KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم

25.08.2017. / 03. zu-l-hidždže 1438.

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

U GOSTE ALLAHU I NJEGOVOM POSLANIKU

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Uzvišeni Allah poručuje: ''Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, mubarek je on i putokaz svjetovima. U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. Onaj ko uđe u njega bit će siguran. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa Allah, zaista, nije ovisan ni o kome.'' (Ali Imran, 96-97.)

Braćo moja u Dini Islamu! Ne mogu da sakrijem svoju radost što je ove godine 1800 hadžija iz BiH otputovalo na naša časna mjesta. Među njima je i jedna porodica, koja me je posebno fascinirala. To je porodica Klepić iz džemata Miljanovci (Medžlis Tešanj). Njih ove godine putuje devetoro: otac, mati, kćer, petero sinova i jedna snaha.

Među hadžijama su i moja dvojica prijatelja iz Sarajeva, čiji tok putovanja pratim sa čežnjom. I dok u mislima prizivam slike naših časnih mjesta, ne mogu da sakrijem svoju veliku tugu što nisam sa njima u društvu.

Oni će prvo sletiti u Medinu, Poslanikov grad. Tamo će prvo otići do Poslanikove džamije da, sa suzama u očima, posjete i poselame našeg Poslanika Muhammeda, a.s., koji je u svojim hadisima rekao: ''Ko posjeti moj kabur, zaslužio je moj šefa'at.'' (Taberani) ''A ko me posjeti nakon moje smrti, taj kao da me je posjetio i dok sam živ.'' (Tirmizi)

Poselamit će oni i dvojicu njegovih drugova, koji su ukopani pored njega – iskrenog vjernika i prvog pravednog halifu, velikog Ebu Bekra es-Siddika, r.a., te najpravednijeg vladara i drugog pravednog halifu, velikog Omera el-Faruka, r.a. Potom će poselamiti i ostale ashabe, koji su ukopani u medinskom mezarju Dženneti-bekijji.

Zatim će klanjati dva rekata u prostoru između Poslanikove, a.s., kuće i njegovog mimbera, koga je Poslanik, a.s., nazvao Revdom – jednom od džennetskih bašča. Klanjat će, naravno, u haremu i nekoliko redovnih namaza, i za svaki namaz dobiti nagradu od 1.000 namaza.

Potom će posjetiti planinu Uhud, gdje se odigrala poznata bitka, kao i brdo strijelaca, te poselamiti Poslanikovog amidžu – velikog i hrabrog h. Hamzu, r.a.

U sklopu svojih posjeta u Medini posjetiti će još i Mesdžidu-l-kibletejn, džamiju sa dvije kible, te Mesdžidu-l-kubba, džamiju koju je Poslanik, a.s., sagradio u toku Hidžre, gdje dva rekata nafile imaju vrijednost obavljene umre.

Zatim će sa suzama u očima, iz žalosti što napuštaju Medinu, ali i radosti što kreću na put prema Mekki, obučeni u ihrame klanjati dva rekata na Zu-l-hulejfi, te učeći Telbiju preuzeti svoje hadžske obaveze.

Zatim će, akobogda, stići u Mekku, gdje će sa suzama u očima, dok budu obavljali umru, gledati u časnu Ka'bu i tavafiti oko nje. Po mogućnosti, dodirnut će ili poljubiti džennetski kamen Hadžeru-l-esved (Crni kamen) na ćošku Ka'be. Zatim će klanjati dva rekata iza Mekami Ibrahima, mjesta gdje je stajao Ibrahim, a.s., dok je sa sinom Ismailom, a.s., gradio Ka'bu. Potom će se napiti sa džennetskog vrela Zemzema i nastaviti hodanje Hadžerinim stopama između Saffe i Merve. Sve ove radnje će ponoviti kada budu obavljali obrede hadža.

U međuvremenu, posjetit će brdo Arefat i Brdo milosti, gdje su se Adem, a.s., i h. Havva prvi put sreli nakon izlaska iz Dženneta. Potom će, potpuno čisti od grijeha, posjetiti Muzdelifu, a potom i Minnu, gdje će poput Hadžere, Ismaila i Ibrahima, a.s., gađati prokletog šejtana, sa čistom i čvrstom namjerom da se više nikad ne vrate svojim prethodnim grijesima.

Ako im vrijeme bude dozvolilo, otići će i do pećine Hira na Brdu svjetlosti, gdje je Muhammed, a.s., dobio prve ajete Objave, učit će dove kod vrata Ka'be (na Multezemu), gdje se dove ne odbijaju, te klanjati u Hadžeru, dijelu Ka'be, koji je nakon renoviranja ostao izvan njenih zidova. Obavit će još koju nafila-umru ili tavaf i u svojim dovama se sjetiti svojih prijatelja, kao i svojih merhuma. Klanjat će, naravno, u haremu i nekoliko redovnih namaza, i za svaki namaz dobiti nagradu od 100.000 namaza.

Zatim će, ponovo sa suzama u očima, napustiti Mekku, sa čistom i čvrstom namjerom da joj opet dođu u goste i vratiti se, akobogda, svojim porodicama kao još bolji ljudi i još jači vjernici, sa ulaznicom za Džennet u svojim rukama.

Braćo moja! Ne mogu da sakrijem svoju žalost, što nakon četiri uzastopne godine, ove godine u našem džematu nije proučena Ikrar-dova. Zar se od 300 naših džematlija nije našao ni jedan jedini da bude naš ambasador na našim časnim mjestima?

Ne mogu a da se ne prisjetim riječi velikog h. Omera, r.a., koji je jednom prilikom rekao: ''Allaha mi, namjeravao sam da pošaljem naredbe svojim namjesnicima da propišu džizju onim ljudima koji imaju sredstva da obave hadž, a ne obave ga.'' Kao ni riječi velikog alima Seida b. Džubejra, koji je rekao: ''Kada bih znao da u mjestu gdje živim postoji bogataš koji ima mogućnost da obavi hadž, pa umre a ne obavi ga, ja mu ne bih klanjao dženazu.''

Molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put i da nas počasti hadžom. Amin.