KVZ.»DŽEMAT IZET NANIĆ»

DORNBIRN 

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم 

Hutba napisao hfz.Midhat ef. Sejfić

pet, 8. decembar 2023 / 24. džumade-l-ula 1445

ZAVIDNOST JE BOLEST DUŠE

Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike na Pravome putu.

Braćo moja u Dini Islamu! Ima jedna bolest, koja je gora od kuge i smrtonosnija od karcinoma. Njen put je opasan i klizav, njene žrtve mnogobrojne, a šteta koju pravi nenamirljiva. To je zavidnost. Koliko je opasna dovoljno govori predaja od Alije, r.a., u kojoj stoji da je prokleti Iblis rekao svojim drugovima: ''Ubacujte među ljude zavidnost i neprijateljstvo, jer su oni ravni širku.''

Dakle, zavidnost je bolest duše, koja se javlja kao rezultat šejtanovog djelovanja na čovjeka. Šejtan je zavidan, pa želi da i čovjek bude zavidan, jer tako može lakše da upravlja njime i njegovim životom, odnosno, da pravi frku u zajednici (džematu).

Zavidnost je ujedno i grijeh. Prvi grijeh koji je počinjen na nebesima, kada je Uzvišeni Allah naredio prokletom Iblisu da učini sedždu Ademu, a.s., pa ovaj to odbio i zbog toga bio izbačen iz Dženneta. I istovremeno, prvi grijeh koji su ljudi počinili na Zemlji, kada je Kabil zbog sestre ubio brata Habila. Taj grijeh je toliko velik da čovjeka ostavlja bez imana. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ''U srcu se ne mogu zajedno naći iman i zavidnost.'' (Ibn Hibban i El-Bejheki) Onaj ko nema imana, taj nema čemu ni da se nada. Jer, u Džennet će ući svako ko u svome srcu bude imao koliko i trun imana. Ali, ako čovjek u svom srcu bude imao zavidnost, onda neće imati ni trun imana.

Kako se manifestuje ova bolest? Kroz neprijateljstvo i mržnju među ljudima, koji ne mogu da shvate da je šejtan njihov pravi neprijatelj. I zbog toga ne mogu da podnesu da je u nekom poslu ili profesiji neko bolji i uspješniji od njih. Misle da su samo oni zaslužili i da samo oni imaju predispozicije za neke funkcije. I zato onda obezvrjeđuju druge i spominju njihove mahane, kako bi ih srušili sa pozicije. Pa ako im makar imalo naškode, obraduju se. Sretni, zadovoljni. S tim u vezi Muavija, r.a., veli: ''Svakog čovjeka možeš učiniti zadovoljnim osim onoga koji zavidi drugima na blagodatima. On neće biti zadovoljan sve dok te blagodati ne nestanu kod onih koji ih posjeduju.''

Zavidnost se najčešće ispoljava kod ljudi istih ili sličnih profesija i položaja, a najopasnija je kad se nađe kod uleme. I u principu, javlja se kod svakog čovjeka. Samo je pitanje da li će se čovjek kontrolisati i spriječiti da se zavist ispolji ili će se prepustiti svojoj pohlepi, oholosti, želji da bude priznat i primjećen, prvi u svemu? Tj. da li će kontrolisati svoj govor pa govoriti samo istinu ili šutjeti, ili će se, pak, oholiti pred istinom, pa lagati i potvarati? Da li će misliti na meleke Kiramen Katibin, koji bilježe svako čovjekovo djelo i riječ, ili će se praviti da znaju za njih? 

Zavidnost ostavlja štetne posljedice. Osim što zavidniku ne ostavlja nikakvu nadu u sreću na Ahiretu, njene zle posljedice stižu zavidnika i na Dunjaluku. O tome Alija, r.a., kaže: ''Zavidnost je ipak pravedna stvar, jer ona počinje sa svojim vlasnikom i prvo njega ubija.''

A ulema kaže slijedeće: ''Zavidnik u društvu ne postiže ništa osim poniženja, kod meleka ne postiže ništa osim prokletstvo i mržnju, kod stvorenja ne postiže ništa osim očaj i tugu, kod smrti ne postiže ništa osim straha i gorčine smrti, a na Sudnjem danu ne postiže ništa osim sramote i kazne.''

Iz svega rečenog zaključujemo da nije dobro biti zavidan i da tu bolest treba ili spriječiti ili liječiti, dok još nije kasno. 

Kao što smo rekli, zavidnost se pobjeđuje samokontrolom, i u tom slučaju nema smetnje ako se nađe u čovjekovom srcu. Zavidnost je opasna kada joj čovjek dopusti da se otme kontroli. Zato Poslanik, s.a.v.s., upozorava i poziva: ''Nemojte zavidjeti jedni drugima, nemojte lažno povećavati cijene robe, nemojte se mrziti, nemojte okrećati leđa jedni drugima, nemojte se jedni drugima nametati u kupoprodaji i budite Allahovi robovi, braća. Musliman je muslimanu brat: ne čini mu nasilje, ne ostavlja ga na cjedilu, ne laže ga, ne ponižava ga. Bogobojaznost je ovdje!'' – pa je pokazao na svoja prsa tri puta. ''Dovoljno je čovjeku zla da ponizi svog brata muslimana. Muslimanu su zabranjeni krv, imetak i čast drugog muslimana!'' (Muslim)

A da bismo zavidnost mogli da kontrolišemo, potrebno je:

- da kod sebe izgradimo spremnost na praštanje tuđih grešaka, ali i traženja halala od drugih;

- da gradimo svoju poziciju u društvu, ali i da drugima damo njihova prava; 

- da respektujemo sebe, ali i druge, pri čemu moramo biti svjesni da respekt mora biti obostran ili ga neće nikako biti;

- da brinemo o sebi i svojoj porodici, ali i da brinemo za svoj Džemat te da ga zajedno gradimo i održavamo, a ne da jedni drugima podmećemo nogu i prigovaramo šta je ko i koliko učinio za Džemat. Uvijek će biti onih koji tegle više od drugih i koji će zbog toga biti više i nagrađeni, osim ako budu pogovarali, jer pogovaranje uništava dobra djela. 

- da redovno čistimo svoja srca, jer ćemo na taj način iz njih izbaciti svu prljavštinu pa tako i zavidnost.

Na kraju molim Dragog Allaha da Svojom snagom i bereketom sure El-Felek, koju učimo svakog dana, sačuva nas i naše najmilije od zavidnosti i zlih djela zavidnih ljudi. Amin.