KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

09.10.2020. / 22. safer 1442.

PRIVATNO ILI ZAJEDNIČKO?

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! U ovom vremenu privatluka i sebičluka, kada na svakom koraku vidimo oznake „Privatno“, „Privatni posjed“, „Privatni parking“ i slično, ne možemo a da se ne zapitamo: „Šta bi to danas trebalo da bude privatno a šta zajedničko? I gdje je granica između obaveznosti i ljudskosti?“

Priča prva. Učiteljica petog razreda je jednog dana svojim učenicima rekla: ”Volim vas sve.” Međutim, u sebi je izuzela učenika po imenu Teddy. Njegova odjeća je uvijek bila prljava, prosjek ocjena slab, a on je bio povučen učenik. Osim toga, nije se igrao sa ostalom djecom i stalno je imao potrebu da ide u WC. Zato je sa užitkom ispravljala njegov rad crvenom olovkom i na vrhu pisala ocjenu: ”Nedovoljan!”

Jednog dana je dobila zadatak da pregleda uspjehe učenika u prethodnim godinama. Dok je gledala Teddyjev dosije, ostala je zapanjena. Učiteljica prvog razreda je napisala: ”Teddy je pametno i nadareno dijete koje svoje zadatke obavlja pažljivo i uredno.” Učitelj u drugom razredu je napisao: ”Teddy je izvrstan učenik i omiljen među svojim kolegama, ali je uznemiren zbog raka od kojeg boluje njegova majka.” Učiteljica trećeg razreda je napisala: ”Smrt njegove majke teško je pala Teddyju. On se trudio koliko je mogao, ali njegov otac nije bio zainteresovan za njega. Život u takvom domu uskoro bi mogao ostaviti negativne posljedice ako se ne poduzmu kakve mjere.” Učiteljica četvrtog razreda napisala je: ”Teddy je potpuno povučen učenik. Ne želi da uči, nema prijatelja i spava u toku nastave.”

Učiteljica je tada shvatila u čemu je problem i osjetila stid zbog svoga odnosa prema njemu. Bilo joj je još teže kada su joj za praznik svi učenici donijeli lijepo upakovane darove, dok je Teddiyev poklon bio zamotan u papir.

Kada je otvorila Teddyjev poklon učenici su se nasmijali. U vrećici je bila krnjava biserna ogrlica i načeta bočica parfema. Na opće čudo, učiteljica se zadivila ljepoti ogrlice i toplo se zahvalila Teddiyu, stavivši ogrlicu na vrat i namirisavši se parfemom.

Toga dana Teddy nije otišao kući nakon škole, već je sačekao učiteljicu. Kada mu je prišla, rekao joj je: ”Učiteljice, Vi mirišete kao moja majka.” Učiteljica je briznula u plač, jer je shvatila da joj je Teddy donio bočicu parfema koji je koristila njegova majka.

Od toga dana posvetila mu je posebnu pažnju. Do kraja godine Teddy je postao najbolji učenik u razredu. Na kraju školske godine učiteljica je našla bilješku okačenu na svojim vratima u kojoj je Teddy napisao: ”Vi ste najbolja učiteljica koju sam ikada upoznao.” Učiteljica mu je odgovorila: ”Dragi Teddy, ti si me naučio kako da budem dobra učiteljica.”

Nekoliko godina kasnije učiteljica je dobila pozivnicu da prisustvuje svečanoj dodjeli diploma na Medicinskom fakultetu. U potpisu je pisalo: ”Vaš sin, Teddy!” Došla je na svečanost noseći bisernu ogrlicu i namirisana mirisom Teddyjeve majke.

Priča druga. Čovjek kazuje: „U petak nakon džume-namaza poselami me jedan čovjek i upita: „Sine, imaš li kakvu potrebu da ti je ispunim!?” Sa čuđenjem rekoh: „Ne, brate, meni ne treba ništa!” On se zatim okrenu prema čovjeku koji se brinuo o čistoći džamije, pa mu postavi isto pitanje. Čovjek pocrveni od stida i ne reče ništa. Ovaj izvadi veliku novčanicu i stavi onome u džep, a ja požurih za njim i rekoh: “Amidža, radiš li ti ovo svakog petka!?”

On reče: „Da. Ja sam postao univerzitetski profesor zahvaljujući tome. Prije mnogo godina dok sam klanjao džumu u univerzitetskoj džamiji bio sam jako zabrinut i tužan. Babo mi je tih dana preselio na Ahiret a u mojoj kući niko drugi nije radio. Mislio sam da ću morati da napustim studij. Poslije džume poselami me jedan čovjek i upita: „Sine, imaš li kakvu potrebu da ti je ispunim!?”

Stidno rekoh: „Amidža, ja nemam novca da platim ovaj semester na fakultetu, pa sam u velikoj brizi i neizvijesnosti!” On reče: „Sine, daj ti meni svoje podatke, pa ću ja sutra riješiti tvoj problem i stipendirat ću te dok se školuješ!” Moje oči se napuniše suzama. Taj osjećaj ne mogu opisati. Blagosiljao sam ga, a onda upitao: „A kako ću se ja, amidža, tebi odužiti!?” On reče: “Sine, kad završiš studij i nađeš posao, svakog petka isto ovo pitanje postavi nekome ko pored tebe klanja i pomozi mu ako možeš.”

Taj čovjek me je stipendirao sve dok nisam završio doktorat. Na kraju svake školske godine sam ga posjećivao i nosio vijest o uspjehu. A nakon što sam dobio posao profesora na fakultetu, ja poslije svake džume nekome ko pored mene klanja postavim isto ono pitanje, koje je meni uljepšalo život.“

Braćo moja, razmislimo o ovim pričama!

Molim Dragog Allaha da uljepša život onima koji drugim ljudima uljepšavaju život. Amin.