KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

 

petak, 25. novembar 2022  1. džumade-l-ula 1444 

 

OSLONI SE NA SILNOG I MILOSTIVOG!

(hutba br. 500)

 

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike na Pravome putu.

Braćo moja u Dini Islamu! Danas želim s vama da podijelim jednu priču koja ima dosta toga da kaže: i našoj lijepoj BiH koja danas obilježava svoj Dan državnosti, a i vašem Imamu koji, hvala Dragom Allahu, danas predvodi 500. džumu-namaz u ovom Džematu, kao i svakome od vas ko je u svome životu prošao kroz trnje i ostruge.

Naime, jedan imam u Americi pripovijeda kako mu je jedanput, nakon što je održao hutbu o smrti hzr. Hatidže i Ebu Taliba u ''Godini tuge'', prišao jedan brat i rekao: ''Brate, jako me je pogodila ova tvoja hutba.'' Imam ga je zamolio da mu objasni zašto, a on poče svoju priču: ''Brate, danas je prvi put u zadnjih godinu dana da sam stao na namaz. Odrastao sam u muslimanskoj kući, rođen u muslimanskoj porodici, prakticirao Islam većinu života, klanjao pet puta dnevno, ali danas nakon godinu dana prvi put ponovo stajem na namaz.'' Imam ga upita šta mu se desilo, a on nastavi: 

''Do prije godinu dana moj život je bio perfektan. Znaš kako je kad imaš plan za narednih pet – deset godina pa onda vidiš kako ti sve ide od ruke. Tamam sam bio napunio trideset godina, završio koledž i medicinu, radio dva posla, oženio ženu svojih snova i s njom dobio dvoje prelijepe djece.

U početku jeste bilo teško. Stažirao sam radeći i po šesnaest sati dnevno. Živjeli smo u malom stanu, imali auto koje se stalno kvarilo, godinama sastavljali kraj sa krajem. A onda, kako se počeo približavati kraj mog stažiranja, počeo sam dobivati unosne ponude od raznih klinika, bolnica i doktorskih grupacija. Tako smo odlučili da kupimo jednu lijepu kuću, potražimo djeci dobru školu, kupimo novi auto... Sve je krenulo nabolje i naši snovi su se počeli ostvarivati.

A onda, u jednom danu, sve se promijenilo. Došao sam kući ranije nego obično i nazvao selam. No, niko mi nije odgovorio. Pogledao sam na sat i vidio da je bilo vrijeme kada moja supruga inače stavlja djecu na spavanje pa i ona malo s njima odrijema, tako da ih nisam htio buditi. Uzeo sam nešto da pojedem a zatim sjeo da čitam neku knjigu i odgovorim na mejlove. Nakon nekog vremena čuo sam djecu. Mlađe je plakalo, a starije nešto nerazumno govorilo. K'o otac, bio sam uzbuđen i otišao u sobu da ih vidim. Kada sam ušao, vidio sam kako sjede na krevetu pored supruge, koja je ležala nepomično i nije reagovala na njihovu galamu. Kao doktor, prišao da vidim šta joj je. Bila je mrtva, i to već nekih sat vremena. Hladna. Napustila je ovaj svijet. Samo tako. Brate, u tom trenutku srušio mi se svijet. Izgubio sam ljubav svog života a djeca svoju majku. I ne samo to. Izgubio sam svoj iman. Slijedeća 24 sata su mi bila mutna. Dženaza, ukop, mnoštvo svijeta... 

Nakon dženaze zaključao sam se u svoju sobu i danima tamo ostao. Samo sam ležao u polumraku i gledao u plafon. Brigu o djeci su preuzeli moja majka i brat. A onda sam ponovo smogao snage da izađem, da vidim svoju djecu, da se vratim na posao. 

Polahko ali sigurno, iz sedmice u sedmicu iz mjeseca u mjesec ponovo sam sklapao slagalicu svog života. Posao je išao dobro, napravio sam i dobar raspored za djecu i sve je počelo da se vraća u normalu. Ali, jedna stvar je nedostajala a ja nisam znao koja. Sada znam. Nedostajao je moj iman. Bukvalno se raspao. Prestao sam klanjati. Moj brat mi je tada bio najveća podrška. On nije bio od onih ljudi koji se odjednom pojave u tvom životu i odmah ti počnu pametovati. Znaš, neki ljudi ti samo daju savjete ali ti nikada ne pomažu. Moj brat je pazio moju djecu, ostajao budan zbog njih kada bih išao na posao, pazio i mene. Zbog toga ga jako poštujem i volim. Svakog dana mi je govorio: 'Hajde, brate, moraš klanjati!' Ali, ja sam nastavio da se bunim i odbijam.

Jutros mi je došao i rekao: 'Nema više izgovora. Majka će paziti djecu, a ti ideš sa mnom na džumu. Past ćeš Dragom Allahu na sedždu i praznina u tvom srcu će nestati.' I, eto, došao sam na džumu. Slušao sam hutbu u kojoj govoriš o Poslaniku, s.a.v.s., kako je izgubio majku svoje djece i ljubav svog života. Pronašao sam odgovor na svoje pitanje. Sada mi opet sve ima smisla.''

Zato, brate moj! Ako te spopanu problemi ili tuga, obrati se svome Gospodaru. Znaj da jedino On tvoje probleme i tvoju tugu može da otjera. Ako ti se sruši svijet, ne gubi nadu. Znaj da je tvoj Gospodar blizu i da ti pruža Svoju Ruku. Pa i ako izgubiš sve u životu, nemoj izgubiti svoj IMAN. Ali ako i njega izgubiš, opet nije strašno. Znaj da tvoj Gospodar čeka da Mu se vratiš te da je Iman u Njegovoj Ruci. A Njegova Ruka je široka. Nikad ti neće nešto uzeti, a da ti neće nešto bolje dati. I čuvaj svoje prijatelje. Oni su rijetko ali neprocjenjivo blago. Često skriveno, ali uvijek tu za tebe.

Molim Dragog Allaha da nam podari iskrenost u našim riječima, djelima i prijateljima. Amin.

 

Tevekkul III.doc
Microsoft Word Dokument 60.0 KB