KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

19.06.2020. / 27. ševval 1441.

ČOVJEK BI SE SAMO RASPRAVLJAO (džuma br. 400)

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova! Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Jedna od tema, kojoj se, nažalost, vrlo često vraćamo jeste rasprava. Kažem, nažalost, jer nikako da uzmemo pouku. Neki od nas stalno vode rasprave, čime potvrđuju istinitost Allahovih riječi: ''A čovjek je, više nego iko, spreman da raspravlja.'' (El-Kehf, 54.) Nekima je draže raspravljati nego se hljeba najesti.

Naravno, konstruktivna rasprava, koja vodi pronalaženju boljeg rješenja ili rješavanju problema, je dobra i poželjna. Međutim, kada ona prijeđe u domen privatnosti, u smislu ko je upravu a ko ukrivu, onda ona prerasta u svađu, čime postaje opasna po društvo (džemat).

Zato nas je naš Gospodar upozorio: ''I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne svađajte se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite strpljivi, jer Allah je, zaista, na strani strpljivih.'' (El-Enfal, 46.) Dakle, da bismo vodili konstruktivnu raspravu i izbjegli svađu i slabljenje džemata, trebamo se držati Allahove Knjige i Sunneta Njegovog poslanika te naoružati se saburom. Treba znati kada stati, odnosno, primjetiti kada to konstruktivna rasprava postaje destruktivna. To jest, kada rasprava o nekom problemu i sama postane problem.

Da bi to spriječio, naš Poslanik, s.a.v.s., nam je poručio: ''Garantujem kuću u podnožju Dženneta onom ko ostavi raspravu pa makar bio u pravu, garantujem kuću u sredini Dženneta onom ko ostavi laž pa makar bila i u šali i garantujem kuću u najvišem dijelu Dženneta onom ko uljepša svoje ponašanje.'' (Ebu Davud i Tirmizi – hadis hasen)

Braćo moja! Najljepše ponašanje ima onaj koji više radi, a manje priča. Odnosno, onaj koji se drži Poslanikovog, a.s., hadisa u kome on veli: ''Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori samo ono što je dobro ili neka šuti!'' (Muttefekun alejhi) Nema sumnje u to da je poslije Kur'ana najljepši govor ZIKR. Zato danas želim da vas podsjetim na neke zikrove koji se izgovaraju u posebnim situacijama, odnosno, kada je bolje reći nego prešutjeti.

Jedna od tih riječi jeste Subhanallah (Slava Allahu!). Ona se izgovara prilikom čuđenja, kada vidimo ili čujemo nešto čudno, bilo to dobro ili loše. Kod ove riječi treba voditi računa da ona ne postane poštapalica, da je čovjek stalno bez kontrole izgovara (Subhanallah ovo, subhanallah ono!). Jer tada ona postaje opterećenje u razgovoru i gubi vrijednost zikra.

Zatim riječi Elhamdu lillah (Hvala Allahu!). Ove riječi se izgovaraju kao zahvala Gospodaru na nekoj blagodati, a s obzirom da mi u svakom trenutku uživamo u Allahovim blagodatima, nema smetnje da se često izgovaraju. One pune prostor između nebesa i zemlje. I to su prve riječi koje je izgovorio Adem, a.s., nakon što je postao živ i tom prilikom kihnuo. Zato ih i mi izgovaramo nakon kihanja, a ne ''Nazdravlje!'' ili ''Pis, maca!'' i sl. Naravno, obavezno ih izgovaramo i nakon jela.

Riječi Allahu ekber (Allah je najveći!) izgovaramo kada se penjemo na neku uzvisinu ili kada se nečemu velikom iznenada obradujemo. Time potvrđujemo da je Allah veći i od one uzvisine i od one radosti koja nas je zadesila.

Zatim riječi La ilahe illallah (Nema boga osim Allaha!). Osim što su to najvrjednije riječi zikra, te ključ od imana i Dženneta, one su i riječi razgale u našim svakodnevnim brigama i problemima. One nas uvijek iznova podsjećaju ko je Taj Koji upravlja svime i u Čijoj Ruci je sva vlast i moć. Uz malu izmjenu i dodatak, ove riječi postaju tzv. Junusova dova: ''La ilahe illa ente subhaneke inni kuntu minez-zalimin.'', poznata kao dova za izlazak iz svake teške situacije.

Potom riječi Maša'allah. Ali pazite, ne ''mašalna'' kako je neki izgovaraju, već Maša'allah (Gledaj što je Allah dao!). Ove riječi donose bereket u naše poslove, a uz dodatak ''la kuvvete illa billah'' donose bereket i u naš imetak. Time one automatski postaju i zaštita od uroka.

I svakako, riječ Bismillah (U ime Allaha!), koju bismo trebali izgovarati prije svakog dobrog djela, a posebno prije jela, te prilikom ulaska u kuću, izlaska iz kuće, ulaska u džamiju, izlaska iz džamije, klanja kurbana, prilaska bračnom drugu u postelji itd. Na taj način stičemo Allahovu zaštitu od prokletog šejtana i dobivamo sevap za učinjeno dobro djelo. U principu, čovjek ne bi trebao ni da čini ona djela ispred kojih nema smisla da se uči bismilla. Ali, eto.

Na kraju ove moje 400. hutbe u ovome džematu, molim Dragog Allaha da nas ujedini u svakome dobru. Amin.