KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

 

petak, 9. decembar 2022  15. džumade-l-ula 1444

 

BRAK NIJE IGRA

 

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike na Pravome putu.

Braćo moja u Dini Islamu! Hvala Dragom Allahu, u zadnje vrijeme naša omladina sve više stupa u brak te mi tim povodom postavljaju razna pitanja. Iz tog razloga danas želim da nas podsjetim na neke od najvažnijih propisa, odnosno, odgovorim na neka od najvažnijih pitanja vezanih za brak. To će ujedno biti i nadopuna, tj. nastavak mojih prethodnih hutbi na temu braka.

Prvo i možda najvažnije bračno pitanje jeste: ''Koga izabrati za bračnog druga?'' U tom smislu roditelji bi trebalo da odigraju ključnu ulogu te da svojoj djeci još od puberteta počnu da daju savjete i uputstva. Naravno, to nije garancija uspjeha jer veliku ulogu u odgoju djece igra upravo njihovo društvo, što roditeljima vrlo često pravi problem. Po pitanju izbora bračnog druga, časni Kur'an je vrlo jasan. U suri En-Nur Gospodar svjetova poručuje da su dobre žene za dobre muškarce, a dobri muškarci za dobre žene. I obrnuto, loše žene su za loše muškarce, a loši muškarci za loše žene. Naravno, pod lošim se misli na one koji su lošeg morala (bludnike). S druge strane, Islam dopušta muškarcu da oženi kršćanku ili jevrejku (iako muslimanke imaju prednost!), ali zabranjuje ženi da se uda za kršćana ili jevreja. Zanimljivo je primjetiti da, upravo iz ovog razloga, sve veći broj kršćana prihvata Islam. 

Nakon što se momak i djevojka upoznaju, slijedeća važna stvar jesu njihove zaruke, kojima se oni jedno drugom obećavaju te drugima pokazuju da su ''zauzeti''. A kada se momak i djevojka zaruče, onda na scenu stupa zabrana nametanja od strane trećih lica. ''Što si njega izabrala? Što nisi mene? Ja sam bolji od njega. De, razmisli!'' i sl. To se ne smije raditi! Naravno, zaruke nisu isto što i brak te se mogu u bilo koje doba bez ikakvih posljedica raskinuti, nakon čega momak i djevojka jedno drugom moraju da vrate dobiveni poklon ili burmu.

Međutim, ako tokom zaruka sve bude ''klapalo'', slijedeći korak jeste sklapanje braka, koje mora da bude javno. Kod nas je običaj da se naprave dvije ceremonije – jedna u općini i jedna u džamiji – pri čemu Islamska zajednica, da bi se izbjegle zloupotreba i malverzacije koje ženi mogu da nanesu štetu, zahtijeva da se prvo obavi ceremonija u općini. Naravno, ni ceremonija u džamiji nije nebitna jer sa sobom donosi dvije važne stvari kojih nema u općini, a to su: dova za mladence i mehr za mladu. Mehr je posebno važan, jer dokle god se on ne dogovori mlada ima pravo da odbije bračni odnos. A kada se mehr dogovori, on postaje obaveza odnosno dug, koji muž mora da isplati svojoj supruzi u toku njihovog zajedničkog života. Ako muž umre a ne isplati mehr, umro je pod dugom pri čemu njegova supruga ima pravo da iz njegovog nasljedstva uzme mehr ili da ga naplati na Sudnjem danu. Zato mehr treba shvatiti ozbiljno a njegov iznos ne treba dizati u nebo.

Sa sklapanjem braka ne treba previše odugovlačiti, jer je brak ''najbolji lijek za zaljubljene''. Naravno, u brak ne treba ni srljati. Svog budućeg životnog saputnika treba koliko god je to moguće upoznati. Jer, u životu nije sve ''med i mlijeko''. Zato i sa razvodom braka ne treba žuriti, osim ako je neko od supružnika izveo prevaru (blud). Gospodar svjetova od nas traži da u slučaju razvoda po jedan član iz njegove i njezine porodice dođu kod njih u svojstvu miritelja, pa ako ne uspiju pa ih pomire onda svako na svoju stranu. No, ni razvod nije kraj, jer su u Islamu dozvoljena DVA. Nakon prvog ili drugog razvoda ženi mora da prođe IDDET, tj. tri mjesečna pranja ili porod (ako je trudna), prije nego što postane razvedena. U tom periodu ona mora da boravi u kući svog muža sa ciljem da se pomire i nastave bračni život. Ako u tom periodu dođe do bračnih odnosa, smatra se da je brak nastavljen. U suprotnom, oni su razvedeni, i u slučaju da žele da ponovo budu u braku, moraju ponovo proći svu navedenu proceduru. U slučaju trećeg razvoda, nakon iddeta nema više povratka. Odnosno, ako bi poželjeli da se vrate jedno drugom, žena bi prvo morala da se uda za drugog muškarca i sa njim da ima bračni odnos, pa tek kad se razvede od njega i prođe njen iddet, ponovo stiče pravo da se uda za prvog muža. 

Pored navedenih vrlo je aktuelno i pitanje: ''Da li supruga smije da uzme muževo prezime?'' Naime, ima nekih koji to osporavaju jer po njihovom mišljenju u tom slučaju žena se odriče svoje porodice, a to po Islamu nije dozvoljeno. Međutim, situacija nije takva. Žena se nikada ne može odreći svoje porodice. U njenom rodnom listu će uvijek stajati imena njenih roditelja i njeno djevojačko prezime. Kao što će stajati i na njenoj smrtovnici. Najbolja opcija jeste da supruga zadrži svoje i doda muževo prezime, jer će na taj način svima pokazati da je udata, a sačuvat će i spomen na svoju porodicu, što je posebno važno ako je žena stekla visoko akademsko zvanje.

Braćo moja, u braku je dozvoljena igra, ali se sa brakom ne igra.

Molim Dragog Allaha da nam u našim bračnim drugovima i našoj djeci podari radost i da učini da budemo uzori bogobojaznima. Amin.

 

Brak III.doc
Microsoft Word Dokument 59.0 KB