiju, gdje ga je dočekalo veliko iznenađenje. Svi njeni stanovnici, a bilo ih je preko 100.000, su prihvatili Islam.

Braćo moja! Griješni smo ljudi. Na razne načine prema Bogu, a time i prema sebi, griješimo. Zato bi trebalo da svakog dana učimo navedenu Junusovu, a.s., dovu, ne bi li nam se Dragi Allah smilovao i iz svake nevolje nas izbavio.

Junusu, a.s., se Dragi Allah smilovao jer je na vrijeme dobio sluh. Osjetio je kako ovaj svijet funkcioniše, i da valja, milom ili silom, Svemoćnom Allahu priznati svemoć, ne radi Njega, nego radi sebe. Velika je to poruka onima koji imaju sluha.

Braćo moja! Mjesec Muharrem, u kome se prisjećamo Hidžre, kao i njegov Dan Ašure uvijek nas pozivaju na neki novi početak. Da se okanimo nekog grijeha, koji smo uobičajili da činimo i da se pokajemo za njega, te da, umjesto njega, u praksu uvedemo neko dobro djelo ili neki zapostavljeni farz. Neka nam slučaj Junusa, a.s., bude primjer u tome.

Na kraju, još jednom ćemo proučiti Junusovu, a.s., dovu i time završiti hutbu: Nema boga osim Tebe, Uzvišen neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su nasilje učinili!