KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 

 Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić 

 

15.06.2018. / 01. ševval 1439.

 

RAMAZANSKI BAJRAM

(1. Ševval 1439. H. god.)

 

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Evo, hvala Dragom Allahu, izašli smo hairli iz ramazana. To ne kažem zato što mi je drago da je ramazan prošao. Nego zato što mi je drago da je ramazan prošao, a mi iskoristili njegove blagodati. Sada smo, hvala Dragom Allahu, bolji ljudi. Kroz post i teraviju očistili smo se od grijeha. A kroz post, Kur'an, zikrove i dove, kroz redovne i nafila-namaze, kroz zekat, sadekatul-fitr i druge sadake, natovarili smo na svoja leđa teško breme dobrih djela. Uz ramazan smo molili, a i danas molimo Dragog Allaha da nam dobra djela ukabuli i u sevap upiše.

Kroz post, tokom kojeg smo se suzdržavali i od halala i od harama, naučili smo da nam u životu na ovome svijetu nema druge nego saburati. Kroz sadaku, koju smo draga srca davali, naučili smo da nam za život na ovome svijetu ne treba mnogo blagodati i da ima puno ljudi, koji imaju veću potrebu za blagodatima nego mi. Kroz sve nabrojano smo naučili da smisao života na ovome svijetu nije uživanje u prolaznim ljepotama, nego priprema za uživanje u vječnim ljepotama. Priprema, koja zahtijeva naša duboka razmišljanja. Priprema, koja ne smije čekati da napunimo 40 godina.

O tome Uzvišeni Allah veli: "I nastoj time što ti je Allah dao da stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine." (El-Kasas, 77.)

A u vezi s tim je i priča, koju želim s vama podijeliti, a koja govori o jednom siromašnom zemljoradniku, koji je živio u jednom dalekom kraljevstvu. U njemu je, naime, gorjela želja za bogastvom, tako jaka da je svaki čas mogla prerasti u pohlepu. Govorio je: "Kad bi mi neko ponudio toliko zemlje koliko mogu da obrađujem, ništa mi više ne bi bilo potrebno! Kad bih imao svoj posjed, bio bih pravi čovjek."

Jednog dana kroz njegovo selo je prolazio kralj. Saznavši za njegovu želju, reče da je spreman da mu je ispuni. "Dat ću ti toliko zemlje koliko mogneš obići za jedan dan, od izlaska do zalaska sunca.", obeća kralj pokazavši mu mjesto sa kojeg će sutradan ujutru krenuti i na koje će se vratiti sa zalaskom sunca. Siromah se jako obradovao iznenadnom daru i čim je sunce izašlo, požurio je, zapravo potrčao plodnom ravnicom da što više obiđe, jer će to još danas sve biti njegovo.

"Idem još onu livadu... Treba mi šuma... Na onom brežuljku ću napraviti kuću... Ondje vikendicu..." Trčao je sve do podne i došao do jezera koje mu se svidjelo pa je požurio i njega da obiđe. Dok je trčao, zaboravio je na vrijeme, koje je brzo teklo. Sunce je naginjalo ka zapadu kada je zaobišao jezero, i tek tada se sjetio da mora stići prije zalaska sunca na mjesto sa kojeg je krenuo. Pošto je bio podaleko, morao je trčati iznad svoje snage u strahu da ne zakasni i sve izgubi. Jedva je disao. Još malo mu je trebalo do cilja, možda ni kilometar, kada je ugledao kako sunce već zalazi.

Posljednje zrake sunca su obasjavale kraljeve ljude koji su ga čekali. Posljednji koraci umornog seljaka bili su teški kao da je na nogama imao olovne čizme, ali je stisnuo zube. Konačno! Zadnji korak! Zadnja zraka sunca! Stigao je i istog časa se srušio na zemlju. Htio je nešto da kaže, ali više nije imao snage. Svijet se okupio oko njega, ali se on nije micao. Bio je mrtav.

Zatim je došao kralj kako bi mu ispunio svoje obećanje. Međutim, kad je vidio čovjeka, samo je okupljenom svijetu rekao: ''Dajte ovom čovjeku onoliko zemlje koliko mu treba.''

Braćo moja lijepa! Mnogo je naših ljudi koji na ovome svijetu žive poput ovog zemljoradnika. Zato podsjećam sebe i vas na suru et-Tekasur, u kojoj Uzvišeni Allah opominje:

''Zaokuplja vas nastojanje da što bogatiji budete, sve dok mezare ne naselite. A ne valja tako, znat ćete vi! I još jednom, ne valja tako, znat ćete vi! Ne valja tako, nek znate pouzdano, Džehennem ćete vidjeti! Zatim ćete ga jasno vidjeti. Potom ćete toga dana za blagodati pitani biti.'' (Et-Tekasur, 1-8.)

Braćo moja! To što smo izašli iz ramazana, ne znači da smo izašli iz Islama! Zato pozivam sebe i vas! Dok ova tri dana budemo posjećivali svoju rodbinu, prijatelje i komšije i dok budemo sa njima razmjenjivali slatke riječi i zalogaje, razmišljajmo o porukama današnje hutbe!

Neka su vam hairli i berićetli dani Ramazanskog bajrama i da ih u zdravlju i rahatluku provedete sa svojim najmilijim.

 

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

Ram-bajram 1439..doc
Microsoft Word Dokument 41.0 KB