KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 

14. džumade-l- uhra 1439.H. / 02. mart 2018.g.

 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

 

STANOVNICI PEĆINE

(džuma br. 300)

 

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Velika mi je čast što, nakon šest i po godina boravka među vama, danas imam priliku da imamim 300.-u džumu-namaz u ovom džematu. Također mi je čast što sve hutbe, koje sam održao, možete naći na internet-stranici našeg džemata poredane po godinama, datumima i temama. To je moj mali doprinos, mali dio moga bogatstva i moj vakuf ovome džematu.

Braćo moja! Broj 300 se u Kur'anu spominje samo na jednom mjestu i to u suri Kehf (Pećina), koja je dobila naziv u znak sjećanja na grupu mladića koji su se, da bi sačuvali svoju vjeru, udaljili od svoga naroda i sklonili u jednu pećinu.

Moja želja danas jeste da vas upoznam sa ovim kur'anskim kazivanjem i da vam prenesem nekoliko informacija i zanimljivosti, koje su vezane za ove mladiće i njihovu pećinu.

Naime, ovi mladići su živjeli u jednom gradu, koji se prostirao na tlu doline Er-Rekim. U tom gradu je vladao zli vladar po imenu Dekanus, koji je poput Faraona u Egiptu i Nabukodonosora u Babilonu, sebe smatrao božanstvom, dok je njegov narod bio ogrezao u idolopoklonstvu (širku).

Ova grupa od sedam momaka, koji nisu htjeli da prihvate lažna božanstva, jednog dana su se sasvim spontano sreli u hladu jednog drveta, te su nakon međusobnog upoznavanja i razgovora, odlučili da na tom mjestu naprave sebi mesdžid, gdje će moći da se mole Jednom i Jedinom Bogu.

Nije prošlo mnogo vremena, a narod je saznao za njihova druženja, te ih prijaviše vladaru. Vladar je naredio da ih dovedu pred njega pa da ih on lično ispita. U razgovoru sa njima, shvatio je da se radi o ''odmetnicima'', koji bi mogli da ugroze njegovu vlast, te je odlučio da se s njima obračuna. Međutim, pošto su to bili momci iz uglednih i bogatih porodica, nije htio odmah da ih kazni, nego im je na očigled svjetine poskidao ukrase, a zatim ih pustio da odu i da malo razmisle o svom ponašanju, pa da mu kasnije dođu i da se pokaju za svoja ''nedjela''.

Kada su momci vidjeli da bi mogli bez vjere ostati, odlučili su da pobjegnu iz grada i da se sakriju jedno vrijeme, dok se situacija ne smiri ili vladar ne promijeni. Naišavši tako na jednu pećinu, koja im se učinila prilično sigurna, ušli su u nju, a na ulazu ostavili svoga psa da dežura, a potom proučili vrlo lijepu dovu: ''Gospodaru naš, podari nam direktno od Sebe milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost.'' (El-Kehf, 10.) Tom dovom, koja je kasnije postala dovom za uspjeh u poslu, momci su nas naučili da milost treba tražiti i očekivati direktno od Allaha, a ne posredno i od ljudi.

Nakon te dove, Uzvišeni Allah im je darovao Svoju milost i oni su zaspali – otvorenih očiju. ''Da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.'' (El-Kehf, 18.) I oni su se prevrtali čas na jednu čas na drugu stranu, dok ih je Sunce svojim zrakama zaobilazilo. Nauka kaže da je njihovim prevrtanjem osiguran protok krvi u organizmu, čime je spriječeno umiranje tijela, dok je njihov boravak u hladnoći spriječio propadanje tijela.

I tako je prošlo 300 godina i još 9. Dragi Allah nije rekao 309, nego 300 plus 9. S jedne strane, na taj način je spomenuo dva broja u Kur'anu, a s druge strane ukazao na važnost dvaju kalendara – sunčevog i mjesečevog. To jest, oni su u pećini ostali 300 sunčevih godina, odnosno, 309 mjesečevih godina.

Zatim su se probudili, da bi bili dokaz Božije moći. Probudili su se u nedoumici koliko su sati odspavali. Probudili su se vrlo gladni, pa su odlučili da pošalju jednog od njih u grad da im kupi halal hranu.

Kada je mladić ušao u grad, prvo što ga je iznenadilo bio je natpis na ulazu: ''Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Isa resulullah.'' Zatim su ga iznenadili grad i ljudi, koje više nije mogao prepoznati. A potom je on ljude iznenadio kada je htio kupiti hranu novcem koji već odavno nije bio u upotrebi i koji su ljudi smatrali pronađenim bogatstvom.

Ponovo je doveden pred vladara. Ali, ovog puta to nije bio Dekanus, već vladar musliman, koji ga je lijepo primio, te nakon razgovora sa njim otpratio do pećine, na čijem ulazu je potom sagradio džamiju.

Allahu Velikom hvala, imao sam priliku da posjetim tu pećinu i džamiju. One se nalaze na jugu Turske, na jednom brdu u blizini grada Tarsus, a u pravcu grada Mersin.

Braćo moja! Navedeno kazivanje nam poručuje, naročito našoj omladini, da u vremenu u kome vladaju lažna božanstva: novac, kocka, alkohol, droga, ugled, skupa auta i pokvarene žene, treba tražiti društvo koje je okrenuto ka pravom Bogu – Allahu, dž.š.

Ono nas, također, podsjeća da će doći vrijeme kada će ljudi pred najezdom Dedžalovih zločina bježati u brda. Zato nas Poslanik, a.s., i poziva da, radi zaštite od prokletog Dedžala, svakog petka učimo suru Kehf i da naučimo napamet deset prvih ili deset posljednjih ajeta te sure.

 

Naša posljednja dova glasi: ''Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!''

 

Ashabi Kehf.doc
Microsoft Word Dokument 46.0 KB