KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

petak, 17. septembar 2021 10. safer 1443

SUDBINA

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova! Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Pripovjeda se da je jedna skromna žena svakog dana pekla friške lepine za svoju familiju. Pri tome bi uvijek ispekla jednu lepinu više ukoliko bi naišao neki putnik ili siromah, da se njome nahrani. Tu lepinu je ostavljala na vanjski dio kuhinjskog prozora blizu glavnog puta kako bi je siromasi mogli uzeti bez traženja dozvole.

Svakog dana bi neko uzimao tu lepinu. Međutim, došao je jedan period kada je svakog dana lepinu uzimao jedan ružni grbavi čovjek, koji bi, kad bi uzeo lepinu, umjesto da se zahvali rekao: ''Zlo koje učiniš ostaje kod tebe, a dobro koje učiniš vrati se tebi!''

Žena se stalno pitala: ''Šta hoće time da kaže?'' Počela je polahko dobivati neprijatan osjećaj zbog njegovog odnosa prema poklonjenoj lepini, te jednog dana odluči da ga se riješi. Stavila je otrov u tijesto lepine. Kad je ispekla i htjela da stavi na prozor ruka joj je počela da drhti. Reče sama sebi: ''Šta to radiš? Jesi li ti normalna!?''

Lepinu je odmah bacila u vatru, a zatim zamijesila novo tijesto i napravila novu lepinu, veću od uobičajene. Kad je ispekla stavila je na prozor. Kao i svakog dana grbavac je došao, uzeo lepinu i rekao: ''Zlo koje učiniš ostaje kod tebe, a dobro koje učiniš vrati se tebi!''

Pored ostalih ukućana, ova žena je imala i jednog sina koji je bio otišao u svijet da traži sreću i nafaku. On je marljivo radio na građevini, ali je vlasnik firme uvijek nalazio izgovor da mu ne dadne isplatu. Poslije par mjeseci uvidio je da ga gazda vara i izrabljuje, te odluči da se vrati svojoj kući bez zarađenog novca.

Ova žena je svaki dan upućivala dove Milostivom Allahu da čuva njenog sina i da se on hairli vrati kući. Toga dana, kada je htjela da otruje grbavca, navečer je neko pokucao na njihova kućna vrata. Kad je otvorila ugledala je svoga sina koji je bio umoran, prašnjav, iscijepan. Naravno, i gladan. Kad je ušao u kuću zagrlio je majku, oca i braću a zatim rekao: ''Pravo je čudo da sam danas s vama!''

Ispričao im je šta se sa njim dešavalo posljednjih mjeseci i na kraju rekao: ''Putovao sam pješke posljednjih dana, a posljednja dva dana kod sebe nisam imao nikakve hrane. Danas poslije podne, otprilike 10 km odavde, bio sam toliko iscrpljen od puta i gladi da sam pao u nesvijest. Mislio sam da ću umrijeti. Onda je pored mene naišao čovjek sa grbom i poprskao me po licu vodom te sam došao sebi. Zamolio sam ga da mi da nešto za jelo ukoliko ima kod sebe. Čovjek je bio fin i prijatan pa mi je dao jednu veliku lepinu, a zatim mi rekao: 'Mladiću ova lepina je moja hrana za cijeli dan, ali ti si u mnogo većoj potrebi od mene pa je ti cijelu pojedi.'''

Kad je to čula majka na licu joj se pojavi strah i cijelo tijelo joj je zadrhta. Doživjela je pravi šok. Sjetila se današnje otrovne lepine koju je bila pripremila. Da nije otrovnu lepinu bacila u vatru, nju bi danas pojeo njen sin i nikad joj se ne bi živ vratio kući.

Tada je shvatila značenje riječi koje je slušala svaki dan od grbavog čovjeka: ''Zlo koje učiniš ostaje kod tebe, a dobro koje učiniš vrati se tebi!''

Kod nas bi u narodu rekli: ''Kako posiješ tako ćeš i požeti.'' Ili: ''Zlo raditi a dobru se nadati, ne ide to.''

Braćo moja! Ova priča na jedan lijep način opisuje šta je to sudbina. Mnogi miješaju sudbinu sa slobodnom voljom, pa kažu: ''Sudbina mi je bila da dođem u Austriju.'' ''Sudbina mi je bila da se oženim tom i tom (udam za tog i tog).'' ''Sudbina mi je da nemam posla.'' To nije sudbina, to je naša slobodna volja. Ona jeste ograničena i vezana za Božiju volju, ali je naša. Sudbina nam u život šalje određene prilike i ljude, ali mi svojom slobodnom voljom biramo našu vezu sa njima. Kakve će biti posljedice toga, to će nam sudbina pokazati. Ako smo lijeni, to ne smijemo pripisivati sudbini. Što bi rekao jedan moj profesor: ''Nemojte svoju lijenost pravdati nedostatkom ambicija!''

Mnoge ljude zbunjuje činjenica da je Dragi Allah već zapisao sudbine u Levhi mahfuzu, da je Pero koje piše sudbinu podignuto a tinta osušena, da Dragi Allah već zna ko će u Džennet a ko u Džehennem, da dova mijenja sudbinu itd. Međutim, to ne treba da nas zbunjuje niti da nas plaši, jer mi treba da budemo svjesni da je Dragi Allah unaprijed znao šta ćemo mi uraditi i kakve ćemo odluke donositi, te nam je na osnovu toga sve unaprijed odredio i zapisao. Time se nama ne umanjuje sloboda izbora kao ni odgovornost za naša djela, jer mi ne znamo šta je On zapisao.

Dakle, u sudbinu se ubraja: ono što ne možemo promijeniti, ono na što ne možemo utjecati, kao i posljedice našeg izbora. Drugim riječima, ono što nas snađe nije nas moglo mimoići, a ono što nas mimoiđe nije nas moglo snaći. I tu ne pomažu riječi: ''Da sam uradio onako, bilo bi drugačije...''

Molim Dragog Allaha da nas uputi na izbor onih djela, čije će nam posljedice donijeti sreću i na Dunjaluku i na Ahiretu. amin.