KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

26.07.2013

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

EJUB,A.S

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu i svesljedbenike.
Braćo moja u Islamu! Nalazimo se u mjesecu ramazanu, u kome se u toku posta suzdržavamo od jela, pića, ružnog govora i strasti. To što mi radimo jeste, ustvari, navikavanje na sabur (strpljivost), kako bismo poslije ramazana bili spremniji za borbu protiv dunjalučkih belaja. Onaj ko se ne uključi u ovu ramazansku
''vježbu'', taj nikad sabura neće imati. A onaj ko maksimalno iskoristi ramazan, taj ulazi u Poslanikovu, a.s., definiciju, koja glasi: ''Ramazan je mjesec sabura, a nagrada za sabur je Džennet.'' Ja danas želim da vas podržim u vašem saburu i u tom smislu želim s vama podijeliti slučaj Ejuba, a.s., koga
Uzvišeni Allah u Kur'anu navodi kao primjer strpljivosti.
Ejub, a.s., je bio potomak Jusufa, a.s., i Poslanik narodu Šama (današnje Sirije). Allah, dž.š., je njega i njegovu hanumu Rahmu počastio raznim dunjalučkim blagodatima: pašnjacima i njivama, selom u blizini Damaska sa hladnim izvorima, zelenim plantažama i plodnim vrtovima, nebrojenim stadima deva, konja i mazgi, te velikim brojem sinova i kćeri.
Mnogi od nas bi se na njegovom mjestu predali Dunjaluku. Međutim, to nije bio slučaj sa Ejubom, a.s. On je bio omiljen u svome narodu, robovao je Allahu, dž.š., razvijao lijepe međuljudske odnose, dijelio zekat, pomagao sirotinji, a posebno udovicama i pazio je jetime.
Ali, i pored tolikog ibadeta, Allah, dž.š., ga je stavio na
iskušenje, pa je tako Ejub, a.s., prvo izgubio sav imetak, zatim su mu sva djeca pomrla, i na kraju ga je zadesila teška bolest, tako da su se po njegovom tijelu pojavili bolni, gnojni prištovi, koji su širili neugodan miris. Otpadali su mu komadi mesa, tako da su mu se
čak vidjele i njegove kosti. Zbog neugodnog mirisa, rodbina i prijatelji su ga ostavili, i na kraju je njegova žena morala da ga smjesti u jednu kolibu od pruća, daleko od naselja, i da mu tu hizmeti.
Većina ljudi bi u takvoj situaciji zapomagala: ''A šta mi Bog učini?! Šta sam Mu ja skrivio?!'' To su riječi ljudi koji nemaju sabura i koje je zaveo prokleti šejtan. A prokleti Iblis je na taj isti način pokušao zavesti i Ejuba, a.s. Međutim, Ejub, a.s., je rekao: "Allah je uzeo ono što mi je dao da koristim dugo vremena. Hvala Allahu, dž.š., na onome što mi je dao od blagodati i što mi je uzeo. Njemu pripada hvala i kada daje i kada uzima, kada je On zadovoljan i kada je srdit, kada daje korist i kada daje štetu.
On je Gospodar i On daje vlast kome hoće i uzima je od onoga od koga hoće, On uzvisuje onoga koga hoće i ponižava onoga koga hoće."
Zatim je pao na sedždu Allahu, dž.š., a prokleti Iblis je bio razočaran.
Pošto nije uspio direktno, prokleti Iblis je pokušao zavesti Ejuba, a.s., preko njegove žene. Naime, kada se Rahma vraćala sa pijace, gdje je prodala svoje pletenice kako bi mogla kupiti hljeb, na putu ju je susreo prokleti Iblis u liku starca i rekao joj da Ejub treba da prestane da traži pomoć od Allaha, jer mu On ne pomaže, nego
treba da učini sedždu Iblisu i da mu zakolje kurban i da će mu on tada pomoći da izađe iz tog teškog stanja.
Većina ljudi bi u ovom slučaju rekla: ''Ma uradit ću šta god treba, samo nek me kutariše ovog belaja.'' Međutim, Ejub, a.s., je zagalamio na Rahmu: "Jesi li ti to prestala da se uzdaš u Allahovu, dž.š., milost, i okrenula se šejtanu? Bježi mi s očiju!
Kunem ti se Allahom, ako mi On jednog dana dadne zdravlje, stotinu puta ću te ošinuti štapom!"
Ejubova, a.s., žena tada ode, a on ostade potpuno sam da trpi iskušenje. I kada je bio na izmaku snage, uputio je dovu svome Gospodaru. Tada mu Gospodar naredi da udari nogom o zemlju te iz zemlje provreše dva vrela, vrelo tople i vrelo hladne vode, pa se on tom vodom okupao i napio, nakon čega je uz Allahovu, dž.š., pomoć
potpuno ozdravio. 
A što se tiče Ejubove, a.s., zakletve, Allah, dž.š., mu je
naredio da sa hanumom lijepo postupi i da svoju zakletvu ispuni na način da uzme snop od 100 slamčica i da njime jedanput blago udari hanumu.
U nekim predajama stoji da je Allah, dž.š., Ejubovoj, a.s., hanumi, kao nagradu za njeno strpljenje i njegu, vratio mladost i ljepotu i da je njima dvoma kao nagradu za sabur, Dragi Allah ponovo dao djecu
i veliko bogatstvo i to mnogo veće nego što im je prvi put dao.
Braćo moja draga! Iskušenje nije kazna, nego milost, kojom nas Dragi Allah čisti od grijeha i priprema za Džennet, jer u Džennet mogu ući samo ljudi, koji su čisti od grijeha. S druge strane, trebamo znati da nakon svakog iskušenja Dragi Allah daje
duplu nagradu – nafaku i čišćenje od grijeha. Jedino što mi treba da uradimo u svemu tome jeste da se strpimo i da budemo zahvalni. To nije nimalo lahko, ali je zato nagrada velika. Zato, neka nam Ejub, a.s., bude primjer u saburu i zahvalnosti!

Molim Dragog Allaha da nas okiti saburom i nagradi Džennetom. Amin.