KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

petak, 19. novembar 2021 14. rebi'u-l-ahir 1443

SITNICE SU KRUPNE STVARI

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova! Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Uzvišeni Allah u Kur'anu časnom poručuje: ''Ko učini i koliko trun dobra – vidjet će ga. A ko učini i koliko trun zla – vidjet će ga.'' (Ez-Zilzal, 7-8.)

Braćo moja u Dini Islamu! U našem stremljenju ka krupnim stvarima i velikim djelima, vrlo često zaboravimo na sitne stvari i mala djela. S toga danas želim da nam skrenem pažnju na važnost i vrijednost malih djela, a koje su oslikane u narodnoj izreci: ''Sitnice život znače.''

U principu, sitnice su poput dijelova slagalice (puzzle). Što više dijelova sklopimo, to je slika izraženija i ljepša. Zato je Poslanik, s.a.v.s., u svojim hadisima ponajviše insistirao baš na sitnicama. Tako nas je npr. on upozorio da ne potcjenjujemo ni jedno dobro djelo, pa makar da brata (sestru) susretnemo nasmijana lica. Osim što je osmijeh pri susretu sa bratom ili sestrom sadaka i dobro djelo, on ima i svoju psihološku stranu. Prisjetimo se samo koliko puta nam je, kada smo imali probleme ili težak dan, osmijeh brata ili sestre uljepšao dan. Čak je bio dovoljan i jedan obični smajli koji smo od njih dobili u poruci.

Zatim nas je Poslanik, s.a.v.s., pozvao da se čuvamo Džehennema pa makar sa pola hurme. Zar može postojati neka manja pomoć od te? Možda ne može zasititi, ali nekome može život spasiti. U svakom slučaju, ma koliko pomoć mala bila, ona se ubraja u sadaku, a čovjek će na Sudnjem danu biti u hladu svoje sadake sve dok ne položi svoj račun. I samo nuđenje pomoći nekome je pomoć, pa makar je taj neko i odbio.

S druge strane, Poslanik, s.a.v.s., nas poziva, čak i ako vidimo da nastupa Smak svijeta a u ruci imamo sadnicu, da je ipak zasadimo. Dakle, iako znamo da naše dobro djelo neće uroditi plodom, odnosno, iako smo sigurni da nam osoba kojoj nudimo pomoć ne bi pomogla kad bi nama pomoć bila potrebna, ipak treba da učinimo dobro djelo i pomognemo toj osobi.

Braćo! Ni jedno djelo nije malo ako ga Dragi Allah primi, kao što ni jedno djelo nije veliko ako ga Dragi Allah odbije. Svako dobro djelo je dobrodošlo, jer bilo koje od njih može da bude presudno za naš ulazak u Džennet, akobogda. Nebitno da li ga činili ljudima ili životinjama.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ''Jednom prilikom je neki čovjek išao putem pa ga je spopala velika žeđ. On je sišao u bunar i napio se vode. Kada je izašao iz bunara ugledao je psa kako zbog žeđi liže prašinu. Tada čovjek reče: 'I ovog psa je zadesila žeđ kao i mene.' Onda je ponovo sišao u bunar i svoju cipelu napunio vodom, prihvatio je zubima i tako se popeo iz bunara. Napojio je psa i Allah mu se na tome zahvalio i grijehe mu oprostio. Tada ashabi upitaše: 'Allahov Poslaniče, zar imamo nagradu i kad životinje napojimo?' On im odgovori: 'Za svako živo stvorenje imate nagradu.''' (Buharija)

Braćo moja! Osim što mogu da budu dobre i korisne, sitnice mogu da budu i ružne i štetne. S toga koristim priliku da nas podsjetim i upozorim na neke od njih, a koje su prisutne u našoj džamiji prilikom naših druženja ili zajedničkog klanjanja, a posebno kod džume-namaza.

Jedna od tih stvari jeste okretanje tabana prema Kibli. Naizgled banalna, ali u biti vrlo vrlo ružna stvar. To je jedan od najgorih načina za izražavanje nepoštovanja, kako prema ljudima tako i prema časnoj Ka'bi.

Zatim, sjedenje naslonjen na zid a okrenut raširenim nogama prema ljudima. To je očit znak nekulture i neodgoja, pogotovo kada se sjedi okrenut prema ženama, koje su se na takvo ponašanje muškaraca mnogo puta žalile, ali, očito, bez uspjeha.

Potom sitnice kod ezana i ikameta, koje paraju uši i koje bi trebalo popraviti, a to su izgovaranje riječi ''Hajje alel-selah'' i ''Hajje alel-fellah''. Pravilno je ''Hajje ales-salah''. Dakle, izgovara se ''salah'', a ne ''selah'' i između riječi ''ale'' i ''salah'' nema slova L. Kao što je ispravo i ''Hajje alel-felah'', bez dvostrukog L u riječi ''felah'', jer riječ ''fellah'' znači seljak. Dakle, da ne bi umjesto ''Požuri na spas!'', ispalo ''Požuri na seljaka!''

Pored navedenih sitnica, želim skrenuti pažnju i na klanjanje dva rekata Tehijjetul-mesdžida ili džumanskog sunneta nakon što imam počne da drži hutbu. Hutba je farz i ništa ne može imati prednost nad njom. Dakle, ako neko uđe u džamiju nakon što imam počne hutbu, dužan je da odmah sjedne i posluša hutbu. S tim u vezi upozoravam i one koji pričaju ili gledaju u Handy dok imam drži hutbu. Nemojte to činiti! Nemojte kvariti svoj džuma-namaz, kad vam se već ukazala prilika da ga klanjate.

Također, upozoravam i one među vama koji nakon džumanskog farza napuštate džamiju. Niko vam ne brani da koristite cafe-aparat i da se još malo zadržite u džematskim prostorijama, ali, živi bili, budite tihi i nemojte uznemiravati one koji su ostali da klanjaju još koji rekat.

Braćo moja! Obratimo pažnju na sitnice, jer to su krupne stvari!

Molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put i da nam pomogne da sastavimo svoj mozaik dobrih djela. Amin.