KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

13.11.2020. / 27. rebiu-l-evvel 1442.

MUHAMMEDOVE, A.S., MUDŽIZE

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.

Braćo moja u Dini Islamu! Mjesec Rebiul-evvel ćemo ispratiti hutbom o mu'džizama Muhammeda, s.a.v.s. To su čuda, koja su poslanici dobijali od Allaha, dž.š., kao dokaz njihovog poslanstva. Muhammed, s.a.v.s., ih je imao puno, a ja ću danas navesti njegove četiri mu'džize, odnosno, četiri situacije koje govore o tome kako je Muhammed, s.a.v.s., mogao da izvede čuda, kako je znao ono što drugi nisu znali, te kako su prolazili oni koji su pokušali da ga ponize.

Jedan kršćanin je primio Islam i naučio sure El-Bekare i Ali Imran. Nakon toga je napustio Islam i vratio se u kršćanstvo. Napisao je te dvije sure na papir i poslao ih Muhammedu, s.a.v.s., a zatim rekao: ''Muhammed zna samo ono što mu ja napišem.'' Nedugo zatim je umro i kad su ga ukopali, zemlja ga je izbacila na površinu. Kada su to vidjeli kršćani, rekli su: ''Ovo su uradili Muhammed i njegovi drugovi da bi mu se osvetili što je napustio Islam.'' Zatim su ga još dublje zakopali, ali je zemlja ponovo izbacila njegovo tijelo. Tada im je bilo jasno da to nije ljudsko djelo.

Nakon Bitke na Bedru u kojoj su muslimani zarobili veliki broj mušrika, došle su njihove porodice i rodbina kod Poslanika, s.a.v.s., kako bi otkupili svoje zarobljenike. Među zarobljenicima bio je i Abbas, amidža Muhammeda, s.a.v.s. Nezadovoljan zbog zarobljavanja rekao je Poslaniku, s.a.v.s.: ''Allahov Poslaniče, pa ja sam musliman, zašto ste me zarobili?'' Poslanik, s.a.v.s., mu je rekao: ''Allah zna jesi li ti musliman. Ako jesi, Allah će te nagraditi, a mi sudimo na osnovu onoga što znamo i vidimo. Nego, ti plati otkupninu za sebe i svoje bratiće!'' Kada je shvatio da nema drugog izlaza i da mora platiti otkupninu, Abbas se obratio Muhammedu, s.a.v.s.: ''Ali ja nemam toliko novca!'' Onda ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao: ''A šta je sa novcem koji ste zakopali ti i Ummu Fadl, nakon čega si joj rekao: 'Ako ja odem na put, ovaj zakopani imetak je za Fadla i njegove sinove, i za Abdullaha i Kusema.' Iznenađen ovim pitanjem, Abbas je uzviknuo: ''Ja uistinu svjedočim da si ti Allahov poslanik, jer, tako mi Allaha, za zakopano blago nije znao niko osim mene i moje žene Ummu Fadl.''

Džabir ibn Abdullah, r.a., prenosi: ''Na dan Hudejbije bila je nesnosna vrućina i muslimane je snašla velika žeđ, a vode nisu imali. Onda su ugledali kofu kod Poslanika, s.a.v.s., iz koje je abdestio, pa su požurili prema njemu. Kad ih je vidio okupljene Muhammed, s.a.v.s., ih upita: 'Šta vam je?' Odgovorili su: 'Allahov Poslaniče, nemamo vode ni za piće ni za abdest, osim te kofe kod tebe.' Nakon toga je Poslanik, s.a.v.s., stavio svoju mubarek ruku u kofu, a voda je počela šikljati između njegovih prstiju kao iz izvora, pa smo svi pili koliko smo mogli i abdestili se tom vodom.'' ''A koliko vas je bilo u tom trenutku?'' – upita ga Salim. A Džabir odgovori: ''Bilo nas je 1.500, a, tako mi Allaha, da nas je bilo i sto hiljada svima bi bilo dosta vode i za piće i za abdest.''

Ebu Leheb je izašao jednog dana na ugovoreni sastanak sa vođama Kurejša, pa su mu rekli: ''O Ebu Utbe, ti si naš prvak i uglednik i ti si najbliži po krvi Muhammedu. Ti znaš da je tvoj brat Ebu Talib prepreka između nas i Muhammeda. Ali, ako bi ti pristao da ubiješ Muhammeda, onda ni Ebu Talib ni Hamza ne bi mogli ništa učiniti, jer si im ti brat i ne mogu od tebe tražiti krvarinu.'' ''Prihvatam taj prijedlog'', odgovori Ebu Leheb, a vođe Kurejša ga od silne radosti počeše hvaliti i veličati. Pala je noć i Ebu Leheb je zajedno sa svojom ženom Ummu Džemil krenuo da izvrši svoj prljavi plan. Kada su došli kod Muhammeda, s.a.v.s., zatekli su ga na sedždi. Ebu Leheb je krenuo da ga udari, ali se nije mogao pomaknuti s mjesta. To isto se desilo i njegovoj ženi. Ostali su tako ukočeni sve do zore. Nakon što je Poslanik, s.a.v.s., završio s namazom, Ebu Leheb je zavapio: ''Muhammede, molim te, oslobodi nas ovog stanja!'' Muhammed, s.a.v.s., mu je rekao: ''Nećete biti oslobođeni dok mi ne obećate da me više nećete napadati i vrijeđati.'' Njih dvoje su dali čvrsto obećanje, a Poslanik, s.a.v.s., je uputio dovu Allahu i oni su se ponovo mogli kretati.

Molim Dragog Allaha da nas učini iskrenim sljedbenicima Muhammeda, s.a.v.s., i da nas nagradi njegovim društvom u Džennetu. Amin.