KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

09. rebiu-l- evvel 1438. H. / 09. decembar 2016. god.

KO JE (BIO) MUHAMMED, A.S.?

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve ahbabe.

Braćo moja u Dini Islamu! Početkom 571. godine, tadašnji namjesnik Jemena, zloglasni Ebreha, odlučio je da sruši Ka'bu. Naime, on je bio ljubomoran na Mekkelije, kojima su iz raznih krajeva dolazili hodočasnici kako bi obilazili oko Ka'be i prinosili žrtve svojim božanstvima, pa je, u nadi da će hodočasnike preusmjeriti u svoje carstvo, u Jemenu sagradio veliku zlatnu kocku, sličnu Ka'bi. Međutim, pošto njegova ideja nije urodila plodom, odlučio je da sa svojom vojskom i slonovima krene prema Mekki i sruši Ka'bu.

Kada je vojska stigla do Mekke, Mekkelije, koje su se uvjerile da se ne mogu suprostaviti Ebrehi, povukle su se u brda. Tadašnji namjesnik Mekke, Abdul-Muttalib, je otišao kod Ebrehe i tražio da mu ovaj vrati kamile, koje mu je otela njegova vojska. Sav u čudu, Ebreha mu reče: ''Ja sam došao da srušim Ka'bu, a ti se brineš o svojim kamilama!?'' Abdul-Muttalib mu reče: ''Ka'ba ima svog Gospodara, Koji se brine o njoj. Ja sam gospodar svojih kamila.''

Kada se uvjerio da mu niko neće stati na put, Ebreha je sa svojim slonovima krenuo prema Ka'bi. Međutim, kada je došao do Ka'be, slonovi su stali. Kad bi ih okrenuo suprotno od Ka'be, oni bi krenuli, a kad bi ih ponovo okrenuo prema Ka'bi, oni bi stali. Tada iz daljine stiže Allahova vojska, jato malih ptica (ebabil), koji su po Ebrehinoj vojsci bacale kamenje od pečene gline, koje ih je izbušilo, kao što crvi izbuše list. Po tom događaju je i jedna sura u Kur'anu dobila naziv ''El-Fil'' (slon), dok je historija u svojim analima zabilježila naziv ''Godina slona''.

Samo dva mjeseca kasnije, u ponedjeljak 12. rebiu-l-evvela, odnosno, 20. aprila, kao prvo novorođenče, koje je rođeno u Mekki nakon događaja sa Ebrehom, na svijet je došao najveći čovjek u povijesti čovječanstva. Rođen je u blizini brežuljka El-Merva, nedaleko od Ka'be, u kući koja je do nedavno postojala kao Mekkanska biblioteka. Svjetlost, koja se pojavila kada ga je majka rodila, obasjala je dvorce u Šamu. Njegov dedo Abdul-Muttalib dao mu je ime Muhammed (onaj koga ljudi hvale), a majka Amina mu je dala ime Ahmed (onaj koji najviše Allaha hvali), baš ono ime kojim ga je Uzvišeni Allah spomenuo u Indžilu.

Taj dječak, koji je djetinjstvo proveo u čuvanju tuđih ovaca i kamila, vremenom je postao izvrsni trgovac, pažljivi muž, brižan otac a potom i dedo, susretljivi sugrađanin sa počasnom titulom El-Emin (povjerljivi), mnogima dobar prijatelj i, na kraju, Allahov posljednji poslanik.

Dragi Allah ga je podario da bude milost svim svjetovima, da bude svjetiljka koja svijetli u mraku, da bude uzor u ponašanju i vodič na putevima koji ka Allahu vode, da nevaljalima bude opomena prije nego im dođe kazna velika, i da dobročiniteljima bude radosna vijest da ih čeka nagrada najljepša.

Ashabi ga ovako opisuju: ''Bio je nurli bijel, kao da je stvoren od srebra; kosa mu je bila lagahno valovita; oči crne sa gustim i dugim trepavicama; imao je široko čelo i obrve u obliku polumjeseca; kada bi se nasmijao, zubi bi mu zablistali kao kada grom udara; usne su mu bile neprikosnoveno lijepe; brada gusta; vrat veoma lijep, ni dug, ni kratak. Dio vrata koji je bio izložen suncu i vjetru sijao je kao ibrik od srebra pomiješanog sa zlatom, reflektujući srebrenu bjelinu i crvenilo zlata; prsa su mu bila široka. Njihova glatka površina podsjećala je na ogledalo, a bjelina na mjesec; imao je široka ramena; ruke i mišići su bili prilično krupni; njegovi dlanovi su bili mekši od svile.''

Povrh svega, bio je nasmijan. I pored toga što su mu sva djeca, osim Fatime, r.a., umrla prije njega; i pored smrti najdraže životne saputnice, Hatidže, r.a.; i pored toga što je još u djetinjstvu ostao jetim, bez oca i majke; i pored smrti bliskih i dragih rođaka: amidže Hamze i amidžića Dža'fera, ali i amidže Ebu Taliba, koji ga je do svoje smrti štitio iako nije primio Islam; i pored stalne zauzetosti i brige oko stanja muslimana, posebno siromaha, te stalne borbe protiv nevjernika koji nisu prestajali da ga napadaju; i pored znanja kojem ga je Allah podučio, o smrti, o kaburskom azabu, o Ahiretu i obračunu na Sudnjem danu, – pored svega toga, – Muhammeda, a.s., ljudi nikada nisu mogli sresti a da nije bio nasmijan, tako da bi onaj koji bi ga sreo, zbog njegovog osmijeha i pažnje koju je poklanjao, pomislio da Poslanik, a.s., upravo njega najviše voli.

A volio je ashabe. Puno ih je volio i strogo je zabranjivao da se o njima ružno govori. A volio je i nas, svoje ahbabe. Često nas je spominjao u hadisima, izrazivši radost što će nas sresti na Drugome svijetu.

Zato se, braćo moja, i mi radujmo njemu! Upoznajmo se sa njim i slijedimo njegov put!

Molim Dragog Allaha da naš susret sa našim dragim Poslanikom Muhammedom, a.s., bude sa osmijehom na našim licima. Amin.