KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم

26. rebiu-l- evvel 1439.H. / 15. decembar 2017.g.

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

POSLANIKOVA, A.S., SMRT

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Danas, na zadnjoj džumi ovog Rebiul-evvela, želim sebe i vas da podsjetim na 12. Rebiul-evvel 632. godine, najtužniji dan u povijesti čovječanstva – dan u kome je Muhammed, a.s., preselio na Ahiret.

Prije nego što će umrijeti Muhammed, a.s., je obavio Oprosni hadž, nakon kojeg je Uzvišeni Allah objavio: ''Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam Islam bude vjera!'' (El-Maide, 3.) Slušajući ovaj ajet, Ebu Bekr, r.a., je plakao. Kada su ga upitali zašto plače, on reče: ''Ovaj ajet se odnosi na Allahovog Poslanika.''

Zatim mu je, devet dana prije njegove smrti, objavljen posljednji ajet u Kur'anu: ''I bojte se Dana u kome ćete se Allahu vratiti, zatim će se svakome što je zaslužio isplatiti, i nikome nepravda neće biti nanesena.'' (El-Bekare, 281.)

Tada se na Poslaniku, a.s., počeo primjećivati bol. Rekao je: ''Želim da posjetim šehide Uhuda.'' Posjetio ih je i, dok je stajao pored njihovih kabura, rekao je: ''Es-selamu alejkum, o šehidi Uhuda, prije nas ste otišli, a mi ćemo vam se, ako Bog da, uskoro pridružiti.''

Pri povratku je Poslanik, a.s., plakao. Upitali su ga zašto plače, a on reče: ''Poželio sam svoju braću.'' ''Zar nismo mi tvoja braća?'' – upitaše ashabi, a on odgovori: ''Ne, vi ste moji drugovi, a moja braća su ljudi koji će doći poslije mene. Vjerovat će u mene, iako me neće vidjeti.''

Tri dana prije Poslanikove, a.s., smrti, dok je boravio u kući časne Mejmune, njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo, pa je pozvao svoje supruge i od njih tražio dozvolu da dane bolesti provede u Aišinoj kući, i one su to dozvolile.

Pokušao je da ustane, ali nije mogao, pa su ga Alija, k.v., i Fadl ibn Abbas, r.a., podigli i uveli u Aišinu odaju. Ashabi su ga po prvi put vidjeli u ovakvom stanju i počeli su da se iskupljaju u džamiji. Poslanik, a.s., je počeo da se preznojava, a hazreti Aiša je uzela Poslanikovu ruku i njome mu obrisala lice, jer je Poslanikova ruka bolja i časnija od njene. Aiša prenosi da je Poslanik, a.s., tada rekao: ''Nema boga osim Allaha, doista postoji smrtna agonija.''

Žamor u džamiji se povećao, pa je Poslanik, a.s., odlučio da ode do svojih ashaba. Htio je da ustane, ali nije mogao. Polili su ga vodom da bi se okrijepio i on je došao sebi. Zatim se popeo na minber i održao posljednju hutbu. Rekao je:

''O ljudi, kao da se bojite za mene!'' Ashabi rekoše: ''Da, Allahov Poslaniče.'' A on reče: ''O ljudi, vaše trajno druženje sa mnom nije na ovome svijetu, već kod Havda. Tako mi Allaha, kao da ga vidim sa ovoga mjesta.

O ljudi, ne plašim se za vas siromaštva, već se plašim da ćete se međusobno boriti za Dunjaluk, kao što su se borili oni prije vas, pa da vas Dunjaluk uništi kao što je i njih uništio.

O ljudi, preklinjem vas Allahom da namaze klanjate!'' Više puta je to ponovio, a zatim nastavio: ''O ljudi, bojte se Allaha pri postupku sa ženama! Oporučujem vam da ženama činite dobro i da prema njima dobri budete.

O ljudi, Allah je omogućio Svome robu da izabere između Dunjaluka i onoga što je kod Allaha, pa je on odabrao ono što je kod Allaha.''

Tada je Ebu Bekr, r.a., briznuo u plač i uzviknuo: ''Za tebe ćemo žrtvovati očeve naše, i majke naše, i djecu našu, i supruge naše, i imetke naše.'' Ebu Bekr je ove riječi više puta ponovio, dok su ga ljudi posmatrali i čudili se kako je mogao da prekine Poslanikov, a.s., govor.

Poslanik, a.s., nastavi: ''O ljudi, ne dirajte Ebu Bekra! Sa njim se niko ne može porediti. Ebu Bekra jedino Uzvišeni Allah može dostojno nagraditi.''

Na kraju, prije silaska sa minbera, Poslanik, a.s., je proučio posljednju dovu za muslimane: ''Neka vam Allah podari utočište, neka vas Allah zaštiti, neka vas Allah učvrsti i neka vas Allah pomogne! O ljudi, prenesite moj selam svima koji me budu slijedili sve do Sudnjega Dana.''

Zatim su Poslanika, a.s., ponovo unijeli u njegovu kuću. U kuću je ušla njegova kćerka Fatima i zaplakala je, jer Poslanik, a.s., nije mogao da ustane i da je poljubi među oči, kao što je to uvijek činio. Poslanik, a.s., joj reče da se primakne, pa se ona primaknu i on joj nešto šapnu na uho, na što ona još jače zaplaka. Zatim joj ponovo reče da se primakne, pa joj je opet nešto šapnu, i ona se onda nasmija. Kada su je poslije Poslanikove, a.s., smrti, upitali šta joj je njen babo rekao, ona reče: ''Prvi put mi je rekao: 'Danas ću umrijeti!', pa kada je vidio da plačem, rekao je: 'O Fatima, ti ćeš biti prva od moje porodice koja će mi se pridružiti.', pa sam se nasmijala.''

Pred samu smrt, Poslanik, a.s., je naredio da iz kuće izađu svi osim njegove supruge Aiše, r.a. Zatim se naslonio na njene grudi, podigao ruke ka nebu i izgovorio: ''Sa onima kojima si milost Svoju darovao: poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim. Gospodaru moj, oprosti mi i smiluj mi se, i pridruži me vjerovjesnicima. Gospodaru moj, pridruži me vjerovjesnicima.'' Posljednje riječi je ponovio tri puta. Zatim mu je ruka klonula i on se preseli u društvo vjerovjesnika.

Braćo moja! Poslanik, a.s., jeste napustio Dunjaluk, ali on je živ. Živ je u zbirkama hadisa, živ je u riječima miliona ljudi, živ je u životima vjernika, koji su ga uzeli za svoga uzora u životu.

Molim Dragog Allaha da nas uputi na ona djela, kojima ćemo pokazati i dokazati da smo mi Poslanikova, a.s., braća. Amin.