KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

petak, 21. maj 2021 9. ševval 1442

ZEMLJA NAŠA SVETA

            Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

            Braćo moja u Dini Islamu! Da bismo što bolje razumjeli trenutnu situaciju u Palestini, onda se prvo moramo malo vratiti u prošlost, a zatim baciti pogled u blisku budućnost, to jest, obratiti pažnju na događaje koji su se desili i one koji će se desiti, a koji se neće moći izbjeći. 

            Ovaj sukob između Arapa i Židova nije ništa drugo do li sukob dva naroda koji potiču od dva brata, odnosno, sinova Ibrahimovih, a.s., (koji je osim kao graditelj Ka'be, poznat i kao graditelj džamije el-Aksa). Arapi potiču od Ismaila, a.s., a Židovi od Ishaka, a.s. Iz Ismailove loze došao je samo jedan poslanik – Muhammed, a.s., dok su iz Ishakove loze došli svi ostali poslanici do Muhammeda, a.s. 

            Ishakov sin se zvao Jakub, a.s., koji je poznat i pod imenom Israil. On je imao 12 sinova, među kojima je i Jusuf, a.s. Kada Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''O sinovi Israilovi'', On se ustvari obraća sinovima, to jest, potomcima Ja'kuba, a.s. Ti potomci su se vremenom namnožili, tako da se 12 sinova podijelilo na 12 plemena, koji su ostali razjedinjeni sve do dolaska Davuda, a.s., koji ih je konačno ujedinio u jednu državu i bio njihov prvi kralj.

            Prije toga, oni su na čelu sa Jusufom, a.s., naselili Misir (pokrajinu u Egiptu), gdje su živjeli u slobodi sve dok ih faraon Ramzes II nije uzeo u ropstvo. Iz ropstva ih je izveo Musa, a.s., prešavši sa njima preko Crvenog mora i tako stigavši u Svetu zemlju (Palestinu). S obzirom da oni nisu htjeli da uđu u Jerusalem i osvoje ga, Uzvišeni Allah ih je prokleo tako da su morali 40 godina da lutaju pustinjom, dok konačno nisu ponovo došli u Jerusalem i osvojili ga pod vođstvom Musaovog, a.s., učenika Juše' b. Nuna. 

            U doba vladavine Davuda, a.s., a zatim i njegovog sina Sulejmana, a.s., njihova zemlja je doživjela procvat, pri čemu su ova dva poslanika proširila Harem džamije el-Aksa. Međutim, nakon Sulejmanove, a.s., smrti pregazila ih je vojska iz Babilona (Iraka) na čelu sa Nabukodonosorom, koji je 587. godine prije nove ere srušio džamiju el-Aksa te sravnio Jerusalem sa zemljom, a Židove ponovo odveo u ropstvo, iz koga su se izvadili tek 1948. godine. Te kobne godine Velika Britanija (koja je inače 1922. godine uzela Palestinu pod svoj protektorat) predala je Svetu Zemlju Židovima, koji su potom formirali državu Izrael, koja evo već 73 godine terorizira, ubija i protjeruje Palestince, te otima njihovu zemlju i kuće. 

            Što se tiče džamije el-Aksa, nju je po prvi put renovirao halifa Omer, r.a., nakon što su muslimani oslobodili Kuds od Bizantije. Nakon toga je džamija el-Aksa u više navrata bila dorađivana i proširivana, da bi se sada nalazila u vrlo kritičnom stanju, jer Židovi desetljećima kopaju kanale ispod nje i prijete da će je srušiti te nad njom izgraditi tzv. Solomonov hram.

            Treba napomenuti i to da kada se džamija el-Aksa spominje u medijima, obično se prikazuje Plava kupola, odnosno, Kupola na stijeni. To je, inače, stijena sa koje je Muhammed, a.s., započeo svoje putovanje – uzdizanje (Mi'radž) ka Uzvišenom Allahu, a cilj njenog pokazivanja jeste da se skrene pažnja sa džamije el-Aksa, kako se njeno rušenje ne bi primjetilo.

            Inače, planirano rušenje džamije el-Aksa trebalo bi da prethodi dolasku prokletog Dedžala, što bi situaciju, ne samo u Svetoj zemlji već i u cijelom svijetu, trebalo da dovede do ključale faze (velikih sukoba i ratova). Za muslimane bi to značilo skori trijumf Islama, odnosno, pojavu Imama Mehdija, koji bi trebao da odigra ključnu ulogu u pokretanju i okupljanju muslimana, te ubrzo za njim i povratak Isa'a, a.s., sa kojim će se (nakon što on ubije prokletog Dedžala) cijeloj Zemlji, pa tako i Svetoj, vratiti mir i blagostanje. 

            Prema vjerovanju tradicionalnih Židova, država Izrael bi trebala da traje isto onoliko koliko je trajala i prvi put, to jest 76 godina (dakle, matematički 2024. godine bi trebao da bude kraj). Ako se sve bude odvilo po tom planu, onda ćemo uskoro biti svjedoci velikih dešavanja i velikih predznaka Smaka svijeta, u kome će i kršćani (koji se posebno vežu za Isa'a, a.s., i Svetu zemlju) sigurno odigrati veliku ulogu. Lično vjerujem da je trenutna cjelokupna situacija u svijetu dio tog velikog plana, a Dragi Allah najbolje zna. Živi bili pa vidjeli, akobogda!

            Molim Dragog Allaha da nam podari razuma i mudrosti, kako bismo se u ovim teškim vremenima što bolje snašli, te sačuvali sebe i svoje najmilije. Amin, ja Rabbel alemin.