KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ» DORNBIRN

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

hutba: 9/2013 – 26. rebiu-l-ahir 1434.H. / 08. mart 2013.g. 

''ŽENITE NEOŽENJENE I UDAJITE NEUDATE!''

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.

Braćo moja u Islamu! Zamislite sljedeći prizor! Majka i otac uče tekbire i dove dok svatovska kola sviraju niz mahalu. Svatovi svraćaju u općinu gdje se obavlja građansko vjenčanje. Odatle odlaze u džamiju, gdje se pred Dragim Allahom, pred bijelom ahmedijom imama, pred svjedocima i svim prisutnima, obavlja šerijatsko vjenčanje. Imam u dovi moli Dragog Allaha da im podari sretan život i hairli potomstvo. I svi na to kažu: ''Amin''. Iz džamije svatovi odlaze u dom mladoženje. Mladenci su dočekani na kućnim vratima sa tekbirima i hair-dovama. U kuću ulaze sa bismillom, na Boga se oslanjajući. Nikada im ni šerbe ni kahva nisu tako slatki bili. Te noći su njih dvoje, kad su sve goste ispratili, abdestili se, dva rekata klanjali, i u dovi Rabba zamolili, da im podari hairli potomke. Stidljivo su, po prvi put, iskusili zajedničku postelju. Zato će venama njihovih potomaka teći trezvena krv, a na njihovim licima će sijati nur - svjetlo Dina, abdesta i sedžde. Imamova dova i dova njihovih roditelja je kod Boga kabul bila.

Braćo draga! Prizor, koji sam upravo naveo i čiji smo jedan dio mogli da vidimo prije desetak dana u našem džematu, govori o jednom normalnom i prirodnom fenomenu, a on se zove SKLAPANJE BRAKA. Ovaj fenomen je danas prilično ugrožen, što predstavlja veliki problem i za društvo općenito, a i za našu vjeru posebno i iz tog razloga danas želim da nas upozorim na taj problem dok još nije prekasno za djelovanje.

Mi živimo u vremenu zapadnih uragana, koji žele da unište naš moral, a time i našu vjeru. Živimo u vremenu velike izopačenosti, kada mladi, ali i razvedeni, bježe od braka i obaveza, ili žive u zajednici ali izvan braka, ili sklapaju istospolne brakove. S toga se na pleća nas roditelja, ali i džemata, stavlja jedna velika obaveza, koja je izražena u riječima Dragog Allaha: ''Ženite neoženjene i udajite neudate.'' (En-Nur, 32.)

Dakle, nama se stavlja u obavezu da razgovaramo sa našom djecom, te da ih upućujemo da čuvaju svoju predbračnu čistoću i da razmišljaju o braku i izboru svog bračnog druga. Poslanik, a.s., preporučuje da bračni drug bude vjernik, jer je tjelesna ljepota prolazna, bogatstvo potrošno, a ugled sklon gubitku. A kada odluče da se vjenčaju, obaveza nam je da im pomognemo koliko im je potrebno i koliko mi možemo.

            Naravno, to nije nimalo lahko postići. Mi se, u borbi za očuvanje naše djece i unučadi, ovdje na zapadu moramo bočiti sa zakonima, koji podržavaju vanbračne zajednice. Pogledajte samo jedan nedavni primjer iz našeg džemata. Momak i djevojka su punoljetni, zavoljeli se i odlučili da žive zajedno, pri čemu se još uvijek školuju i imaju primanja od države. Taj novac im je potreban, jer je ovdje skup život. Zar ne? Država im kaže: slobodno živite zajedno, to je princip slobode izbora, i imat ćete primanja od države sve dok ne završite školu. Ali, ako se vjenčate, zaboravite na ta primanja. Naravno, momak i djevojka će u ovom slučaju izabrati da žive u zajednici izvan braka.

            Eh, tu se sada mi kao roditelji i mi kao džemat nalazimo pred teškom odlukom. Kako ćemo postupiti? Ne smijemo im dozvoliti da žive u takvoj zajednici, jer se u njoj intimni odnosi računaju kao blud, a to je veliki grijeh za koji slijedi kazna i na Dunjaluku i na Ahiretu. S druge strane, ne možemo im ni zabraniti da žive u takvoj zajednici, jer im je država to dozvolila. Čak šta više, u tom slučaju možemo izgubiti svoju djecu, jer će oni iz revolta prekinuti komunikaciju sa nama. Zaboravit će na majčino mlijeko, koje ih je othranilo, i na sve ostale poklone koje su dobili od svojih roditelja. Jednostavno, izgubit će pamet, a mislit će da su najpametniji.

            Mi u ovom slučaju moramo ići na kompromis, gdje nam se otvaraju tri mogućnosti. To jest, moramo riskirati i postupiti na jedan od tri načina. Prvi način je da oni sklope brak i da žive sa nama u kući, to jest, da mi snosimo veći dio njihovih troškova sve dok ne završe školu i nađu sebi poslove. Ako to ne uspije, jer omladina danas voli da živi odvojeno od roditelja, onda prelazimo na plan BE. To jest, da im obećamo pomoć, ako sklope brak i izgube primanja od države, da ćemo im mi nadoknaditi taj iznos. To je dobro rješenje. Međutim, ako to nismo u mogućnosti ponuditi, onda se otvara plan CE. Odnosno, da napravimo prekršaj, pa da oni obave samo šerijatsko vjenčanje, uz obećanje da će se vjenčati i u općini odmah nakon završetka školovanja. To je jako opasan korak i (trenutno) ide na štetu djevojke, jer otvara vrata malverzacijama i igranju sa vjerom, jer šerijatski brak ne proizvodi pravne posljedice u nešerijatskoj državi. Dakle, svi ovi načini su rizični, ali nešto moramo odlučiti i djelovati.

            Braćo moja draga! Uzvišeni Allah od nas traži da čuvamo sebe i svoje porodice od Džehennema. (Et-Tahrim, 6.). Zato se borimo i pripremimo se za teške životne odluke! Molim Dragog Allaha da nam u tome pomogne. Amin.