KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

petak, 5. novembar 2021 30. rebi'u-l-evvel 1443

KABURSKA HLADNOĆA

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova! Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Naš Poslanik, s.a.v.s., nam je preporučio da se često prisjećamo onoga što uništava slasti, a to je smrt. Zašto? Zato što su ljudi razumna bića, koja vole da razmišljaju o svemu samo ne o smrti. A kada bi razmišljali o smrti, onda bi više poveli računa o svojim djelima ili nedjelima, brinuli bi se o sebi a ne o drugima i pripremali bi se za susret sa svojim Gospodarom kao da će sutra biti, jer od tog susreta zavisi čitava čovjekova budućnost.

Hasan El-Basri veli: ''Kada osoba umre a njeni ukućani se okupe i počnu plakati, Melek smrti stane na vrata i kaže im: 'Nisam ga otkinuo od njegovih najdražih, niti sam mu skratio život. Naređeno mi je da u ovu kuću dolazim i uzimam ukućanima duše jednu po jednu sve dok niko živ ne ostane.' Tako mi Allaha, kada bi oni mogli da vide i čuju Meleka smrti, zaboravili bi merhuma i zabrinuli bi se za sebe.''

S tim u vezi danas želim s vama da podijelim slučaj jednog čovjeka, koji je prespavao sabah-namaz, zbog čega ga je obuzela tjeskoba u prsima. Zatim mu se desilo da je opet prespavao sabah-namaz, ali ovog puta nije osjećao nikakvu tjeskobu, zbog čega je osjetio da je došlo vrijeme da obnovi svoj iman. Ovo je njegova priča: 

''Odlučio sam da posjetim greblje i ako bude iskopan kabur da legnem u njega, da duši pokažem gdje će se smjestiti. Bilo je negdje oko jedan sat iza ponoći. Polahko sam otvorio kapiju i ušao.

Bio sam mnogo puta u ovom greblju na dženazama, ali sada sam prvi put sam, bez naroda. Čini mi se da nikad nije bila mračnija noć. Potpuna tišina. Osjetio sam miris svježe zakopanih kaburova. Sjeo sam pored jednog mezara i počeo razmišljati: Šta li ovi mezari kriju u sebi? Smijeh, radost, bol, uzvike? Šta bi sada stanovnici ovih mezara meni rekli kad bih mogao sa njima razgovarati? Vjerovatno zadnje riječi koje je Poslanik, s.a.v.s., pred svoju smrt rekao: ''Namaz, namaz i ono što je u vašem posjedu.'' ( Ahmed, sahih)

Pazio sam da me niko ne vidi. Allah zna šta bi pomislio, ali niko sem Allaha ne zna da sam tu zbog nekoliko prespavanih sabah-namaza. Nisam osjećao strah zbog toga što sam na greblju, hodao sam između mezara pazeći da ne stanem na neki. Pažnju mi je privuklo nekoliko svježe iskopanih mezara koji su čekali sutrašnje dženaze.

Otišao sam do njih. Srce mi je ubrzano kucalo, osjećao sam kao da me dozivaju. Dok sam išao između mezara, pitao sam se: Ko u njima sve leži: alkoholičari, oni koji su blud činili, sljedbenici strasti, oni koji su redovno klanjali i postili, čuvali se grijeha, oni koji su pred narodom glumili...?

Prišao sam praznom kaburu i pogledao u njegovu dubinu i mračninu. Stajao sam iznad njega a obuzimao me je neopisiv strah. Zašto su mi noge tako teške? Mnogo sam kaburova vidio, ali ovaj je poseban, jer ću sad u njega da legnem i to živ. 

Srce mi je opet ubrzano kucalo, osjećao sam da neko ima iza mene i da mi puše iza uha. Tjerao sam sebe da siđem dolje, jer nisam imao snage, bojao sam se njegove dubine. Subhanallah, tako mali prostor će nekome biti ili džennetska bašča ili džehennemska patnja.

Sišao sam polahko i sjeo na sredinu kabura skupivši noge prema prsima. Zamisli, sjedim na mjestu na koje će svako doći. To je jedino mjesto sa kojeg niko ne može pobjeći. Primakao sam usta desnom zidu od kabura i počeo da prisluškujem i dozivam onoga koji je tu nedavno ukopan: 'Prijatelju, gdje su ti sinovi, gdje su ti prijatelji i rodbina, gdje ti je bogastvo, kako si položio račun prve noći u kaburu, da li ti je kabur tijesan ili prostran, kakvi su Munkir i Nekir?' Odgovora nema. 

Naslonio sam glavu na zemlju i osjetio njenu hladnoću. Polahko sam spustio leđa i legao. Zatvorio sam oči i tada mi je samo jedna misao proletila kroz glavu: Kako je u njemu biti mrtav?

Dok sam ležao, pogledao sam polako prema lahdu. Iz njega je strujao neki povjetarac, a on je posebno bio mračan i tijesan. Lahd me je posebno prepao, pa sam se naglo podigao i sjeo.

 Dok sam sjedio, na um mi pade da se sa svakom dženazom požuruje i onda te u kabur spuste tvoji najbliži, a zatrpavaju te takvom brzinom kao da žele da te se što prije riješe. A kad završe, oni odoše a ja ostah sam, prepušten Allahovoj milosti. 

Izašao sam polako a noge su mi drhtale. Dok sam izlazio i rukama čupao zemlju, činio sam istigfar i sam sebi govorio: 'Neću više nikada sabah prespavati!' Bio sam slomljen i umoran.''

Braćo moja! Do početka mjeseca ramazana ostalo je još pet mjeseci. To je dug period da bismo čekali na obnovu imana. Zato pozivam sebe i vas, razmislimo o svojim djelima i nedjelima! Ovaj insan je prespavao samo dva sabaha. Zapitajmo se – koliko smo i šta smo to sve do sada mi prespavali? Ne sve, ali neke stvari se daju nadoknaditi.

Molim Dragog Allaha da nam pomogne u našoj namjeri da postanemo bolji ljudi. Amin.