KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

21.02.2020. / 27. džumade-l-uhra 1441.

PREDRASUDE, PREDRASUDE!

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Nalazimo se, evo, pred vratima mubarek-mjeseca Redžepa, časnog mjeseca, u kome treba lagahno da počnemo sa pripremama za doček mubarek-mjeseca Ramazana. U sklopu tih priprema svakako bi trebalo da razmislimo o jednom velikom društvenom problemu, koji je u isto vrijeme i uzrok i posljedica nedostatka komunikacije među ljudima. To je predrasuda, odnosno, predrasude, jer se ovaj problem najčešće javlja u množini. On se manifestuje na način da mi o nekoj osobi stvaramo sliku na osnovu njenih djela, a da je pri tome ne pitamo zašto to čini, zbog čega onda najčešće stičemo pogrešan dojam o toj osobi. Odnosno, o nekome mislimo da je dobar, a on ustvari nije ili da je loš, a on je ustvari dobar.

S tim u vezi, poslušajmo jedan divan primjer, jednu dirljivu priču, koju je ispričao jedan naš brat. On pripovijeda slijedeće:

''Moj gazda je vozio luksuzni auto, a moja svakodnevna dužnost je bila da ga kao nadzornik kuće pozdravim i otvorim mu kapiju. Ali, on nikada nije odgovorio na moje pozdrave.
Jednog dana me je ugledao kako otvaram vreće za smeće ispred kuće u potrazi za ostacima hrane. Ali, kao i obično, on se pravio kao da ništa nije vidio.

Već sutradan na istom mjestu pronašao sam papirnu kesu, koja je bila čista i u kojoj se nalazila dobro upakovana hrana. Bila je svježa, baš kao da je upravo donijeta iz supermarketa. Nisam se puno zamarao time odakle dolazi, već sam je uzeo i bio jako sretan zbog nje.

Od tada sam svakog dana na istom mjestu nalazio papirnu kesu sa svježim povrćem i kućnim potrepštinama. Jeo sam tu hranu i dijelio je sa svojom porodicom. Naravno, pitao sam se odakle dolazi ta hrana i ko to baš svakog dana zaboravlja papirnu kesu punu hrane?

Jednog dana mi je rečeno da je gazda umro. Puno gostiju je dolazilo u kuću i toga dana nisam dobio nikakvu hranu. Pomislio sam da je možda neko od gostiju uzeo kesu. Međutim, ista stvar se dogodila i drugog i trećeg i četvrtog dana... I tako se nastavilo. Nakon nekoliko sedmica, u kojima mi je bilo teško da prehranim svoju porodicu, odlučio sam da od supruge svoga gazde zatražim povišicu plate ili, u suprotnom, da dam otkaz na mjesto nadzornika.

Ona je bila šokirana. Upitala me je kako to da se u prethodne dvije godine nisam žalio na svoju platu, ako mi ona nije bila dovoljna? Naveo sam joj veliki broj izgovora, ali je nisam uvjerio. Na kraju sam odlučio da joj kažem istinu. Ispričao sam joj cijelu priču o kesi sa namirnicama, koju sam dobivao svakog dana. Ona me je upitala kada je to prestalo, a ja joj rekoh da se to desilo nakon smrti njenog supruga. Tada sam shvatio. Taj što je ostavljao hranu bio je moj gazda. Pretpostavljam da je to zbog toga što nikada nisam ni pomislio da osoba, koja nikada ne odgovara na moje pozdrave, može biti toliko velikodušna.

Zatim je ona počela da plače. Rekao sam joj da ne plače i da mi je stvarno žao što sam tražio povišicu, da nisam znao da mi je njen suprug ostavljao hranu, te da ću i dalje biti nadzornik i sretno obavljati svoju dužnost. Ona mi reče da plače zbog toga što je konačno pronašla sedmu osobu kojoj je njen suprug ostavljao hranu. 'Znala sam da moj suprug svakodnevno oprskrbljuje sedam osoba. Pronašla sam šest i svih ovih dana sam tražila sedmu osobu. I danas sam je, evo, pronašla.'

Od tog dana ponovo sam dobivao punu kesu hrane, ali ovoga puta njihov sin je donosio kesu mojoj kući i lično mi je predavao. Međutim, kad god bih mu se zahvalio, on nikada ne bi odgovorio. Baš kao i njegov otac! Jednog dana sam mu jako glasno rekao 'hvala', a on mi reče da se ne uvrijedim ako mi nekada ne odgovori, jer on ima problem sa sluhom baš kao i njegov otac!''

Zato, braćo moja, razgovarajmo i imajmo sluha jedni za druge! Nekada stvari izgledaju drugačije nego što u biti jesu. Svaka medalja ima dvije strane. A, naravno, ima i stvari koje se jednostavno ne mogu i ne smiju tolerisati.

Molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put, put koji vodi ka Njegovom zadovoljstvu i našem uspjehu. Amin.