KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 

19. redžeb 1439.H. / 06. april 2018.g.

 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

 

ČOVJEK JE VJERE SVOGA PRIJATELJA

 

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Islamu! Čovjek je društveno biće, biće zajednice, biće džemata. Čovjek, koji ne voli društvo, smatra se bolesnim. A čovjek, koji izabere pogrešno društvo, smatra se zalutalim.

Naš voljeni Pejgamber, a.s., poručuje: ''Čovjek je vjere svoga prijatelja, pa zato neka gleda s kim će se družiti." (Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi)

Primjer prvi. Ukbe b. Ebi Mu'it. Čovjek za koga je bilo nade. Slušao je Allahove ajete, koji su ga potresali i bio je blizu da prihvati Islam. Ali, nije bio siguran. Njegov problem je bio njegov drug, koga je mnogo volio, ali za koga nije bilo nade. On se zvao Ebu Džehl.

Jednom prilikom, dok je Ebu Džehl bio odsutan iz Mekke i nije mogao vršiti utjecaj na Ukbu, ovaj je otišao kod Allahovog Poslanika, a.s., te nakon što mu je Muhammed, a.s., predstavio Islam, reče: ''Da (prihvatam Islam), ali sačekaj do sutra ujutro.'' U međuvremenu se Ebu Džehl vratio sa puta, te mu Ukbe reče: ''Ja ću sutra otići kod Muhammeda i prihvatiti Islam.'' Ebu Džehl mu odgovori: ''Kunem te našim prijateljstvom da se danas vratiš i pljuneš Muhammeda u lice!'' Pred Ukbom se pojavila dilema. Šta uraditi? Koga odabrati?

Ukbe je, nažalost, napravio pogrešan izbor. Iako je bio nadomak spasa i Pravoga Puta, ipak je izabrao zabludu. Dao je prednost Ebu Džehlu u odnosu na Muhammeda, a.s. I ne samo to, umjesto da postane musliman, postao je jedan od najgorih protivnika Islama, koji je na razne načine provocirao Muhammeda, a.s., i ostale muslimane.

Jednom prilikom je tako, dok je Poslanik, a.s., klanjao u haremu Ka'be, skinuo svoj ogrtač i stavio ga Poslaniku, a.s., oko vrata, a zatim ga stegao tako jako da je Poslanik, a.s., pao na koljena. Drugom prilikom je, dok je Poslanik, a.s., bio na sedždi u haremu Ka'be, uzeo utrobu i crijeva od kamile i bacio ih Poslaniku, a.s., na leđa, tako da Poslanik, a.s., nije mogao ustati sve dok nije došla njegova kćerka Zejneba, r.a., i skinula mu drob sa leđa.

Ukbe je završio neslavno, kao što i završavaju svi oni koji, umjesto da uspravno hode Pravim Putem, idu posrćući po oštrom kamenju i blatu zablude. Ukbe je ubijen na Bedru. Raspao se odmah nakon što je ubijen, tako da ga nisu uspjeli ni zakopati sa ostalim nevjernicima, zbog njegovog smrada, nego su samo nabacali zemlje na mjesto gdje je ubijen. Grozne li smrti!

Primjer drugi. Ajjaš b. Ebi Rebi'a. Prihvatio je Islam u Mekki, ali je bio slab u vjeri. Međutim, njegov prijatelj je bio Omer b. El-Hattab, r.a. Sa njim je krenuo i na put Hidžre. I dok su njih dvojica bili na putu prema Medini, Ajjašu je majka poslala izaslanika da mu kaže: ''Tvoja majka umire, a zaklela se da neće stati u hlad i da se neće okupati, dok se ti ne vratiš.'' Pred Ajjašom se pojavila dilema. Nastaviti put ili se vratiti majci?

Tada na scenu stupa prijatelj, koji ga hrabri da ustraje na Pravome Putu. Omer mu reče: ''Ajjaše, ako ona danas bude na Suncu, sutra će otići u hlad. Ako se ne okupa danas, navalit će joj vaške, pa će se okupati.'' Ajjaš je odlučio: ''Ne. Idem nazad.'' Omer mu veli: ''Ajjaše, ako se vratiš, odvratit će te od Islama.'' Ajjaš je uporan: ''Moram se vratiti.'' Kada je Omer vidio da nema koristi od odvraćanja i da će se Ajjaš vratiti, uradio je nešto sasvim neobično. Sišao je sa svoje kamile, a zatim je predao Ajjašu, koji nije imao kamilu i rekao mu: ''Ako odbijaš da me poslušaš i želiš da se vratiš, vrati se na mojoj kamili. Možda će te podsjećati na mene, pa ćeš se jednog dana vratiti nama.''

Ajjaš uze kamilu i vrati se svojoj porodici. Tamo je bio mučen i udaran, i bio je blizu da se pokoleba i da napusti Islam, ali ostala je Omerova kamila. Kad god bi je Ajjaš vidio, sjetio bi se svoga prijatelja Omera i njegovog imana, pa je zahvaljujući svome prijatelju ostao vjeran Islamu.

Braćo moja! Koliko ima uglednih ljudi vjernika, čija djeca su nakon mekteba i kućnog odgoja, ipak krenula krivim putem! A razlog je društvo. Najviše što čovjeka može odvesti sa Pravoga Puta jeste društvo, i isto tako, najviše što čovjeka može vratiti na Pravi Put jeste društvo.

Zato, gledajmo s kime ćemo se družiti i u tom smislu poslušajmo našeg Gospodara, Koji savjetuje: ''O vjernici, bojte se Allaha i družite se sa onima koji su iskreni!'' (Et-Tevba, 119.)

 

Molim Dragog Allaha da nas i našu djecu udruži – na Dunjaluku sa vjernicima, a na Ahiretu sa vjerovjesnicima i šehidima, te iskrenim i dobrim ljudima. Amin. 

Pravi prijatelj.doc
Microsoft Word Dokument 40.5 KB