KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 

 Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić 

 

15. ševal 1439.H. / 29. juni 2018. god.

 

OPUŠTANJE DA! – PREPUŠTANJE NE!

 

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Imam osjećaj da je prošla hutba bila teška za vas i da je niste dobro razumjeli. S toga danas želim da je malo pojednostavim i pojasnim. Njena tema je bila: Šta poslije ramazana? Naime, mi smo, hvala Dragom Allahu, 30 dana ramazana proveli u maksimalnom ibadetu – postili smo, učili i slušali Kur'an, zikrili, klanjali namaze i nafile, dolazili u džamiju, posebno na teraviju, družili se, prvenstveno na iftarima gdje smo razmjenjivali slatke riječi i zalogaje, bili na visokom nivou svijesti o Allahovoj, dž.š., prisutnosti i milosti, čemu nam je posebno pogodovalo odsustvo prokletih šejtana... Međutim, sada kada je ramazan prošao, skoro da ničega od ovog nabrojanog više nema. Dakle, došlo je do lagahnog opuštanja, što je i normalno, jer nakon žestokog tempa, treba i malo predaha. Međutim, ono što se ne smije desiti i na što sam u prošloj hutbi htio da upozorim, jeste da ne smije doći do prepuštanja.

Šta time želim reći? Da je prokleti šejtan sada slobodan i da će dati sve od sebe da nam sve to što smo stekli u mjesecu ramazanu uništi. Pa ako i ne uspije sve odmah ili prvi mjesec, onda će se potruditi da barem do idućeg ramazana to uništi. Da budemo na nuli ili, po mogućnosti, ispod nule.

S tim u vezi se prenosi da je jedan Rahib (isposnik), kome je Dragi Allah podario dug život, 200 godina proveo u ibadetu u jednom hramu. Nakon tih 200 godina dolazi mu prokleti šejtan i veli: ''Vidi budale, pred njim je još 200 godina života, a on se zatvorio u hramu.'' Kada je Rahib to čuo, posmislio je: ''Pa baš i jesam budala. Kad ću još toliko dugo živjeti, što ne bih malo izašao i zabavio se, pa ću se opet vratiti i ibadetiti.'' Međutim, kada je otišao u javnu kuću i počeo da čini blud, Allah mu je poslao meleka smrti da mu uzme dušu. Tako je Rahib u jednom dijelu dana izgubio svih 200 godina ibadeta i zaradio Džehennem.

O tome Poslanik, s.a.v.s., veli: ''Bludnik, u vrijeme dok čini blud, nije vjernik (mu'min); lopov, u vrijeme dok krade, nije vjernik; i alkoholičar, u vrijeme dok pije alkohol, nije vjernik." (Muttefekun alejhi)

S toga, braćo moja, moramo strogo paziti da nakon mjeseca ramazana ne izgubimo svoj iman, jer onaj ko ne bude imao u sebi barem trun imana, neće moći da uđe u Džennet. A da bismo obezbijedili sebi barem taj trun imana, izgovarajmo svaki dan: LA ILAHE ILLALLAH.

Nedavno se u Egiptu desilo da je jednu staricu sin doveo u bolnicu na pregled. I kada je pregled završen, a sin otišao da plati račun, majka je počela da izdiše. To su vidjela dvojica momaka, pa su dotrčali do nje i rekli: ''Majko, reci: La ilahe illallah, Muhammedun resulullah.'' Ona je to ponovila, a zatim dušu ispustila. Kada je sin došao i vidio je, počeo je plakati. Momci mu rekoše: ''Nemoj plakati, već se raduj! Mi smo pomogli tvojoj majci da izgovori šehadet i ona je preselila sa imanom.'' Sin ih tada napade: ''Šta ste uradili, idioti? Pa ona je bila kršćanka!''

Osim toga, moramo biti oprezni, jer prokleti šejtan nekada upućuje čovjeka da učini manje dobro djelo, kako bi ga odvratio od većeg. Na primjer, ako se bliži kraj namaskog vremena, a čovjek nije klanjao namaz, šejtan će ga navratiti da uči Kur'an, kako ne bi klanjao namaz navrijeme.

S tim u vezi se prenosi da je jedan čovjek pošao u džamiju na sabah pa se u putu okliznuo i pao u jednu blatnjavu baru i sav se isprljao. Pošto takav glibav (blatnjav) nije mogao u džamiju, vratio se kući i presvukao, pa opet krenuo u džamiju. Pošto je bio mrak i nije dobro vidio put, ponovo se okliznuo i pao u blato, te se ponovo vrati kući i presvuče. Kada je po treći put izašao iz kuće, pred kućom je stajao čovjek sa fenjerom (lampom) i rekao: ''Vidim da si krenuo u džamiju na sabah. Hajde da te otpratim i osvijetlim ti put.'' Ovaj je drage volje to prihvatio. Međutim, kada su došli do džamije i ovaj ušao u nju, čovjek sa fenjerom je ostao vani, pa ga ovaj upita: ''Hajde, zar nećeš i ti u džamiju?'' A ovaj mu veli: ''Neću ja tamo, ja sam šejtan.'' A ovaj zbunjeno upita: ''Ako si ti šejtan, pa zašto si mi onda pomogao da dođem do džamije?'' A šejtan mu odgovori: ''Kada si prvi put pao u blato i vratio se kući da se presvučeš, Allah ti je sve grijehe oprostio. Kada si drugi put pao i vratio se kući da se presvučeš, Allah je oprostio grijehe cijelom tvome selu. Pa sam se pobojao, ako budeš i treći put pao i vratio se kući da se presvučeš, da će Allah cijelom svijetu oprostiti grijehe, pa sam ti pomogao da dođeš do džamije.''

Braćo moja! Najbolji odgovor na pitanje: Šta poslije ramazana?, dat će nam hadis, koga prenosi Ebu Bekr es-Siddik, r.a. On veli da je ashab po imenu Hanzala, r.a., bojeći se licemjerstva, došao Poslaniku, s.a.v.s., i potužio se: ''Allahov Poslaniče, dok smo kod tebe i dok te slušamo kako nam pričaš o Džennetu i Džehennemu, imamo osjećaj kao da ih gledamo svojim očima. Ali, kad odemo od tebe i pozabavimo se svojim porodicama i imecima, većinu toga zaboravimo.'' Poslanik, s.a.v.s., mu odgovori: ''Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, kad biste vi uvijek bili u stanju u kome se nalazite dok ste sa mnom, prisjećajući se svega, meleki bi se s vama rukovali u vašim kućama pa čak i na putevima kojima prolazite. Ali, Hanzala, čas po čas! (3x) (Čas za ibadet, pa čas za Dunjaluk.) '' (Muslim)

Braćo moja! Sačuvajmo svoj islam i svoj iman, pa možda dosegnemo i ihsan! Ostanimo ustrajni i uspravni na Pravome putu, kako to i dolikuje jednom muslimanu i mu'minu! Povremeno se opuštajmo, ali pazimo na granice!

 

Molim Dragog Allaha da nam u tome pomogne. Amin.

Opustanje, ne prepustanje.doc
Microsoft Word Dokument 46.5 KB