KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيم 

SREBRENICA

''Tako mi neba sazviježđima okićenog, i dana već određenog, i prisutnih, i onoga što će biti prisutno, prokleti neka su oni koji su rovove iskopali, i vatrom i gorivom ih napunili, kada su oko nje sjedili i bili svjedoci onoga što su vjernicima radili! A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnog i Hvale dostojnog vjerovali, čija je vlast i na nebesima i na zemlji – a Allah je svemu Svjedok. One koji vjernike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu pokajali – čeka patnja u džehennemu i isto tako prženje u ognju, a one koji budu vjerovali i dobra djela činili čekaju bašče džennetske kroz koje će rijeke teći – a to će veliki uspjeh biti. Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti.'' (El-Burudž, 1-12.)

Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu u opsjednutim gradovima i na okupiranim područjima izvršeni su brojni zločini nad civilnim stranovništvom, uključujući i genocid nad Bošnjacima. Za samo četiri dana u mjesecu julu 1995. godine, s namjerom i prema utvrđenom obrascu, zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti, u Srebrenici je na najsvirepiji način ubijeno više od 8.000 zarobljenih Bošnjaka. I pored toga što je Srebrenica od strane Ujedinjenih Nacija proglašena ''Zaštićenom zonom'', velikosrpski agresor je u toku jedne sedmice likvidirao i zatrpao u masovne grobnice na hiljade zarobljenih Bošnjaka; na stotine živih zakopao; muškarce, žene i dječake sakatio i klao; djecu ubijao pred očima majki; prisilio djeda da pojede džigericu svoga unuka; silovao žene i djevojke; deportovao oko 300.000 ljudi, uglavnom žena i djece. O tome postoje brojni dokazi među kojima i masovne grobnice koje je pokrila trava a zvijeri raznijele kosti.

To su prema Međunarodnom sudu u Hagu ''scene iz pakla napisane na najmračnijim stranicama ljudske historije''. Međunarodni sud pravde u Hagu je u tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore potvrdio izvršenje genocida u Srebrenici i masovnih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti u drugim područjima, ali je presudio da Srbija i Crna Gora nisu počinilac niti saučesnik u izvršenju genocida, već da je Srbija odgovorna za nesprječavanje genocida i nekažnjavanje počinilaca.

Bošnjaci su očekivali presudu vjerujući da svijet ne može opstati bez pravde, da će svijet propasti ako pravda ne bude izvršena. I zato je oglašavanje presude za većinu nas bilo teško – podnositi udar na svijest i osjećanje, na memoriju i na samopoštovanje. Utvrđujući zločin genocida i druge teške zločine koje nikad i nigdje nisu mogli pripremiti i počiniti pojedinci bez pomoći države, presuda nije izvršila pravdu kao zadovoljenje prava žrtava. Preživjeli Srebreničani nastavljaju da žive samo radi svojih mrtvih, pronađenih i onih još nepronađenih, nadajući se da će jednog dana ugledati njihove ubice s lisicama na rukama. Njih ne zanimaju velike riječi ni domaćih ni stranih političara, niti im kurtoazna izvinjenja išta znače.

''Svaki naš dan zove se Srebrenica i svaki naš dan zove se Potočari'', kaže jedna Srebreničanka. Te mučenice nepogrešivim instinktom slute da je njihov bol samo njihov i da ne treba vjerovati ni u kakve ''historijske poruke'' koje se 11. jula na dan obilježavanja genocida upućuju u Potočarima. Malo je u svemu tome iskrenosti, pa se taj cijeli moralistički ritual doima kao veliko pranje prljavih ruku. Uostalom, zar je trebalo da prođe punih deset godina pa da sa ''moćnog Zapada'' čujemo glasove koji jedan evidentno genocidni zločin nazivaju pravim imenom.

Točak prošlosti ne može se vratiti natrag i oživjeti mrtve. Ali kakav je smisao srebreničkih žrtava? Hoće li Potočari ostati samo polje bijelih nišana, a Srebrenica gradić koji umire, ili će sila života učiniti svoje? Odgovori na ta pitanja odredit će budućnost Bosne i Hercegovine. Ako postoji nada u pravdu i nada u spašavanje i obnovu života u Srebrenici, danas je sa ove hutbe preporučujemo.

