KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić 

30.09.2016. / 28. zu-l-hidždže 1437.

SELMANOVA HIDŽRA U MEDINU

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Jednu od najzanimljivijih hidžri učinio je Selman el-Faris, r.a., poznati kao Selman od Islama. On nije učinio hidžru da bi sačuvao svoju vjeru i svoj život, niti je učinio da bi ostavio svoje grijehe, nego je učinio da bi našao i slijedio Istinu.

On je porijeklom iz Perzije, gdje je kao sin starješine u selu, koga je otac posebno volio i cijenio, živio u raskoši i izobilju. Po vjeri je bio vatropoklonik (medžusija), koji je imao čast da loži vatru, koju su obožavali, da se ne bi ugasila. Izvan sela su imali jedno imanje, koje je otac obilazio svakog dana. Jednog dana otac nije mogao da ga obiđe, pa je zamolio Selmana da to učini. Na putu prema imanju Selman je prošao pokraj jedne kršćanske bogomolje, iz koje su se čuli glasovi, koji su ga privukli. Ušao je i ugledao ljude kako se mole. Bio je zadivljen. Pomislio je da je vjera tih ljudi bolja od njegove vjere. U razgovoru sa njima je saznao da njihova vjera potiče iz Šama. Kada se Selman navečer vratio kući, ispričao je ocu šta se dogodilo i pohvalio mu tuđu vjeru. To je oca razljutilo, pa je Selmana zatvorio u kuću i stavio mu okove na noge. Selman je poručio kršćanima da ga obavijeste kada neka karavana bude išla za Siriju. Kada su ga oni obavijestili, on se oslobodio okova i otputovao sa karavanom u Siriju kako bi našao ispravnu vjeru.

Kada su stigli u Siriju, upitao je ko je najbolji čovjek u toj vjeri? Oni mu rekoše da je to biskup, čuvar dotične bogomolje. On ode do njega i izrazi želju da uđe u kršćanstvo, te da bude uz njega, da mu služi i da se se sa njim moli Bogu. Međutim, nije mu trebalo dugo da otkrije da je biskup loš čovjek. On je svoje podanike podsticao da daju sadaku i obećavao im nagradu za to, a kada bi njemu dali nešto da udijeli na Božijem putu, on bi to kradom uzimao za sebe, a siromasima ništa nije davao. Tako je nakupio sedam velikih kesa zlata. Zbog toga ga je Selman jako zamrzio.

Nije prošlo dugo, a biskup je umro. A kada su se kršćani sakupili da ga ukopaju, Selman im je ispričao kakav je biskup bio, a zatim im je pokazao njegovu riznicu. Kada su oni vidjeli silno bogatstvo, odlučiše da ga uopće i ne ukopaju, već da ga mrtvog razapnu na krst i da ga kamenuju.

Malo zatim, oni izabraše drugog čovjeka na njegovo mjesto, te Selman i njega poče služiti. Za razliku od biskupa, ovaj čovjek je bio skroman i pobožan, te ga je Selman zavolio i uz njega ostao dugo vremena. A kada se i ovome približio smrtni čas, Selman ga zamoli da ga uputi na narednog čovjeka sa kojim bi se družio. Ovaj ga uputi na jednog čovjeka, koji je živio u Mosulu, te Selman ode do njega. Nakon kraćeg boravka kod tog čovjeka, Selman po njegovoj preporuci ode u Nesibin, a potom u Amuriju. Tamo mu je jedan pobožni čovjek rekao da će se na Arapskom poluostrvu pojaviti poslanik, koji neće jesti sadaku, a jest će ono što mu je poklonjeno i među plećkama će imati pečat poslanstva. On će preseliti (učiniti hidžru) u grad pun palmi (Medinu).

Selman tada odluči da ode u Arabiju i da upozna Poslanika, koga su najavile ranije nebeske knjige. Sve što je do tada stekao od imetka, ovaca i krava, Selman je dao jednoj arapskoj karavani da ga povede u njihov kraj. Međutim, oni su ga usput prevarili i prodali jednom židovu, koji ga je kasnije prodao židovima iz plemena Benu Kurejza, koje je živjelo u blizini Medine. Tako je Allahovom odredbom i svojom iskrenom željom za slijeđenjem Istine, Selman stigao u Medinu.

No, prije nego što je prihvatio novu vjeru, Selman je htio da se uvjeri da je Muhammed, a.s., zaista Allahov poslanik, te da provjeri da li on ima ona obilježja, koja je spomenuo pobožnjak iz Amurije. Jednog dana je odnio Poslaniku korpu sa hurmama. Poslanik ga upita: ''Je li to sadaka ili poklon?'' Selman reče da je sadaka, pa Poslanik pozva ashabe da uzmu hurme, rekavši da mu Gospodar ne dopušta da uzme sadaku.

Sutradan je Selman ponovno donio korpu sa hurmama, ali je ovog puta rekao da je poklon. Poslanik je uzeo jednu hurmu, a ostalo podijelio svojoj porodici i ashabima.

Zatim se Selman htio uvjeriti i u treći znak Muhammedovog, a.s., poslanstva. Pošto mu je bilo nepristojno da traži od Poslanika da zavrne košulju da bi vidio madež, iskoristio je priliku na jednoj dženazi kada je Poslanik, da se ne bi isprljao prilikom spuštanja mejita u mezar, odgrnuo svoju košulju skoro do pasa. Poslanik je primjetio da ga Selman zagleda, pa mu je u jednom trenutku rekao: ''Hoćeš li da vidiš madež?'' Odgrnuo je košulju i pokazao mu ga.

Tada je Selman izgovorio šehadet. A kada je ashabima ispričao svoj put do Medine, Muhammed, a.s, i ashabi su mu izašli u susret i pomogli mu da se oslobodi ropstva.

Braćo moja! Sutra navečer, akobogda, nastupa Nova 1438. hidžretska godina. Molim Dragog Allaha da nam je učini hairli i berićetnom. Amin.

Kullu 'amin ve entum bi hajrin!