KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

petak, 10. juni 2022  11. zu-l-ka'de 1443

JEDNO SMO?

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Mi živimo u svijetu principa i parola. Principi su pravila (pisana i nepisana), koja se radi reda i mira moraju poštovati, dok su parole izraz nezadovoljstva zbog nepoštivanja pravila kao i način podsjećanja na zaboravljena pravila. Nekada ih je teško i razlikovati, jer se principi vrlo često izražavaju u obliku parola.

Jedna od takvih parola, koja se u zadnje vrijeme vrlo često koristi, glasi: ''Jedno smo''. Postala je popularna od prošle godine kada se u sklopu ramazanskog programa bosanska ulema počela sastajati u TV-emisijama i na taj način pokazivati da je svaki naš alim dobar i bitan, da se za svakim može povesti, te da ni jednog ne treba odbaciti ili, ne daj Bože, vrijeđati i ponižavati. Zbog svog uspjeha i popularnosti ta parola se vrlo lahko prenijela na mnoga udruženja i brojne manifestacije, a sve sa ciljem da se ljudima skrene pažnja na princip jedinstva, koji treba da vlada među muslimanima, a koga, nažalost, nema u praksi. Jer da ga ima, ne bi bio u paroli.

Iz tog razloga danas želim da govorim o principu jedinstva. No, prije svega želim da se svi zapitamo: Da li smo mi jedno? Ili, možda, ne? I da li, uopće, želimo jedinstvo? U tom smislu 30 godina postojanja ovog Džemata ima šta da nam kaže. Ako iskreno želimo jedinstvo i ako smo jedno, onda to moramo i dokazati. Kako? Vrlo lahko. Treba samo da upotpunimo ''pet aspekata jedinstva'', a to su: Jedan Bog, jedan Poslanik, jedna Vjera, jedna Knjiga i jedan Ummet.

Prvo, dakle, što moramo učiniti jeste da priznamo da nema drugog boga osim Allaha: La ilahe illallah. Ako to ne priznamo, onda nemamo o čemu dalje govoriti. Jer to je princip na kome počiva cijeli Univerzum kao i vladavina Uzvišenog Gospodara. ''Kada bi na njima (na nebu i zemlji) bila druga božanstva mimo Allaha, propali bi (i nebo i zemlja)''. (El-Enbija', 22.) A kada to učinimo, onda svoje priznanje moramo u praksi dokazati. To jest, ne smijemo Mu širk činiti (druge ravnim smatrati). I ne smijemo svoje JA stavljati ispred Njega niti svoje principe ispred Njegovih. I moramo mu iskreno vjeru ispovijedati, na način da činimo ono što je On naredio i izbjegavamo ono što je On zabranio. I u tom smislu nam prokleti šejtan neće praviti probleme, jer je on Uzvišenom Allahu obećao da će sve ljude zavesti, osim iskrenih.

Slijedeće što moramo učiniti jeste da priznamo da je Muhammed, s.a.v.s., Allahov Poslanik: Muhammedun Resulullah. Kao u slučaju prvog dijela šehadeta, tako i u ovom drugom, moramo praksom pokazati da prihvatamo Muhammeda, s.a.v.s., za poslanika. To jest, da principe njegove prakse (Sunneta) prihvatimo kao vlastite. Prije svega njegov ahlak (moral), pa onda i sve ostalo.

A o samom jedinstvu on je izrekao mnogo hadisa, a nama je danas dovoljan samo jedan: ''Musliman je muslimanu brat.'' Kada bismo ovaj hadis iskreno prihvatili i u praksi primjenili, onda nema sumnje u to da bismo na putu ka našem jedinstvu uspjeli da dođemo do cilja.

Nakon ova dva priznanja, treća stvar koju moramo učiniti jeste da budemo ponosni na Allahovu vjeru Islam i činjenicu da smo mi muslimani. Naravno, i taj svoj ponos moramo dokazati. Ne samo izvršavanjem pet islamskih šartova (šehadet, namaz, post, zekat i hadž), jer bez toga uopće ne možemo ni govoriti o Islamu, već i prakticiranjem hadisa u kome je Poslanik, s.a.v.s., definisao muslimana rekavši: ''Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni drugi muslimani.'' Ako preko ovog hadisa budemo gazili, onda apsolutno nema nade da ćemo ikada postići naše jedinstvo. A gazit ćemo preko njega dokle god budemo licemjerni i neiskreni jedni prema drugima.

Četvrti korak koji moramo napraviti jeste da, nakon što smo prihvatili Allaha za Gospodara, prihvatimo i Njegovu riječ - Kur'an. To ne podrazumijeva samo puko učenje ili slušanje Kur'ana ili, pak, čitanje njegovog prijevoda, iako mnogi čak ni za to nemaju volje ni interesa, već njegovo prakticiranje, što nas opet vodi ka Sunnetu kao najboljem tumaču i komentaru Kur'ana. Pri tome moramo prihvatiti jednu vrlo važnu činjenicu, a to je da Kur'an i Sunnet nikada ne mogu zastariti te da njihovi principi važe sve do Sudnjeg dana, nebitno u kojem stoljeću živimo.

I zadnji (ništa manje važan) korak koji moramo napraviti jeste da shvatimo i prihvatimo da svaki čovjek, koji napravi prethodno spomenuta četiri koraka, pripada Ummetu Muhammedovom, s.a.v.s., i da kao takav ima pravo da s naše strane bude smatran bratom, u punom i bukvalnom smislu te riječi. To jest, da njegova radost bude naša radost, njegova tuga naša tuga i njegova potreba naša potreba. Nebitno koje je nacije, boje kože ili odakle dolazi.

Braćo moja! Ja znam da mi nemamo svi iste sposobnosti, poglede i htijenja, ali ako zaista želimo da budemo jedno onda svako od nas pojedinačno mora poraditi na sebi, mora upotpuniti navedene aspekte jedinstva i mora u sebi izgraditi iskrenost.

U suprotnom, ako ne želimo jedinstvo, onda možemo rahat nastaviti po starome i maniti se parola, jer ako nam principi ništa ne znače, onda nam ne trebaju ni parole.

Neka nam je Dragi Allah na pomoći i neka nas uputi na Pravi put. Amin.