KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić  

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيم

13.05.2016. / 6. ša'ban 1437

OČISTIMO SVOJ IMAN!

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Danas je petak 13.-ti, u svijetu praznovjerja poznat kao ''Crni dan'', dan koji donosi nesreću. Tim povodom, u sklopu naših priprema za doček mubarek mjeseca ramazana, danas želim da nam ukažem na nekoliko praznovjerja koja su prisutna kod nas, da nas upozorim na opasnost vjerovanja u njih i da nas pozovem da ih se okanimo.

Na samom početku želim da definišemo pojam ''praznovjerje''.

Sam naziv praznovjerje ukazuje da se radi o vjerovanju u prazno, bez osnova. Međutim, to je ipak nekakvo vjerovanje i kao takvo ono ima svoje posljedice. To je vjerovanje da mimo Allaha, dž.š., neko ili nešto (neka osoba, predmet ili događaj) ima snagu i moć da kreira nečiju sudbinu. To nije ništa drugo do li širk, najteži grijeh, koji se potajno uvukao u naš život i izmiješao naše vjerovanje sa nevjerstvom, odnosno, uprljao je naše vjerovanje.

U vezi s tim naš Gospodar nas u suri el-Bejjine podsjeća i upozorava: ''A naređeno im je da samo Allahu robuju, da Mu iskreno čistu vjeru ispovijedaju, i da namaz klanjaju, i da zekat daju; a to je – ispravna vjera.''

A zatim prijeti posljedicama: ''Oni sljedbenici Knjige koji ne budu vjerovali kao i mnogobošci bit će, sigurno, u vatri džehennemskoj, u njoj će vječno ostati; oni su najgora stvorenja.'' (5. i 6. ajet)

Spomenut ćemo sada neka od najpoznatijih praznovjerja, koja su prisutna kod nas, i u narodu i u džematu.

Krenut ćemo od ovog današnjeg – Petka 13.-og. On datira prvenstveno iz kršćansko-židovske praznovjerne tradicije, koja se bazira na strahu od petka, odnosno, od okupljanja muslimana u džamijama na džumi. S druge strane broj 13 je poznat kao nesretni broj, broj koji dolazi nakon savršenog broja 12 i koji u sebi ima naznake nesreće ili smrti.

S druge strane, historičari navode da je moguće da porijeklo ove tradicije, koja se počela obilježavati početkom 20. stoljeća, datira od Isusa, koji je po kršćanskom učenju razapet u petak, nakon što ga je izdao 13.-i učesnik Posljednje tajne večere.

Međutim, činjenica je da ovaj datum posebno poštuju Satanisti, koji toga dana, u čast prokletog Iblisa, prave poseban nered na zemlji, popraćen prolivanjem nedužne krvi. Zadnji put se to desilo u Parizu prošle godine, kada su satanisti napravili pokolj, a zatim kroz medije, što se savršeno uklapa u plan satanizacije Islama, provukli informaciju da su taj pokolj napravile samoubice – muslimani. Problem je jedino što su te samoubice, koje su žrtve krađe identiteta, još uvijek žive i putem interneta su se javile svijetu. Nije isključeno da se i danas ponovi nešto slično.

Sve su to razlozi koji ulijevaju strah u srca nemuslimana, nažalost i nekih ''muslimana'', koji zbog toga na Petak 13.-i vrlo često izbjegavaju izlazak na ulicu, odlazak na posao, let avionom i sl.

Drugo, vrlo prisutno praznovjerje kod nas, jeste da ženidba između dva bajrama donosi nesreću u braku. Zbog toga mnogi roditelji zabranjuju svojim sinovima da se tada žene, što je u nekim krajevima toliko uzelo maha da je poprimilo oblikharama. Međutim, tu se radi o vrlo lijepom sunnetu. Aiša, r.a., veli: ''Udala sam se za Poslanika, a.s., u mjesecu ševvalu (između dva bajrama). Pa ko je bio sretniji od nas dvoje?''

Sljedeće, kod nas prilično rašireno praznovjerje, jeste kucanje u drvo. Kaže se: ''Da ne čuje zlo''. To se radi onda kada čovjek priča o svojim uspjesima u životu, pri čemu strahuje da bi mu to moglo propasti, pa se nada da će kucanjem u drvo to izbjeći.

Porijeklo ovog praznovjerja datira još od davnih vremena kada su ljudi vjerovali da bogovi žive u drveću po šumama. Pa kada bi neko dolazio da moli nekog od tih bogova, ritual je zahtjevao da najprije dodirne koru drveta. Ako bi mu se ta želja kasnije ispunila, on je ponovo dolazio do istog drveta da kucne u njega. To je bila poruka bogu da je molba urodila plodom, a istovremeno gest zahvalnosti za uslišenu molbu.

Kod nas u Islamu je to puno jednostavnije. Onaj ko dočeka neku blagodat, jednostavno kaže: ''Elhamdu lillah!'', a onaj ko vidi tu blagodat ili čuje za nju kaže: ''Ma ša'allah!''

Sljedeće praznovjerje, koje je prisutno kod nas, jeste da potkovica donosi sreću. To praznovjerje, inače, datira od starih Grka iz četvrtog vijeka, koji su u to vrijeme konje smatrali svetim životinjama, a njihove potkovice predmetima koji donose sreću. Zbog toga su Grci držali potkovice zakucane u zidove ili iznad vrata kako bi im donosile sreću i štitile ih od zla.

Ista je stvar i sa hamajlijama, o kojima smo prije govorili, kao i sa vjerovanjem da se određenim danima ne smije nešto raditi. To su stvari koje ne donose sreću, nego nesreću. Jedina sreća jeste čista vjera u Uzvišenog Allaha, obraćanje Njemu i oslanjanje na Njega.

Molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put i da očisti naš iman od širka. Amin.