KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

 

petak, 1. juli 2022 2. zu-l-hidždže 1443

 

OBEĆANJE LUDOM RADOVANJE

 

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Obećanje je, zaista, jedna lijepa stvar. Ono ljudima daje nadu, stvara osjećaj olakšanja u grudima te učvršćuje veze među ljudima, kako porodične tako i prijateljske i poslovne.

Naravno, to sve jako lijepo zvuči. Čak šta više, savršeno. I zaista bi sve i bilo savršeno kada bi ljudi ispunjavali svoja obećanja. Međutim, mnogi ljudi, iz želje da pokažu kako su oni dobri i sposobni i kako žele da pomognu drugima, previše obećavaju a malo ispunjavaju. Odnosno, obećavaju ono što ne mogu ili čak i ne žele da ispune, ali je bitno da oni obećaju i da drugi čuju da su oni obećali. Zbog tih i takvih ljudi je i nastala ona narodna izreka: ''Obećanje ludom radovanje.''

A to, zaista, nije ni lijepo ni pošteno. Čak je i opasno. Jer, obećati nekome pa to ne ispuniti u principu znači od nekoga emanet preuzeti pa ga iznevjeriti, odnosno, nekome ''u brk'' slagati. Te tri stvari su istovremeno i odlike licemjera – najgore sorte ljudi, kojoj također prijeti i najžešća kazna na Ahiretu. Zato se sa obećanjima ne treba igrati. Bolje je reći: ''Ne mogu ti obećati, ali ću se potruditi.'', nego li obećati pa slagati. Posebno ako se obećanje daje Uzvišenom Allahu.

S tim u vezi se prenosi da je ashab po imenu Sealebe tražio od Poslanika, s.a.v.s., da zamoli Uzvišenog Allaha da ga učinim bogatim, uz obećanje da će on svakome dati njegovo pravo. Muhammed, s.a.v.s., ga je odvraćao od te ideje jer će mu ona samo stvoriti veliku obavezu, ali je ashab bio uporan pa je Poslanik, s.a.v.s., proučio dovu. Nije puno prošlo a Sealebe je postao bogat. Njegova stoka se toliko razmnožila da mu je Medina postala pretijesna pa se morao iseliti. Zbog toga je prestao da dolazi na dnevne namaze i dolazio je samo na džumu. Zatim mu se stoka još više razmnožila pa je Sealebe prestao i na džumu da dolazi. Samo je povremeno pitao ljude šta ima u Medini, kao što je i Poslanik, s.a.v.s., pitao za njega.

A onda je došao ajet o obavezi davanja zekata pa su Poslanikovi sakupljači zekata došli kod Sealebe i tražili da dadne zekat. Sealebe im je samo rekao da produže dalje te da mu svrate u povratku. Međutim, kad su ponovo svratili on je opet odbio da da zekat, smatrajući da oni traže previše te da je to čista džizja (porez koji plaćaju nemuslimani u muslimanskoj zemlji). Oni su mu potom još nekoliko puta dolazili, ali ih je on uvijek odbijao, sve dok nisu objavljeni ajeti (75-77.) iz sure Et-Tevbe: ''Ima ih koji su se obavezali Allahu: 'Ako nam iz obilja Svoga dadne udjeljivat ćemo i bit ćemo dobri.' A kad im je On iz obilja Svoga dao, postali su škrti i okrenuli se – a oni ionako glave okreću. I na to im je On nadovezao licemjerstvo u srcima njihovim sve do Dana kada će Njega sresti, zato što su prekršili ono što su Allahu obećali i što su lagali.''

Kad je Sealebe čuo ove ajete požurio je da dadne zekat, ali je Poslanik, s.a.v.s., odbio da mu ga primi. I ne samo Poslanik, s.a.v.s., već i halife Ebu Bekr, Omer i Osman, r.a. Svi su govorili: ''Allahov Poslanik nije htio od tebe da primi zekat, pa kako ću ja.'' Tako je i ostalo sve dok Sealebe nije umro u vrijeme Osmanovog hilafeta.

Na kraju želim još da napomenem dvije stvari.

Prvo – Uzvišeni Allah je na više mjesta u Kur'anu dao Svoja obećanja, ali je za Sebe rekao: ''Allah, zaista, ne krši obećanja.'' (Ali Imran, 9.) Neka nam te riječi ujedno budu i zadaća za razmišljanje.

I drugo – u naša obećanja se također ubrajaju i naši međusobni ugovori, na koje nam Uzvišeni Allah prvim riječima sure El-Maide posebno skreće pažnju: ''O vjernici, držite se ugovora!''

S tim u vezi Poslanik, s.a.v.s., upozorava: ''Čovjek koji se oženi uz mali ili veliki mehr – ako nema namjeru da to pravo dadne ženi – on je varalica. Ukoliko umre prije nego što joj dadne mehr, srest će Allaha na Sudnjem danu kao bludnik! Čovjek koji se zaduži – ako nema namjeru da vrati dug vlasniku – on je varalica, sve dok ga ne vrati. Ukoliko umre prije nego što vrati dug, srest će Allaha na Sudnjem danu kao lopov.'' (Taberani)

Braćo moja draga, nemojmo obećavati ako nismo sigurni da obećanje možemo ispuniti. A ako već obećamo, onda nemojmo obećanje iznevjeriti. Jer, obećanje je dug a dug se mora vratiti ili namiriti.

U tom smislu molim Dragog Allaha da nam bude na pomoći. Amin.

 

 

 

Obecanje.doc
Microsoft Word Dokument 51.5 KB