KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić 

 

petak, 9. septembar 2022  13. safer 1444

 

 

U SUSRET NOVOJ ŠKOLSKOJ I MEKTEPSKOJ GODINI

 

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Odgoj i obrazovanje su dvije najvažnije komponente ljudskoga društva. Jer, ako u društvu nema znanja ono ne može da napreduje i da se razvija, a ako u njemu nema odgoja ono se moralno degradira i propada. Drugim riječima, odgoj i obrazovanje su dvije strane iste pare – niti se mogu odvojiti niti bilo čime kompenzirati. Kao što se ne mogu ni kamuflirati: ni sa visokim položajem u društvu, ni sa velikom količinom ušparanog novca, ni sa skupim odijelima. 

Kao takvi, odgoj i obrazovanje nemaju alternativu, te se i jednom i drugom mora posvetiti podjednaka pažnja. Na to nas upućuje i naš Gospodar prvim riječima Objave: ''Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji stvara!'' (El-Alek, 1.) Čitaj, znači, uči! Ali nemoj učiti radi diplome, posla ili karijere. Oni će doći sami po sebi. Već uči da bi stekao znanje, koje će koristiti i tebi i drugima. A to ćeš postići samo ako budeš učio u ime Allaha i radi Njegovog zadovoljstva, to jest, uz odgoj.

U tom smislu, važno je znati i shvatiti da i odgoj i obrazovanje započinju kod kuće, a zatim se nastavljaju u školi kao najvažnijoj odgojno-obrazovnoj instituciji, te usavršavaju u školi života. A u svakoj od tih faza naši najvažniji pratioci jesu naši roditelji. 

Oni su, u principu, i naši prvi učitelji. Prve riječi, znanja i spoznaje dobivamo upravo od njih. Zatim nam, u skladu sa svojim mogućnostima, oni pomažu da steknemo osnovno obrazovanje. A onda nas bodre i na svaki mogući način podržavaju da steknemo i srednje i visoko obrazovanje. I oni su jedine osobe u našem životu koje iskreno žele da naučimo i napredujemo više od njih. 

I oni su naši prvi odgajatelji, koji se maksimalno trude da u nas usade odgoj, svjesni da je to najveće bogatstvo koje nam mogu dati. I svjesni da će za naš odgoj biti nagrađeni, kako je to i najavio naš Poslanik, s.a.v.s.: ''Ko bude odgojio dvije kćeri i o njima se brinuo dok ne odrastu, na Sudnjem danu ćemo ja i on biti kao ova dva prsta." Pa je sastavio kažiprst i srednji prst. (Muslim)

To, naravno, ne znači da mušku djecu ne treba odgajati i da za to nema nagrade. Apsolutno ne. Već to znači da ipak malo veću pažnju treba posvetiti odgoju kćerki jer će one sutra, osim brižne i čestite supruge, biti i glavni odgajatelji svoje djece. Dovest će babo sina na džumu i na bajram, dovest će djecu u mekteb i na teraviju, ali uglavnom neće moći posvetiti toliko vremena i pažnje njihovom odgoju, koliko to može njihova majka. To je i u skladu sa prirodom. Jer, djeca više pažnje posvećuju majci, a i vjera Islam to nalaže – tri put majka, a jednom babo. Što, opet, ne znači da babo treba da bude "metla za vratima". Jer, Džennet jeste pod majčinim nogama, ali babo drži srednja vrata Dženneta.

U tom smislu, posebnu pažnju nam skrećem na vjerski odgoj djece, koji se mora graditi na interakciji između roditelja i djece. Posebno kada je u pitanju najvažnija stvar u Islamu, a to je namaz. Tu interakciju ništa ne može kompenzirati. Pa ni mekteb. On je tu samo da pripomogne pri vjerskom odgoju, a ne da zamijeni ulogu roditelja. Ista stvar je i sa islamskom vjeronaukom u školi, koja samo dopunjava mektepske sadržaje. 

S tim u vezi, podsjećam roditelje da je u srednjim školama u Austriji obavezno pohađanje islamske vjeronauke, te da su djeca koja se odjave sa Islama obavezna da pohađaju časove etike.

I podsjećam roditelje da su oni odgovorni da vjerski odgoj svoje djece, a ne imami i vjeroučitelji. Jer je Gospodar u časnoj Knjizi rekao: ''Naredi svojoj čeljadi da obavlja namaz i budi ustrajan u tome!'' (Ta Ha, 132.) A nije rekao: ''De nađi nekoga da ti djecu poduči namazu!''

Braćo moja! Životna matematika je sasvim jasna: više truda donosi više uspjeha, a za ništa se dobiva ništa. Propusti u odgoju i obrazovanju se nikada ne mogu u potpunosti nadoknaditi. Ali se uz Allahovu volju i roditeljsku dovu mogu popraviti. U tom smislu pozivam sebe i vas da, uz brigu o odgoju i obrazovanju naše djece, što češće učimo slijedeće dove, sa kojima ćemo, akobogda, i završiti današnju hutbu:

Gospodaru naš, podari nam u našim bračnim drugovima i u našoj djeci radost i učini da budemo predvodnici bogobojaznih.

Gospodaru, omogući nam da ti budemo zahvalni na blagodatima koje si podario nama i našim roditeljima i da činimo dobra djela kojima ćeš Ti biti zadovoljan i popravi odgoj naše djece. Mi Ti se istinski kajemo i pokoravamo.

Gospodaru, daj da mi i naši potomci obavljamo namaz. Gospodaru, primi našu dovu. Amin.

 

Na pocetku II.doc
Microsoft Word Dokument 52.0 KB