Draga braćo i sestre! Ovaj svijet je mjesto velikih iskušenja za one koji imaju moć i ovaj svijet je mjesto malih ushićenja za one koji ne mogu proći putem do svoje obećane slobode. Ali, ovaj svijet je i vrijeme u kojem se može prepoznati mala duša velikih i velika duša malih ljudi koji su svjesni da je svaki Božiji dar iskušenje koje pretpostavlja obavezu podjela dunjalučkih briga sa svojim bratom. Dakako, Srebrenica je obaveza za svakog punodobnog i savjesnog Bošnjaka muslimana na iskušenje života, slobode, časti i imetka, kao što je i zekat na iskušenje današnjeg dana zahvalnost Allahu Uzvišenom, sabur i nada uz Allahovu pomoć, te istina i pravda uz Allahovu svemoć.

U Mekki gdje je rođen posljednji Allahov poslanik Muhammed, a.s., koji je iz nje protjeran zbog Islama, ali se nakon osam godina izgnanstva vratio kao pobjednik i tako ostavio amanet za sva vremena da prognanik iz svog rodnog mjesta ne smije nikada izgubiti nadu u povratak i ne smije nikada odustati od svog prava na rodni kraj, vlastiti dom i domovinu.

Srebrenica je za Bošnjake Mekka, gdje su rođeni Bošnjaci, koji su iz nje protjerani zato što su muslimani, ali baš zato oni nikada ne smiju izgubiti nadu u povratak u svoju Srebrenicu, u svoju Mekku, u koju se Alejhiselam vratio kao pobjednik, jer je ''ljubav prema rodnom kraju, prema vlastitom domu i domovini dio vjere'' – govorio je Alejhisselam.

Mi, Bošnjaci muslimani, ne smijemo dopustiti da počinitelji genocida nad našim narodom budu nagrađeni.

Mi ne smijemo ostaviti naše potomstvo u strahu od ponovnog genocida.

Mi se moramo pouzdati u Boga, dž.š., moramo vjerovati u sebe, moramo se organizovati tako da ne ostavljamo dugove našoj djeci, dugove koji će oni plaćati genocidom.

Moramo se uozbiljiti i shvatiti da je najsigurnija pomoć ona koju sami sebi donesemo.

Savjesni i odgovorni muslimani Bošnjaci treba da čuju i upamte ove Allahove riječi:

''Vi koji vjerujete, pobrinite se za sebe, jer ako ste krenuli pravim putem, ne mogu vam nauditi oni koji su na krivom putu. Na kraju svi ćete se vratiti Allahu pa će vas On obavijestiti o onome što ste radili.'' (El-Maide, 105.)

''Vi koji vjerujete, za prisne prijatelje uzimajte samo one između vas koji vas razumiju, jer vam ostali propast žele: jedva čekaju da vas kakva muka ili nesreća zadesi, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što u duši kriju, Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve knjige. Kad vas sretnu govore: 'Vjerujemo!' – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prsta svojih. Reci: 'Umrite od muke!' Allahu su zaista, dobro poznate misli svačije. Ako kakvo dobro dočekate, to ih razočara, a zadesi li vas kakvo zlo, to ih obraduje. No, ako vi budete strpljivi i bogobojazni, njihove zavjere i spletke neće vam ništa nauditi. Allah, zaista, zna ono što oni rade.'' (Ali Imran, 118-120.)

I na kraju zamolimo Svevišnjeg, da današnjim velikim danom, prvom džumom mjeseca Ševvala 1437. hidžretske godine, pomogne i sačuva Bošnjake u BiH kur'anskom dovom: ''Gospodaru naš, ne kazni nas za ono što zaboravimo i nehotice učinimo. Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas. Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti. Pobriši grijehe naše, oprosti nam i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruju!'' (El-Bekare, 286.)

Zamjenik Reisu-l-uleme Husejin ef. Smajić