KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيم

BEDR – PRVA POBJEDA UMMETA

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu i sve sljedbenike.

Braćo moja u Islamu! Sljedećeg četvrtka, akobogda, nastupa 17. dan mjeseca ramazana, koji je poznat kao Dan pobjede na Bedru i Dan dijaspore. Tim povodom danas želim da se podsjetimo na najvažnije historijske činjenice vezane za bitku na Bedru i prvu pobjedu muslimanske vojske.

Bitka na Bedru se desila druge godine po hidžri i to sasvim nenadano. Muhammed, a.s., je pozvao ashabe da izađu i presretnu mušričku karavanu, koja se vraćala iz Sirije prema Mekki, a bila je natovarena robom, koju su mušrici zaradili prodajom ukradenih stvari iz muhadžirskih kuća u Mekki. Vrijednost karavane je iznosila oko pedeset hiljada zlatnih dinara, a pošto ju je obezbjeđivalo samo 40 mušrika, muslimani su smatrali da će za njeno presretanje biti dovoljno 314 ljudi, koji su krenuli sa samo dva konja i sedamdeset deva.

Međutim, vođa karavane Ebu Sufjan je dobio informaciju da se muslimani pripremaju da presretnu karavanu, pa je poslao tu vijest u Mekku i zatražio od mušrika da mu pošalju pojačanje. Oni su se brzo organizovali i krenuli su prema karavani, te su alarmirajući usputna arapska plemena, uspjeli sakupiti oko 1000 boraca. A za razliku od muslimana, mušrici su imali: 100 konja, 600 oklopa, i veliki broj deva, te su tako velikom brzinom hitali prema Bedru. Kada su stigli u mjesto Džuhfa, dobili su poruku od Ebu Sufjana da je karavana spašena, te da se mogu vratiti u Mekku. Naime, nakon što je dobio informaciju o planu muslimana da presretnu karavanu, Ebu Sufjan je krenuo okolnim putem, na zapad prema Crvenom moru, i tako je izbjegao zasjedu.

Međutim, vođa mušrika Ebu Džehl je bio protiv povratka u Mekku. Odlučio je da se nastavi putovanje do Bedra (70 km od Medine), te da tamo mušrici ostanu tri dana, da zakolju i pojedu nekoliko deva, da se napiju vina i da na taj način proslave spas karavane.

Kada su muslimani saznali za pokret mušričke vojske i da je karavana uspjela izbjeći zasjedu, odlučili su da krenu u susret mušričkoj vojsci, kako bi im se suprostavili ako bi ovi krenuli prema Medini. Tako su prvi stigli do Bedra. Zauzeli su položaje, opskrbili se vodom, a potom kamenjem zatrpali bunare, kako mušrici ne bi mogli doći do vode. Noć prije bitke Muhammed, a.s., je proveo u ibadetu, a dragi Allah je dao da ashabe obuzme san kako bi bili odmorni za bitku, i spustio je kišu, koja je muslimanima izgledala kao osvježenje, a nevjernicima kao nevrijeme.

Sutradan su dvije vojske zauzele borbene linije i sve je bilo spremno za bitku. Prema tadašnjim ratnim običajima, bitka je počela dvobojima plemića. Naime, vjerovalo se da će ishod tih dvoboja određiti i konačni ishod bitke. Iz reda mušrika su istupili Utba i Šejba, sinovi Rebie, i Velid sin Utbe, a od strane muslimana Ebu Ubejda, Hamza i Alija. Muslimani su, uz Allahovu pomoć, savladali svoje protivnike, a onda je krenuo opći napad razjarenih mušrika.

Kada je Poslanik, a.s., pogledao mušričku vojsku, koja je brojala oko 1000 boraca i muslimansku vojsku, koja je imala 314 mudžahida, okrenuo se prema Kibli i proučio dovu: ''Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao! Ako ova skupina muslimana danas bude uništena, neće Ti imati ko robovati na Zemlji!'' Ubrzo nakon toga, on reče Ebu Bekru, r.a.: ''Raduj se Ebu Bekre, imam radosnu vijest. Došao mi je Džibril na konju, a na krilima mu je bila prašina.'' Potom je uzeo šaku prašine i bacio je prema mušricima, govoreći: ''Lica vam se unakazila!'' Svakog mušrika je taj pijesak pogodio u lice, oko, nos ili usta.

Kur'an iznosi činjenicu da je tada Dragi Allah poslao muslimanima u pomoć 3000 meleka. U vezi s tim Ebu Davud El-Mizani, r.a., pripovijeda: ''Slijedio sam jednog od mušrika da ga ubijem, pa mu je glava sa ramena odletjela prije nego što je moja sablja došla do njega. Znao sam da ga je ubio neko drugi, a ne ja.'' Tj. ubio ga je melek. Mušrici su tada doživjeli debakl i počeli su da bježe sa bojnog polja. Bila je to prva pobjeda ovog Ummeta, kome, hvala Allahu, pripadamo i mi.

Muslimani su imali 14 šehida, dok je mušrika poginulo 70 i još 70 ih je bilo zarobljeno. Poslanik, a.s., je naredio da se svi ubijeni mušrici zajedno zakopaju u jedan ozidani bunar Bedra, a da se svi zarobljeni mušrici oslobode. Bogati su se oslobodili otkupninom, pismeni podučavanjem pisanju 10 muslimana, dok su siromašni bili oslobođeni bez naknade. Muslimani su na Bedru ostali još tri dana iz predostrožnosti, a zatim su se pobjedonosno vratili u Medinu.

Braćo moja draga! Poruka bitke na Bedru je vrlo jasna. Svako vrijeme ima svoju bitku na Bedru, u kojoj muslimani tog vremena moraju učestvovati kako bi opstali i sačuvali vjeru Islam. Ishod te bitke je pozitivan za muslimane, jer im Dragi Allah šalje u pomoć svoje meleke. Ta bitka se ne vodi uvijek oružjem. Ona se vodi i gradnjom i održavanjem džamije, zasnivanjem i zbrinjavanjem porodice, odgojem djece u Islamu, pridržavanjem islamskih propisa i odupiranjem asimilaciji. To je bitka koju mi vodimo ovdje na Zapadu i za koju moramo biti spremni i na određene materijalne gubitke.

Znajte, braćo moja! Ko god krene u ovu bitku i ustraje u njoj, sigurno će na kraju pobijediti. A ko god krene u ovu bitku, pa onda dezertira ili stane na stranu neprijatelja, taj će sigurno izgubiti. A znajte da je ahiretski gubitak mnogo veći i teži od dunjalučkog.

Zato molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put i da nam pomogne u našoj bici na Bedru. Amin.