KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić  

09.09.2016. / 7. zu-l-hidždže 1437.

IBRAHIM I ISMAIL, A.S.

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Danas, kada se lagahno pripremamo za doček Kurban-bajrama; kada se hadžije u Mekki lagahno pripremaju da boravkom na Arefatu u nedjelju započnu obavljanje hadžskih obreda; kada muslimani u cijelom svijetu lagahno pripremaju svoje kurbane, želim da nas podsjetim na porijeklo Kurban-bajrama, hadža i kurbana. Odnosno, želim da se prisjetimo nekih od najvažnijih crtica iz života Ibrahima, a.s., i njegovog sina Ismaila, a.s.

Ibrahim, a.s., jedan od šest poslanika odluke (Ulul-'azm) poznat je još i pod imenom Halilullah (Allahov prijatelj). To ime je dobio nakon što je uspješno podnio sva iskušenja, kojima ga je Uzvišeni Allah iskušao. Jedno od tih iskušenja je bilo da on dugo nije imao djece. Nakon što mu je njegova supruga Sara poklonila robinju Hadžeru, a Ibrahim, a.s., proučio sljedeću dovu: ''Rabbi heb li mines-salihin.'', (Gospodaru moj, podari mi čestit porod.), Uzvišeni Allah ga je u 86. godini života obradovao sinom Ismailom, a.s. Od tada je ova dova, to jest, 100. ajet sure Es-Saffat, svim bračnim parovima, koji nemaju djecu, postala nada u Allahovu, dž.š., milost.

Njegova radost povodom rođenja sina, nije dugo trajala, jer je uslijedilo naredno iskušenje. Po naredbi Dragog Allaha, morao je Hadžeru i Ismaila, a.s., da ostavi u neplodnoj dolini, zvanoj Bekka, kod mjesta gdje će kasnije biti podignuta Ka'ba i osnovana Mekka. Hadžerin tevekkul, kada je pristala da ostane u Bekki, ubrzo je bio nagrađen. Nakon što su ona i Ismail, a.s., potrošili sve zalihe hrane i vode, koje su imali, Hadžera je počela trčati između dva brežuljka (Saffa i Merva) tražeći hranu. U jednom trenutku je vidjela sina Ismaila, kako kopa po zemlji, da bi potom iz zemlje šiknuo veliki mlaz vode. U strahu da se Ismail ne uguši, viknula je: ''Zem! Zem!'' (Stani! Stani!), ne bi li voda umanjila svoj tok. Tako je provrelo poznato vrelo Zemzem, koje danas piju hodočasnici, a koje je Hadžeri i Ismailu služilo i za hranu i za piće. Otuda je i propis trčanja (Sa'j) između Saffe i Merve i otuda je Hadžera primjer svim mutevekkilima i izvor nade, koja je satkana u riječima Milostivog: ''Ko se Allaha boji, On će mu izlaz (iz teške situacije) dati. I opskrbit će ga odakle se i ne nada. A ko se na Allaha osloni, pa On mu je dovoljan.'' (Et-Talak, 2-3.)

Nakon nekoliko godina, Ibrahim, a.s., se vratio u Bekku u susret Hadžeri i Ismailu. Tu ga je čekalo novo iskušenje – san u kome mu se naređuje da sina-jedinca žrtvuje kao kurban. Tada na scenu stupaju: Ibrahimova, a.s., odlučnost, kada je na Minni kamenjem gađao prokletog Iblisa, koji je došao da ga odvrati od njegove namjere, i otuda je propis bacanja kamenčića na džemretima; zatim, Ismailov, a.s., sabur, kada mu Ibrahim, a.s., saopćava svoj san i naredbu u njemu, a on odgovara: ''Babuka, učini što ti se naređuje. Vidjet ćeš, akobogda, da ću biti strpljiv.'' (Es-Saffat, 102.); a potom, njihova poslušnost, kada su krenuli za izvrše naredbu.

Sve navedeno Uzvišeni Allah je nagradio. Dolazi melek Džibril sa kurbanom, i gledajući scenu njihove poslušnosti Gospodaru, izgovara: ''Allahu ekber! Allahu ekber!'' Ibrahim, a.s., vidjevši da je Uzvišeni Allah poslao Džibrila sa kurbanom, koji će biti žrtva umjesto njegovog sina, izgovara: ''La ilahe illallahu vallahu ekber!'' Da bi potom Ismail, a.s., kada je vidio Džibrila sa kurbanom i kada je shvatio da će ipak ostati živ, rekao: ''Allahu ekber ve lillahil-hamd.''

Od tada datira propis klanja kurbana, koga hadžije, inače, kolju na Minni, i od tada datira Tekbir-i tešrik, koga mi učimo nakon svakog farz-namaza počevši od sabaha na Dan Arefata pa završno sa ikindijom četvrtog dana Kurban-bajrama.

Nakon tog velikog iskušenja, Ibrahimu i Ismailu, a.s., je došla velika naredba – da grade Ka'bu – prvi Božiji hram za ljude. I oni su je sagradili, tačno na sredini Zemaljske kugle, tačno ispod Bejtul-ma'mura – nebeske Ka'be – Božijeg hrama podignutog za meleke, a koji se nalazi na sedmom nebu. Podigli su je da bude simbol Božije prisutnosti na Zemlji i centar prema kome će se svi ljudi okretati u namazu. Podigli su je da bude izvor čežnje ašika, zaljubljenika u svoga Gospodara, koji će se telbijom odazvati Ibrahimovom, a.s., pozivu na hadž i dolaziti da tavafe (kruže) oko Ka'be, a potom da klanjaju iza Mekami Ibrahima (mjesta na kome je stajao Ibrahim, a.s., dok je gradio Ka'bu).

Braćo moja! Budimo ponosni što smo ummet Muhammeda, a.s., i millet Ibrahima, a.s.!

Molim Dragog Allaha da primi naše ovogodišnje kurbane i da ovogodišnjim hadžijama primi njihov hadž i njihove dove. Amin.