KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić  

DABOGDA OVO, DABOGDA ONO!

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Kod ljudi ima jedna osobina koja nije u ljudskoj prirodi; koja je dobra kada se njome brane Allahova prava, a loša kada se zbog nje kidaju međuljudski odnosi; koja maksimalno crpi čovjeka i ne da mu da mirno spava; to je SRDŽBA. Odakle, ustvari, dolazi srdžba?

Prenosi se da je prokleti Iblis jednom prilikom savjetovao Musa'a, a.s., rekavši mu: ''Neka ti budem na pameti u tri situacije. Sjeti me se kada se rasrdiš. Tada ja kolam tvojim srcem poput krvi. Sjeti me se na bojnom polju. Kada se čovjek susretne sa neprijateljem, ja mu dođem i podsjećam ga na suprugu, imetak i djecu, sve dok ne pobjegne. Naročito se čuvaj da sjediš nasamo sa ženom koja ti nije dozvoljena. Tada sam ja tvoj glasnik njoj i njen glasnik tebi.''

Dakle, srdžba dolazi od prokletog šejtana. S tim u vezi se prenosi da su se jednom prilikom pred Poslanikom, a.s., posvađala dvojica ljudi. Jedan od njih, sav zajapuren, uvrijedi ovog drugog te Poslanik, a.s., reče: ''Zaista ja znam jednu riječ i ako je ovaj bude izgovorio, nestat će njegove srdžbe. Kada bi samo rekao: 'Utječem se Allahu od prokletog šejtana!''' Ashabi se obratiše tom čovjeku: ''Zar nisi čuo šta Poslanik, a.s., reče?'' Ovaj im odgovori: ''Nisam lud!" (Muttefekun alejhi)

U drugom hadisu se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: ''Zaista je srdžba od šejtana, a šejtan je stvoren od vatre; vatra se gasi vodom, pa kada se neko od vas rasrdi, neka uzme abdest.'' (Ebu Davud)

Prema tome, da bi se izbjegle negativne posljedice srdžbe, srdžbu treba savladati i progutati. S tim u vezi Poslanik, a.s., nam je dao još dva savjeta:

Prvi: ''Kada se neko od vas rasrdi, ako stoji neka sjedne, pa ako mu srdžba splasne uredu je, a ako ga ne prođe, neka legne.'' (Ebu Davud)

Drugi: "Ako se neko od vas rasrdi, neka ušuti!", to je ponovio tri puta. (Ahmed)

Prenosi se da je jednom prilikom Musa, a.s., u snu dobio naredbu da, kada se probudi, prvo što vidi da pojede, drugo da zakopa, a od trećeg da glavu okrene. Kada se Musa, a.s., probudio, krenuo je da ispuni naredbu. Prvo što je ugledao bilo je brdo, koje je trebalo da pojede. Međutim, kada je rukom posegnuo ka brdu, Allahovom voljom, ono se pretvorilo u jednu smokvu i on je stavi u usta. Ništa slađe i ukusnije u životu nije progutao.

Krenuvši dalje, ugledao je hrpu zlata i dragulja, koju je trebalo da zakopa. On poče zemlju navlačiti na blago, ali što ga je više prekrivao, hrpa se povećavala. Pošto se uvjerio da taj dio posla ne može završiti, on krenu dalje svojim putem.

Treće što je ugledao bila je lešina koja je širila neugodni smrad. Musa okrenu glavu od nje, a zatim požuri da Allahu saopći kako je obavio svoju zadaću. Allah mu tada reče: ''Jesi li vidio koliko je veliko ono brdo?'' ''Jesam'', odgovori Musa. ''Ono brdo je tvoja srdžba. Kada je progutaš, postaje ukusna. Ono zlato i dragulji su tvoja dobra djela. Što ih više skrivaš od ljudi, ona za Mene imaju veću vrijednost. A uginuli pas, to je slika dunjaluka. Ako mu se budeš posvetio, da znaš šta voliš.''

Braćo moja! Jedna od najtežih posljedica srdžbe jeste proklinjanje. ''Dabogda ti se desilo ovo, dabogda ti se desilo ono.'' U tim trenucima, kada prokleti šejtan preuzme kontrolu nad čovjekovim mozgom, čovjek gubi iz vida sljedeća dva hadisa koja govore o štetnim posljedicama proklinjanja.

U prvom Poslanik, a.s., poručuje: ''Zaista, oni koji proklinju na Sudnjem danu neće biti ni zagovornici (šefadžije) ni svjedoci.'' (Muslim)

U drugom hadisu Poslanik, a.s., veli: ''Kada neki čovjek nešto prokune, ta se kletva penje na nebo i nebeska vrata se pred njom zatvore. Zatim se vraća na zemlju, ali joj se i zemaljska vrata zatvore. Zatim krene desno i lijevo, pa kada ne nađe prolaza, ide na onoga kome je poslana. Ako on to nije zaslužio, vraća se na onoga koji je prokleo.'' (Ebu Davud)

Dakle, ne razmišljajući, vrlo često čovjek sam sebe proklinje, kao što to čini i onda kada kaže: ''Dabogda mi se desilo to i to, ako nije ovako kako pričam.'' Da li nama to zaista treba?!

Zar nije bolje da učimo dove jedni za druge i da se obasipamo blagoslovima? ''Dabogda ti bolji bio! Bog ti pamet dao! Allah ti se smilovao i uputio! Bog ti dao!'' I tome slično.

Zato, braćo moja, pozivam sebe i vas! Savladajmo svoju srdžbu kada nas uhvati! Nemojmo proklinjati jedni druge! Umjesto toga, obaspimo jedni druge dovama i blagoslovima!

Završit ćemo jednom lijepom predajom, koja govori o koristima savladavanja srdžbe.

Prenosi se da je sluškinja Mejmuna b. Mihrana nosila neku supu i spotakla se, te je sve prosula po Mejmunu. Kad ju je on pokušao udariti, ona mu reče: ''Gospodaru, sjeti se i primijeni Allahove riječi: '(Oni) koji srdžbu savlađuju.' '' On odgovori: ''Savladao sam je.'' Sluškinja nastavi: ''Učini onako kako piše u nastavku: 'I ljudima praštaju.' '' On potvrdi: ''Oprostio sam.'' Sluškinja tada reče: ''Učini onako kako Allah kaže na kraju ajeta: 'A Allah voli one koji dobra djela čine.' '' (Ali Imran, 134.) Mejmun na to reče: ''Učinit ću dobro prema tebi – slobodna si u ime Allaha.''

Molim Dragog Allaha da nam pomogne u savladavanju srdžbe. Amin.