KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

17.01.2020. / 22. džumade-l-ula 1441.

MAJČINSKE LAŽI

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Naše dobre i drage majke ponekad znaju malo i da slažu. S tim u vezi, dr. Mustafa er-Rifa'i pripovijeda svoju priču:

Priča počinje mojim rođenjem. Bio sam jedinac u vrlo siromašnoj porodici, koja je s mukom preživljavala. Ako bi se u jednom danu našlo malo riže, moja majka je svoj dio davala meni. I dok je presipala svoj dio u moj tanjir, govorila bi: ''Sine, ja nisam gladna.'' To je bila njena prva laž.

Kada sam malo porastao, majka bi odlazila na rijeku u blizini naše kuće, nadajući se da bi mogla uloviti koju ribu, kako bi mi obezbijedila što bolju ishranu u toku mog odrastanja. Nakon mnogobrojnih pokušaja, jednog dana je ulovila dvije ribe i požurila kući da ih pripremi. Ispekla ih je i stavila ispred mene. Ja sam polahko uzimao komadić po komadić i čekao da mi se majka pridruži. Međutim, ona je uzimala samo ostatke koji su se nalazili na kostima i od tog prizora mi se srce cijepalo. Zatim je uzela drugu ribu i stavila je ispred mene, a ja sam joj je vratio kako bi i ona jela. Ali, ona je to odbila i rekla: ''Sine, ti znaš da ja ne volim ribu!'' To je bila njena druga laž.

Kada sam trebao da krenem u školu, nismo imali dovoljno novca za moje školovanja, pa je majka otišla na pijacu i dogovorila se sa jednim trgovcem da uzima od njega odjeću i da ide od kuće do kuće pa da prodaje ženama. Jedne kišne zimske noći, majka se do kasno nije vratila kući i ja sam otišao da je tražim. Našao sam je u jednoj ulici sa vrećom na leđima i zovnuo je: ''Majko, hajmo kući! Kasno je a i hladno. Možeš ujutro nastaviti.'' Ona se samo nasmiješila i rekla mi: ''Sine, uopće mi nije teško i nisam umorna!'' To je bila njena treća laž.

Na dan završnog ispita majka je insistirala da ide sa mnom u školu. Ja sam ušao u učionicu, a majka je ostala vani da me čeka po nesnosnoj vrućini. Kada je zazvonilo za kraj časa izašao sam iz učionice, a majka me je čvrsto zagrlila, upućujući Allahu dove za mene. U njenoj ruci sam ugledao čašu u kojoj je bio sok, koji je kupila da bih se ja osvježio poslije ispita. Uzeo sam čašu i napio se, ali, iako sam bio mnogo žedan, zagrljaj moje majke bio mi je najveće osvježenje. Pogledao sam je u lice i vidio graške znoja na njenom čelu. Ponudio sam joj da popije ostatak soka, a ona mi je rekla: ''Samo ti pij, sine, nisam ja žedna!'' To je bila njena četvrta laž.

Nakon smrti mog oca majka je živjela kao udovica. Sva odgovornost za kuću pala je na njena pleća. Život nam je postao vrlo težak. Moj amidža je bio dobar čovjek, živio je blizu nas i često nam je slao hranu. Kada su naše komšije vidjele da se naše stanje iz dana u dan pogoršava, savjetovali su moju majku, pošto je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji nas je toliko pomagao. Međutim, moja majka je to glatko odbila, rekavši: ''Meni više ne treba takva vrsta ljubavi.'' To je bila njena peta laž.

Nakon što sam završio fakultet i dobio dobar posao, pomislio sam da je pravo vrijeme da se majka odmori a da ja preuzmem brigu o kućnim potrebama. Osim toga, njeno zdravlje nije više bilo kao prije. Zato sam joj ponudio da napusti svoj posao, a ona je to odbila. Onda sam joj ponudio dio svoje plate, a ona je i to odbila, rekavši: ''Sine, čuvaj svoj novac! Ja imam dovoljno za sebe.'' To je bila njena šesta laž.

Kako bih dobio još bolji posao, upisao sam magistrat. Nedugo zatim, njemačka firma u kojoj sam radio, ponudila mi je mjesto šefa u jednoj filijali u Njemačkoj i zbog toga sam bio vrlo sretan. Počeo sam sanjati o novom početku i sretnijem životu. Nakon što su se stvorili povoljni uvjeti, pozvao sam majku da dođe živjeti sa mnom, ali ona je to odbila, rekavši: ''Sine, ne mogu to prihvatiti, nisam ja navikla na luksuzni život!'' To je bila njena sedma laž.

Prošle su mnoge godine i majka je doživjela starost. Osim toga, oboljela je od opakog raka. Neophodno je bilo da neko stalno bude uz nju. Međutim, između mene i majke bila je ogromna razdaljina. No, našao sam vremena i otišao majci u posjetu. Zatekao sam je nepokretnu nakon operacije. Kad me je ugledala pokušala se nasmiješiti, a moje srce je gorjelo od bola i tuge. Suze su mi se slijevale niz lice, a ona me je pokušala utješiti, rekavši: ''Sine, ne plači, ja uopće ne osjećam bol!'' To je bila njena osma laž. I nakon što je to rekla, zatvorila je oči i više ih nije otvorila.

Braćo moja! Zbog ovih i sličnih laži, Dragi Allah je učinio da Džennet bude pod majčinim nogama. Zato, čuvajmo svoje majke! Čuvajmo Džennet svoj! A ako one više nisu na ovome svijetu, onda im pošaljimo koju dovu, koju trajnu sadaku ili, još bolje, hadž.

Molim Dragog Allaha da se smiluje našim roditeljima, a posebno našim majkama, i da ih nagradi lijepim Džennetom. Amin.