KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

11. safer 1438. H. / 11. novembar 2016. god.

LATERNENFEST UND FASCHING

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Danas je 11. novembar, u Austriji poznat kao Martinstag (Martinov dan), koji se obilježava u znak sjećanja na Svetog Martina. Ko je bio Sveti Martin?

Sveti Martin je prvi svetac, koji ima liturgijski blagdan a nije bio mučenik. Rodio se 316. godine kao sin rimskog vojnog časnika u provinciji Panoniji, u mjestu Sabaria (današnji Szombathely) u Mađarskoj. Kako bi odao počast vlastitom vojničkom zvanju, ali i naznačio djetetovu budućnost, otac mu je dao ime Martin, što je, ustvari, deminutiv od imena Mars, koji je u rimskoj mitologiji poznat kao bog rata. S obzirom da mu je otac bio vojnik, Martin se često selio, te je tako jedan dio života proveo u italijanskom gradu Paviji, gdje je, uz protivljenje svojih roditelja, prihvatio kršćanstvo. Sa 15 godina, po očevoj želji, Martin je regrutovan u rimsku vojsku i postao pripadnikom carske garde. Dio vojne obuke je proveo u francuskom gradu Amiensu, gdje se odigrao događaj koji je odredio njegov daljnji životni tok.

Naime, on je usred zime naišao na jednog prosjaka koji je, onako sav promrzao i u poderanim krpama, od njega zatražio milostinju. Kako kod sebe nije imao novca, Martin je mačem odsjekao polovicu svog crvenog vojničkog ogrtača i dao je siromahu. Legenda kaže da je tu Martinovu gestu popratilo naglo zatopljenje vremena, pa zato, u znak sjećanja na taj događaj, u nekim krajevima toplije dane pred početak zime nazivaju ''Martinje ljeto''.

Dvije godine kasnije, Martin je napustio vojsku i posvetio se misionarstvu. Prvo je postao svećenik, a potom biskup. Osnovao je nekoliko samostana, kao i prvo Evropsko sjemenište (školu za svećenike). Poznat je po svojoj brizi za siromašne i obespravljene, te svojoj borbi protiv uplitanja države u vjerske poslove.

Sveti Martin je još poznat kao zaštitnik vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, gostioničara, uzgajivača konja i gusaka, hotelijera, liječenih alkoholičara, švicarske papinske garde i Francuske. U njegovu čast je podignut veliki broj crkava i kapela.

Njegov spomendan je 11. novembar, dan kada je sahranjen. Prema običaju tada se peče guska i krsti mlado vino (Martinje). Po narodnom vjerovanju Martindan je kraj jeseni, završetak poljskih ratarskih radova i početak zime. Stoga je, naročito u srednjem vijeku, Martindan po cijeloj Europi bio veliki sajamski dan i vrijeme kad su se završavali mnogi ugovori, sklapale pogodbe, izmirivali dugovi, isplaćivale najamnine i porezi.

U Austriji, kao i u nekoliko drugih zemalja, Martindan se obilježava manifestacijom poznatom kao Laternenfest. Tom prilikom u noćnim satima djeca sa fenjerima (svjetiljkama) izlaze napolje i pjevaju pjesme u čast Svetog Martina.

Zanimljivo je da istog dana počinje i period maškara (Fasching), koji kulminira u februaru obilježavanjem Rosenmontag-a, Faschingdienstag-a i Arschermittwoch-a. Ovaj zadnji predstavlja početak kršćanske korizme, odnosno, 40-dnevnog posta, koji traje sve do uskrsa.

Od kada datira Fasching?

On datira još od prije pet hiljada godina. Naime, stari Babilonci su ga obilježavali sedam dana i to nakon njihove nove godine, a u čast vjenčanja jednog od božanstava. Tih dana se žitarice nisu smjele mljeti, a rob je smatran jednakim svome gospodaru. Svi su bili ravnopravni.

Kasnije su, po ugledu na njih, i drugi narodi počeli organizovati slične manifestacije. Na primjer, Egipćani u čast božice Isis, Grci u čast božanstva Dionisa, Rimljani u čast božanstva Saturna i tako dalje. Svako u nečiju čast.

U srednjem vijeku ova manifestacija je prerasla u Dan ludorija i kao takva ostala je i do dan danas. Tim povodom se ljudi oblače u različite kostime i izvode razne ludorije.

Maškare su još poznate i pod nazivom maskenbal, odnosno, bal pod maskama, koji se pojavio u srednjem vijeku kao posebna atrakcija za elitno društvo na evropskim dvorovima, te pod nazivom karneval, kao posebna atrakcija za običnu uličnu raju. Karnevali se organizuju po cijelome svijetu, a najpoznatiji su u Veneciji (Italija) i Rio de Ženejru (Brazil).

Dakle, svi su pod maskama, svi su ravnopravni i svi se vesele. Ali, u čiju čast? U čast nečastivog!

Braćo moja! Sigurno se pitate: Kakve veze sa Islamom imaju Laternenfest i Fasching? Naravno, da nemaju nikakve! Zato ja pitam sebe i vas: Zašto ih onda pojedini muslimani obilježavaju i slave? I zašto šalju svoju djecu na Laternenfest i Fasching? Integracija od nas to ne traži. Ona traži da poštujemo islamski princip, koji glasi: ''(O nemuslimani,) vama vaše vjerovanje, a meni moje!'', to jest, ''Svoje čuvaj, a tuđe poštuj!''

Eto, braćo! Sada kada znamo šta su to Laternenfest i Fasching, nadam se da ih u buduće, akobogda, nećemo obilježavati.

Molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put, da nam učvrsti naš iman i da nam pomogne da se okanimo svega onoga što ne priliči Islamu. Amin.