KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

 06.03.2020. / 11. redžeb 1441.

OSMI MART

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! U nedjelju je 8. mart, međunarodni ''Dan žena''. Toga dana će mnoge žene pobjedonosno slaviti svoj dan, iako u principu one i ne znaju šta slave, jer da znaju, vjerovatno ga ne bi slavile. A dovoljan razlog im je taj što ne postoji međunarodni Dan muškaraca.

S druge strane, dok svi mediji budu brujali o tome kako je žena neravnopravna u društvu i kako treba da se izjednači sa muškarcem u svim poljima, mnoge žene će protestovati tražeći svoja prava, koja im je ovo ''demokratsko'' društvo otelo.

Naravno, to što će povodom 8. marta mnogi muževi izvesti svoje supruge u provod i pokloniti im ružu, kao što će i mnoga djeca pokloniti ružu svojim majkama, izgleda lijepo. Zaista lijepo. Ali je i šteta, jer se to događa samo jedanput u godini dana. Drugim riječima, pitamo se da li je to, ustvari, iskazivanje pažnje prema ženi ili, pak, njeno ponižavanje? Naravno, ja nemam namjeru nikome da određujem šta će da slavi, ali želim da skrenem pažnju na to šta se slavi, kako bismo razmislili da li ima svrhe i smisla to slaviti.

Za početak, želim s vama da podijelim fetvu o obilježavanju Dana žena, koju je izdao naš Fetva-i emin u BiH dr. Enes Ljevaković. On veli: ''Ženama treba na primjeran način ukazivati pažnju i poštovanje u svako doba godine, a ne vezati to za neki poseban dan ili datum. Obilježavanje 8. marta, kao posebnog dana žena, ne spada u našu islamsku tradiciju. Međutim, ne možemo reći da je zabranjeno da neko tog dana, kao i bilo kojeg drugog dana, iskaže neku pažnju prema supruzi ili majci ne povodeći se pri tome za tuđim običajima. Ideja o potrebi iskazivanja pažnje je dobra, samo što je ne treba reducirati na jedan dan.''

Inače, idejni tvorac 8. marta je Klara Ajzner Cetkin, utjecajna njemačka socijalistička političarka i borac za ženska prava. Ona je 8. marta 1911. organizirala prvu proslavu međunarodnog ''Dana žena'' i tom prilikom pozvala sve žene svijeta na četiri stvari:

1. ''Slobodnu ljubav'' – Udata žena, bez obzira što je u braku, ima pravo da svoju ljubav pokloni svakom muškarcu koji joj se svidi, dok djevojka ne mora da čuva svoju nevinost za svog muža, jer je nevinost vlastita imovina devojke i može je dati kome god ona hoće.

2. ''Pravo na razvod braka'' – Brak nije svetinja već proba za pronalaženje sreće, pa ako ta proba ne uspije, treba se razvesti. To je sasvim normalna stvar.

3. ''Abortus je prava stvar'' – Žena ima pravo na abortus, odnosno, da popravi ''greške'', koje su nastale tokom bračnog ili vanbračnog odnosa.

4. ''Žene treba da slave 8. mart'' – Ženama svijeta pripada jedna rumena, žarka ruža.

Braćo moja! Kada malo bolje pogledamo oko sebe, vidjet ćemo da je njen poziv očigledno naišao da širok prijem kod žena i djevojaka u cijelome svijetu. Mnogo je vanbračnih odnosa, mnogo izgubljenih nevinosti prije braka, mnogo je razvaljenih brakova, mnogo djece ubijeno abortusom, mnogo porodica uništeno... Šteta! Zaista, šteta. Šteta što mnoge žene i djevojke same sebe gaze i ponižavaju. Iskrenu sreću žena može naći samo u čednosti, u svojoj porodici, u okrilju voljenog muža i voljene djece, koji će joj svakog dana na različite načine ukazivati svoju pažnju.

Što se tiče Islama, on je još prije 15 vijekova ženi muslimanci vratio dostojanstvo i dao ravnopravan status u odnosu na muškarca. Pitanje je samo koliko ga žene muslimanke koriste, odnosno, koliko mi muškarci muslimani priznajemo svojim ženama njihova prava.

Na kraju, želim s vama da podijelim jednu istinitu priču, pravi primjer iskrene ljubavi i pažnje prema ženi.

Jedan djed od osamdeset godina svaki je dan dolazio u dom za stare i iznemogle osobe kako bi nahranio svoju suprugu. Jednog dana u posjeti toj ustanovi je bio jedan novinar, koji je bio zadivljen tim prizorom, pa je upitao djeda šta je razlog njenog boravka u tom domu. On mu reče da ona već duže vrijeme boluje od alzhajmerove bolesti, te da ima teški poremećaj zaboravljanja i da više nikoga ne poznaje.

Novinar ga ponovo upita: ''A da li se ona nekad zabrine ako vi ne dođete na vrijeme, s obzirom da ste stari?'' Djed odgovori: ''Ne, ona mene već pet godina uopće ne poznaje.'' Novinar iznenađeno upita: ''Pa zar vi i dalje dolazite svaki dan da je hranite, a ona ne zna da ste joj vi muž?!'' Djed pruži svoju ruku te pomilova novinara po kosi i reče: ''Sinko, ona ne zna ko sam ja, ALI JA ZNAM KO JE ONA!''

Molim Dragog Allaha da nam u našim suprugama i našoj djeci radost podari i da nas učini predvodnicima u bogobojaznosti. Amin.